INTERVJU
„Džemini oponenti su izvitoperili i spinovali njegove
stavove koji su potpuno u skladu sa islamskim kanonom i odnose se isključivo na
vjernike koji prihvataju da kao takvi žive u skladu sa islamskim kanonom i
propisima“, izjavio je Nedžad Latić, urednik portala The Bosnia Times, u
intervjua za „Start“
FOTO: Latić (TBT)
Šta se dešava sa autorom koji objavi tako hrabro političko
štivo kao što je Vaša knjiga „Sarajevski Armagedon“?
Latić: Personalno ništa posebno. Kokuzluk je kod svih pisaca
hroničan tako da i kad bih želio proslaviti jedan takav uspjeh, a ta knjiga je
to zaslužila jer je dobila epitet, pa i status bestselera, od zarade se ne može
ni počastiti dobro društvo. Još nisam siguran da li mi laskaju kolege novinari
i pisci kad mi hvale „intelektualnu hrabrost“ koju sam ispoljio u knjizi, ili
kriju svoju bojažljivost pa i kukavičluk. Tako da ništa ne uzimam „zdravo za gotovo“
iako vidim da je „pročepilo“ i da se dosta „lakše diše“ u gradu.
Vaš portal The Bosnia Times, nije ništa „mekše“ štivo od
same knjige. Vrlo ste oštri u kritici vlasti, izazvali stečak i polemike kao u
ona poslijeratna vremena kad su se vodile teške i strastvene polemike među
novinarima i intelektualcima.
Latić: Takav sam po prirodi, odnosno po vokaciji. Ali, imam
nostalgiju za tim poratnim vremenima. Osjećam se usamljeno jer nema više
novinara tog kalibra i kova. Ovo je sve „bižuterija“ tako da se nema ni sa kim
polemizirati.
Da li možda, zbog te nostalgije, želite od The Bosnia
Timesa napraviti novi nacionalni list „Ljiljan“?
Latić: Možda podsvjesno, jer „Ljiljan“ nikad neću prežaliti.
To se vidi i po tome da sam u „Sarajevskom Armagedonu“ jedno poglavlje naslovio
„Prohujalo s Ljiljanom“. Ali, sad sam sam svoj gazda i sigurno neću dozvoliti
da mi se dese gluposti kakve su se dešavale u „Ljiljanu“.
4: Misliš na polemike i tekstove Vašeg brata Džemaludina poput
one o mješovitim brakovima?
Latić: Naprotiv, takve polemike su obilježile i proslavile
„Ljiljan“. Mislio sam na neke primitivnije stvari i finansijsko poslovanje. No,
žalim što su mnoge Džemine briljantne tekstove zasjenile takve polemike. Čak
mislim da bi se Džemo trebao izviniti djeci mješovitih brakova kojih ima dosta
u Sarajevu jer on nije imao namjeru nikoga uvrijediti. Džemini oponenti su
izvitoperili i spinovali njegove stavove koji su potpuno u skladu sa islamskim
kanonom i odnose se isključivo na vjernike koji prihvataju da kao takvi žive u
skladu sa islamskim kanonom i propisima. Inače, niko nema prava u jednoj
laičkoj i sekularnoj državi, a takav BiH jeste, da nekome uskraćuje pravo
izbora bračnog druga.
Zašto tada niste tako razmišljali?
Latić: To je bilo vrijeme povampirenog postkomunizma i mi,
kao antikomunisti, smo željeli odgovoriti. Zato je to više ideološko-politička
nego religijska polemika. Danas kad imate bijelu kugu, pa i stotine ilegalnih
poligamnih „šerijatskih“ brakova, ovakva polemika je besmislena. Bože ikakvih
normalnih brakova!
Uvijek Vas je bio glas kontroverznog lika a danas Vas
doživljavaju i kao političkog konvertitu jer ste nekad u Ljiljanu glorificirali
Aliju Izetbegovića kao neupitnog vođu, a danas ste u sigurno najopakiji
kritizer Bakira. Ko se promijenio, ili šta se promijenilo?
