Piše: Hatem Bazian, thebosniatimes.ba
Prema aktuelnom glupom zapdnom konceptu u regionu suniti se moraju boriti protiv šiita na Bliskom istoku, a šiiti se moraju boriti protiv sunita.
Ako boravite tu više od nekoliko dana steknete dojam kako retorika o beskrajnom sunitsko-šiitskom ratu i haosu nikad nije daleko od umova zapadnih političkih lidera, pripandika think-tankova, bliskoistočnih lidera u savezu sa Zapadom, medijskih priča koje proizilaze iz takvih glava, zatrovanih korisnike društvenih mreža i reimskih vjerskih propovjednika (daija).
Svi oni podržavaju ratnohukače koji trguju sa smrću i razarinjima, dok se predstvaljaju da rade za mir.
Kako se događaji na Bliskom istoku koje su kreirali Britanci ponovo zahuktavaju, kolonijalni i orijentalistički najmanici, zajedno sa svojim odabranim postkolonijalnim vladajućim elitama, uskaču u borbu kako bi dodali so na višegeneracijsku ranu.
Kao da izraelski genocid u Gazi i neprekidni haos protiv Arapa i muslimana tokom 20. i 21. stoljeća nisu bili dovoljni, također smo bili podvrgnuti kolonijalnoj „sushi teoriji“ bliskoistočne politike, koja ima za cilj da uokviri i objasni sve što nije u redu ili opasno u regionu.
Kolonijalno proizveden i podstaknut sunitsko-šiitski transhistorijski sukob korišten je za objašnjenje euro-američkih ratova, cionističkog nasilja i strane intervencije u regiji. Stara/nova politika zavadi pa vladaj je u potpunosti prikazana, s brojnim učesnicima i ogromnim obavještajnim mrežama koje rade danonoćno kako bi zadržale plamen smrti.
Obje strane se mogu posvetiti vlastitom razumijevanju islamske historije i postojećih podjela – bilo teoloških, teoretskih, političkih, nacionalnih ili etničkih – dok se odupiru kolonijalno podstaknutoj strategiji naoružavanja i instrumentalizacije takvih podjela za dalju zapadnu dominaciju regionom i njegovim narodima.
Ogromno bogatstvo nafte
Regionalni sukob danas postoji prvenstveno zbog ogromnih resursa nafte i prirodnog gasa širom Bliskog istoka, koji su ključni za savremenu globalnu ekonomiju. Prije otkrića bliskoistočne nafte 1908. u Iranu, primarni fokus svijeta bio je na trgovačkim putevima u Aziju, sirovinama i osvajanju tržišta za višak industrijske proizvodnje iz tvornica širom Evrope i Sjeverne Amerike.
Žurba za osvajanjem prirodnih resursa i tržišta u 19. stoljeću svjedočila je ekspanziji britanskog, francuskog, holandskog, njemačkog, italijanskog i belgijskog vojnog, ekonomskog i epistemičkog utjecaja, uz korištenje strategija zavadi pa vladaj i širenja masovnog nasilja i genocida kako bi se ostvariti kolonijalne ciljeve.
Budimo jasni: podjele su postojale i prije, ali kolonijalizam i evropska pohlepa stvorili su situaciju rotirajućih vrata, što je dovelo do degradacije sposobnosti društava da se odupru, dok su kolonijalne sile dopuštale da zauzmu sve više prirodnih resursa i tržišta po prodajnim cijenama.
Religija je korištena kao imperijalni instrument za motivaciju i stimulaciju intervencionističke politike, te za širenje kolonijalnog ekonomskog i političkog utjecaja širom svijeta.
Svako ko gleda na globalni jug bez razumijevanja kolonijalne politike zavadi pa vladaj i naoružavanja vjerskih, kulturnih, jezičkih i etničkih razlika kako bi se maksimizirala kontrola i dominacija, propuštaju ključne faktore koji su podsticali i održavali sukobe tokom dugog perioda.
Jesu li evropske i američke snage na Bliskom istoku namijenjene zaštiti sunita od šiita, ili obrnuto? Da li je masovna izgradnja vojnih baza i prodor obavještajnih službi širom regije dio šireg plana za podsticanje mira, ljubavi i spokoja između sunitskih i šiitskih zajednica?
Ako slučajno vjerujete u ovo, onda ste sigurno propustili dugu povijest regiona i genezu trenutnih sukoba.
