LIFESTYLE
“Tokom proteklih
dvadeset godina tetovaže su ostavile neizbrisiv trag, preobrazivši se od ratnih
boja radničke klase u neophodni ukras srednjeg staleža. No, ostale su
neoriginalne, nelijepe i nesumnjivo neukusne”, piše Tony Parsons u svojoj
kolumni za beogradski Nedeljnik
FOTO: Parsons
(Profimedia)
Nekada je bilo
lako prema tetovaži se ponašati snobovski. Tetovaže nismo viđali — ako smijem
otvoreno da govorim — na našoj vrsti ljudi. Prije dvadeset godina tetovaža je
zaudarala na trenerku i mozak veličine zrna graška, na bijeli kombi i žutu
štampu, na zatvorsko dvorište i Mornara Popaja. Ko se tetovirao? Gomila
utovljenih glupaka i njihove žilave ribe.
Tokom sportske
karijere Davida Beckhama sve to se promijenilo. Muzika je to promijenila. Sport
je to promijenio. Sada viđamo tetovaže kako se izležavaju oko bazena u hotelima
s pet zvjezdica, proviruju iz čupavih bade-mantila u salonima ljepote ili
posežu za grickalicama u “Konkordovom” salonu na aerodromu Heathrow (samo za putnike prve klase).
U najnovijem
romanu Martin Amisa ‘Lionel Asbo’, tetovaže su oznaka kriminala, ali to je
beznadežno zastarjelo. Sada viđamo tetovaže na velikima i važnima, na bogatima
i slavnima, na svim tim lijepim ljudima s koeficijentom inteligencije znatno
većim od njihovog broja obuće, na onima koji bi trebalo da su dovoljno pametni
da se ne unakaze mrljama koje će odnijeti sa sobom u grob.
Pogledaj malo oko
sebe, Martine! Tetovaže su dugo bile područje glupih i siromašnih, a sada ih
nose ljudi s dobrim diplomama i kreditnim karticama bez limita.
Tetovaže su
postale seksi. Tetovaže su postale kul. A onda su postale trend. Stekle su
poštovanje. Ušle su u srednju klasu.
Tetovaže su
postale toliko široko prihvaćeni vid blagog bunta da čak i premijerova žena ima
neupadljivog malog delfina na desnom gležnju.
Samo jedno se
nije promijenilo.
Tetovaže su
odvratne kao i uvijek.
Ne postoji u
savremenom svijetu odbojniji prizor od nekog kretenskog znaka ispisanog
mastilom na mlitava leđa ispred vas u redu pred kasom, slično oskvrnute vitke
noge neke u svakom drugom pogledu besprijekorne ljepotice za šankom ili simbola
koji sredovječni direktor ponosno nosi na mišici kao olimpijsku medalju.
(TBT)