Latić: Situacije su kontradiktorne i paradoksalne. Za
vrijeme Alije, kojeg sam srčano podržavao, jer sam ga cijenio i volio, bilo je
više slobode. To je to vrijeme žestokih polemika. Ne sjećam se da je ikom
falila „dlaka s glave“. Pa tad su i
opaki sarajevski mafiozi bili živi. Danas, u vrijeme Bakira, u narodu je više
straha. Po meni je SDA-ova izborna kampanja
2014. bila jeziva. Bio sam „bačen na lomaču“ koju su fanatizirane
ksenofobične bošnjačke skupine „nakerikale“ na društvenim mrežama. I što je
najopasnije sve je to bilo (o)smišljeno u Centrali SDA. Imao sam izravne
prijetnje smrću samo zato što pišem za „izdajničke novine“ Avaz!
FOTO: Latić (TBT)
Šta je problem između Vas koji ste uvijek bili
deklarirani vjernik i vehabija koji upravo insistiraju samo na vjeri?
Latić: Kad je u pitanju vjerski izbor i način ispoljavanja
vjere od mene svakome, pa i vehabijama, široko je polje. Međutim u
ideološko-političkom smislu ja sam antiselefista koliko i antikomunista! Jer,
mene ne zanima ni to što je neko ateista. Ali ako neko, kao što su to komunisti
činili, primjenjuje nasilje, kao što to selefije čine zulum prilikom
indoktrinacije svog učenja i pokušavaju ušutkati svako drugo mišljenje, pa i
vjerovanje koje nije u skladu ili duhu sa njihovim poimanjem svijeta, onda u
meni pronalaze protivnika.
Još Vas prati jedna kontroverza; da ste prešli s desnice
na ljevicu.
Latić: Naša Ljevica je mrtva!
Kad je umrla?
Latić: Recimo na onim famoznim plenumima kad su se desile demonstracije
u kojima je gorjela zgrada Predsjedništva.
Zašto se, onda,
stranke opozicije u Sarajevu nazivaju ljevicom?
Latić: Po inerciji političkog djelovanja tako se profiliraju
i nazivaju. Inače, naši navodni ljevičari vjeruju samo da se desila evolucija
od majmuna ka čovjeku, a ne vjeruju da ideje i politički procesi i odumiru ili
evoluiraju.
Dakle, Vi ste ostali vjerni desnici?!
Latić: Nažalost sve što „odlikuje“ desnicu u Evropi, pa i na Balkanu, može se
prepoznati i kod bošnjačke desnice. Tu mislim na populizam Bakira Izetbegovića,
kao i ksenofobiju koju ispoljavaju neki bošnjački mediji, te vjerski
radikalizma kojeg ispoljavaju proselefistički mediji, odnosno imami. Mene, što
se vidi iz svakog mog teksta i javnog nastupa, nema tu i nije nikad ni bilo!
Zar Vaše panbošnjaštvo koje ste promovirali sa Cerićem i
Zukorlićem formirajući Bošnjački kongres nije notorni populizam i
nacionalizam?!
Latić: Da, upravu ste, sve se to svelo na to. Malo gdje ćete
pročitati i čuti primitivnijih nacionalističkih proklamacija kao na portalima
koji podržavaju spomenuti dvojac. Zato sam i digao ruke od svega toga.
Više Vam se ne sviđa na Tayib Erdogan, zar ne?
Latić: Nije problem u mojim simpatijama prema personama već
u mojim snažnim emocijama koje gajim prema Turskoj uopće. Takvi ste i Vi sami,
zar ne?!
Iskreno, nigdje se ljepše kao turist nisam osjećao kao u
Turskoj. Žao mi je što nisam uspio proputovati tu zemlju cijelu. Ali, želim da
govorimo o politici…
Latić: Onda da odgovorim da Volim Tursku, ali ne podržavam
Erdoganovu politiku, naprotiv!