Sumnjive tvrdnje
Zapadni kolonijalni projekat inkubirao je cionistički projekat i takođe pomogao u formiranju modernih nacionalnih država u arapskom regionu. Postkolonijalizam je omogućio uklanjanje kolonijalnih trupa uz zadržavanje kolonijalnog epistemskog sistema na mjestu, bilo u ekonomiji, obrazovanju ili društvenim i vjerskim strukturama.
Regija koju su Britanci nazvali Bliski istok oblikovala je i nastavlja postojati u okvirima postavljenim u 19. stoljeću i zacementiranim Sykes-Picot sporazumom i naknadnom Pariskom mirovnom konferencijom na kraju Prvog svjetskog rata.
Britanci i Francuzi radili su u 19. i 20. stoljeću da podstaknu sunitske i šiitske podele kako bi unapredili svoje kolonijalne programe u otomanskim i perzijskim regionima. Instrumentalizacija i raspirivanje kršćansko-muslimanskih tenzija na tom području, usred sumnjivih tvrdnji o “zaštiti” kršćanskog stanovništva na istoku, bio je temeljni dio kolonijalnog poduhvata uloženog u prirodne resurse, trgovačke puteve i rasističke tvrdnje o civilizacijskom projektu.
Na svakom mjestu na koje se osvrnete oko globalnog juga, kolonijalne sile su koristile strategiju zavadi pa vladaj da podignu stare rane, podstičući vjerske, etničke, rasne i kulturne sukobe koji su tada korišteni za podsticanje invazija i intervencija, dolivajući još ulja na vatra.
Iako takve razlike postoje – zaista, prirodne su među različitim ljudskim grupama – važno je razumjeti kako su korištene u kolonijalnom periodu, a trenutno su raspoređene za dalje hegemonističku dominaciju i širenje modernog kolonijalnog utjecaja Zapada širom regije.
Kolonijalne sile potaknule su već postojeću podjelu sunita i šiita. Podsticali su tenzije, pojačavali razlike, sponzorisali “mislioce” i “think tankove”, pisali i objavljivali pristrasne članke, finansirali medijske kuće i pravile razdore u domaćinstva, džamije i džemate.
Naime, regija koju zovemo Bliski istok ima najveće rezerve nafte i prirodnog plina na svijetu. Zapadna pohlepa je pokretačka snaga u ovoj jednačini. Za američku i evropsku korporativnu i finansijsku elitu, ovaj resurs je previše vrijedan da bi se mogao držati u rukama “podljudskih populacija” koje naseljavaju ovaj region. Isto važi i za Venecuelu, i šire za latinoameričke i afričke resurse.
Imperijalna intervencija
Glupa, kolonijalno proizvedena “sushi teorija” bliskoistočne politike, koja tvrdi da objašnjava sve uzroke sukoba, zapravo je precizan recept za beskrajne ratove koji zahtijevaju nastavak zapadne imperijalne intervencije, masovne vojne prodaje, podršku cionizmu, podržavanje postkolonijalnih monarhija i široku hegemonističku kontrolu.
Nadalje, sunitsko-šiitsko uobličavanje sukoba reproducira stare orijentalističke trope o “iracionalnim” kulturnim i vjerskim podjelama koje pozivaju na zapadnjačke “civilizacijske” projekte rehabilitacije širom regije. Ova paradigma uvodi masivne intervencionističke programe koji nastoje transformirati arapska i muslimanska društva širom regije u poslušne postkolonijalne subjekte – one koji će prihvatiti dominaciju, poniženje, stalno nasilje, “civilizacijske reforme” i pljačku resursa u zamjenu za zapdne kulturne norme.
Prepustite se globalnim tržišnim silama i pridružite se obilascima užitka po Crvenom moru, festivalima za Noć vještica na putu za Meku, hedonističkim bijegovima u Zaljevu i dekadentnim odmaralištima u egipatskoj Tabi.
Kolonijalni savjetnici na sceni pomoći će u izgradnji najviših praznih zgrada na svijetu; domaćin najnečuvenijih western rejva; ponuditi najveće nagrade za najnebitnije sportske trke u nigdje; i predstaviti vam da ste važni, kako biste ublažili svoj samoproizvedeni kompleks inferiornosti.