Rijedak ste bošnjački intelektualac koji je digao glas
protiv represija u Turskoj, mislim na ono otvoreno pismo Erdoganu. Da li je to
dovoljno?
Latić: Uradio sam nešto što još javnost ni ne zna a na tom
je „fonu“.
Šta?
Latić: Pisao sam pismo Bakiru Izetbegoviću da zamoli
Erodgana da pusti na slobodu velikog intelektualca Alija Bulaca.
Nije Vas poslušao?!
Latić: Očito da nije.
Zašto insistirate baš na Bulacu?
Latić: Zato što je vrhunski intelektualac koji je podržavao
Bosnu, a posebno je imao visoko mišljenje o Aliji Izetbegoviću kao
intelektualcu. Smatrao ga je „Ikbalom Zapada“. Dolazio je u Sarajevo i ja sam ga upoznao sa Alijom.
Vi u pismu poručujete Erdoganu: Vama Vaša Turska, nama
naša Bosna. Nije to baš u duhu emaneta kojeg je Alija ostavio Erdoganu.
Latić: Ne, nije uopće. Mislim da su Erdogan i Bakir bukvalno
shvatili taj emanet; da Alija Bosnu daje Erdoganu, i da Bakir u njoj bude
(V)alija , namjesnik. To je nedopustivo i stoga, pored silnih selama, para i
posjeta takav politika nije urodila plodom.
Zar Erdoganova AK Partija nije pobratimska stranka sa
SDA i zar se Erdogan ne deklarira da je u ideološkom smislu sljedbenik Alije?
Latić: Ma i nije toliko bitno šta Vi i ja mislimo o svemu
tome. Već je povijest napravila jasnu i nepremostivu razliku između Alije
Izetbegovića i Tayiba Erodgana; Alija je rekao da je bolje da stotine krivih
bude na slobodi nego da jedan nevin bude u zatvoru, a Erodgan je pohapsio
stotine hiljada nevinih samo zbog jednog krivca Fetullaha Gulena. Ovdje se mogu
dodati jos neki argumenti.
Navedite bar još dva-tri.
Latić: Prvo, ja naprosto moram vjerovati da će Erdogan
uskoro korigirati svoju politiku kad su u pitanju sve ove silne čistke. A do
tada mi moramo Bakira „držati na oku“ da
ne posegne za kakvim glupostima u progonu ljudi u Sarajevu. Jer bojim se da ovo Erdogan vodi neku svoju
revoluciju kakvu je, na primjer, izveo imam Homeini u Iranu, i da se vrijeme u
Turskoj računa do njega i ono poslije njega.
Zbog Iranske revolucije ste baš Vi platili tešku cijenu,
mislim na hapšenja 1983. godine?
Latić: To može da bude primjer kako se veliki preokreti u
zemljama islamskog svijeta haman moraju odraziti i na bosanske muslimane i da
stoga moramo sa mnogo opreza pratiti dešavanja u Turskoj. A, ako uporedimo
Erdogana i Homeinija, kojeg su tadašnji svjetski mediji tretirali kao najveću
„babarogu“, ni on tokom svoje revolucije nije pohapsio ni blizu toliko ljudi i
strpao ih u zatvor.
Zašto toliko kritizirate Islamsku zajednicu? Nije li to
malo osveta jer Vaš brat nije postao dekan FIN-a?
Latić: Iskreno, ima tu malo osvete! Posebno se svetim Hilmi
Neimarliji koji je „blagoslovio“ sve te silne mahinacije da se Džemo osujeti da
kao najbolji kandidat bude izabran. Ali, bulumenta koja je zaposjela rukovodeće
funkcije u Rijasetu IZ-e, a to je cijela bivša redakcija „Ljiljana“, vodi
cijelu Islamsku zajednicu u ponor! Sa njima će Islamska zajednica prvo
bankrotirati, kao i „Ljiljan“, a potom će doživjeti turbulencije usljed kojih
će isplivati „prljav veš“ zbog čega će se stidjeti velika većina dobrih i
zaista marljivih imama!