Zapad će osigurati kolonijalne parfeme kako bi vaša trulež mirisala na ruže, dok prodajete svoje društvo zapadnoj korporativnoj mašini, privatizirate nacionalne resurse, otvarate svoje granice za izraelske proizvode i investicije i pozdravljate svakog američkog i zapadnog islamofobičnog diplomatu ili medijsku ličnost.
Ovo je suština: ono što vas sprječava da dođete na svjetsku scenu su “loši” suniti i šiiti u vašem susjedstvu, koji izgleda ne razumiju vrijednost napuštanja centra etičkog i moralnog značenja svog društva. Prodajte svoju dušu kolonijalizmu i otpustite svoje moralne i etičke inhibicije. Abrahamov sporazum, sporazum iz Camp Davida, ugovor iz Wadi Arabe i niz drugih sporazuma donijeli su „prosperitet“ i „uključenost“ u krugove utjecaja i prosperiteta.
Religijska ‘mudrost’
Sada, dozvolite mi da se osvrnem na imperijalno postavljene religiozne ličnosti koje prodaju sadašnju kolonijalnu shemu, upakovanu kao temelj religioznog i duhovnog značenja za konzumiranje nesuđenih ljudi.
“Religijski” kadar izlazi u snagu da prodaje “sushi teoriju” širom arapskog i muslimanskog svijeta, sa gotovim fetvama i objašnjenjima kako bi zapalili fitilj disharmonije i bacili sumnju na dekolonijalne mogućnosti. Izraz “mir” se koristi u ovim imperijalno konstruisanim vjerskim krugovima da znači normalizaciju s Izraelom, uz opravdanje hegemonističke dominacije i zapadnih vojnih baza širom regije.
Režimska ulema brani neodbranjivo, a sve upućuje da se pokoravaju vladaru, jer on zna šta je najbolje.
U tom kontekstu, Izrael postaje strateški saveznik, a zapadna sila u regionu je sigurnosna mreža. Sunitski Palestinci stvaraju probleme koji remete kolonijalni “mir”, a šiitski ekspanzionizam je prijetnja opstanku regije. SAD, Izrael, NATO, monarsi, diktatori, obavještajne službe i “privatni izvođači” – moderni plaćenici – potrebni su da vas spase jedne od drugih.
Inače će, priča se, sunitsko ili šiitsko čudovište koje se krije ispod vaših kreveta i molitvenih prostirki izaći da vas ubije. Da biste se borili protiv ovoga, potreban vam je cionizam izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, zapadne vojne baze, korporativno preuzimanje vaše ekonomije i PR firma koja će oblikovati vaš nastavni plan i program kako biste proizveli kompatibilnu populaciju – onu koja konzumira i uživa, ali se nikada ne usuđuje išta dovesti u pitanje ili se usprotiviti.
Ova imperijalna religija, i imperijalno njegovane vjerske elite koje trguju kolonijalnim diskursima, pravi su vjesnici smrti. Ponašaju se kao religiozne sluškinje carstva, dok blagosiljaju mašine smrti koje kose njihova stada u stotinama hiljada, ili čak milionima.
Ovi profesionalni imperijalni religiozni čarobnjaci spremno objavljuju tekstove, kopaju izvore za grumene pacifikacije i zabavljaju nas orkestriranim okupljanjima kako bi prenijeli ušutkavajuću „mudrost“ s jedne strane, i poruke vatre i sumpora kritičarima sadašnjeg kolonijalnog projekta, s druge strane.
Ova poslušna masa previše je spremna ponuditi vjerska opravdanja za kraljeve i vođe racionalizirajući masovno ubijanje svakoga ko se usuđuje osporiti ovu paradigmu i govoriti istinu vlasti.
Još uvijek možemo zadržati razumijevanje sunitsko-šiitske historije i složenih narativa koji se dijele i o kojima se raspravlja, dok odbijamo tekuće kolonijalne pokušaje da se ovo pitanje podstrekava kako bi dominiralo regijom i progutalo najbolje i najsjajnije među nama, ometajući stvarne promjene. Svaki diskurs koji gura i naoružava ove podjele, služi samo kolonijalnom projektu i njegovim višestrukim pokušajima da ponovno osvoje regiju.
Konačno, moramo se odreći ideje da je kolonijalni neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj. Ovo se mora zamijeniti historijski provjerljivim shvaćanjem širom globalnog juga da nas je kolonijalni neprijatelj mog neprijatelja, nakon strategije zavadi pa vladaj, proždirao obojicu.
(TBT, MEE)