Kakva je percepcija Vas danas među džematlijama?
Latić: Više me pozdravi ljudi u tramvaju nego u džamiji.
Šta to znači?
Latić: Došlo je do totalne promjene strukture džematlija
tako da nevoljko idem u džamije, čak neke džamije i zaobilazim. Nema tamo više
nekadašnjih starih pobožnih deda. U haremima me sačekuju razni pametari, derviši, vehabije,
esdeaovci…, nikom od njih ne godi moja kritička misao pa žele „raspraviti“ sa
mnom to kako mogu kao „neosporni“ vjernik biti protiv SDA i slično.
Zar džamije nisu mjesto smiraja pobožnih ljudi?
Latić: Džamije kao građevine ili institucije zaista to jesu .
Ali ljudi nisu više skromni u svojoj pobožnosti. Postali su nametljivi i
nasrtljivi. A ja sam navikao da takvi ljudi ni u vrijeme komunizma nisu smjeli
pored mene klanjati da ih ne bi neki udbaš uslikao.
Vi ste, zapravo, sufija. Zar ne?!
Latić: Da, u onom kontekstu na kojem inisistiram na duhovnosti.
Iščitao sam sufijske klasike, posebno Rumija i Širazija, pa tako i napisao neke
prosufijske knjige poput „Zlatnog bejta“, životopisa hafiza Halid ef.
Hadžimulića. Međutim, formalno nisam pripadnik niti jednog tarikatskog pravca.
U jednu od Vaših, zaista mnogobrojnih kontroverzi i
eskapada, spada i tvrdnja da je L. N. Tolstoj bio musliman. Čak ste mu
posjetili i mezar.
Latić: To me je naputio Hafiz Hadžimulić koji je bio veliki
poštovalac Tolstoja. On mi je iznosio neke činjenica koje ukazuju na to da je Tolstoj
umro kao musliman. Za njegov hatar sam otputovao u Jasnu poljanu i posjetio
imanje gdje se nalazi Tolstojev mezar.
Zar to nije malo pretjerano tvrditi?
Latić: Ja to ni ne tvrdim, ali imam pravo i tako gledati na
Tolstoja. Njegov mezar je, na primjer, urađen potpuno na islamski način. Kao
što Vam je poznato, muslimani se sahranjuju tako da im desno rame bude okrenuto
prema Kabi. Takav je Tosltojev mezar.
Koja će biti sljedeća
Vaša knjiga?
Latić: Ne vjerujem da ću napisati još puno knjiga. Zapravo,
želim napisati samo još jednu.
O čemu biste pisali?
Latić: Kroz književnost sam upoznao tri lika, koja su po
meni bez premca u cjelokupnoj svjetskoj umjetnosti. To su Šems Tabrizi, iz „Mesnevije“
Dželaludina Rumija, Hafiz Širazi, kao autor neprevaziđenog spjeva „Divana“ i
Pjer Bezuhov iz Tolstojevog romana „Rat i Mir“. Sa njima me je upoznao Hafiz
Hadžimulić kroz duga sijela koja smo imali u njegovoj kući.
Šta smjeraš napraviti sa tim likovima?
Latić: Želim ih dovesti u moje Sarajevo.
Kako?
Latić: Na način da napišem autobiografski roman u kojem bi
ovi veliki likovi bili moji musafiri. Iako nije preporučljivo unaprijed iznositi
planove, odlučujem se ovo izustiti više da bih ukazao na nužnost duhovno obnove
Sarajeva. Bez toga Sarajevo nije šeher Sarajevo!
FOTO: Latić (TBT)
(TBT, Start, Razgovarao Dario Novalić)