TEME
SCC je “mala
ćaba” oko koje “tavafe” buljuci “zelenih termita”, nove generacije bošnjačke
omladine, stasale nakon rata čiji su roditelji uspjeli doći do nafake. Mladići
kratkih brada, kakvu nosi i njihov politički idol Bakir Izetbegović, cijeli dan
ispijaju kahve u nekoliko modemskih kafića, dok im djevojke šopinguju u “Zari”
FOTO: (public)
Mnogi radnici,
studenti, đaci u Sarajevu kojima dan
počinje sa prvom jutarnjom vožnjom u tramvaju ili trolejbusu, prve vijesti, bar
u naslovima, pratili su na velikom reklamnom zidu SCC-a, poznate kao zgrada Al
Shiddi, gdje se reklamira(o) dnevni list Faktor. Još se ništa nije promijenilo što se tiče
reklama, jer se i dalje reklamira istoimeni portal, ali na trafikama, ako su
građani željeli kupiti novinu, više novina sa tim imenom nema.
SCC je “mala
ćaba” oko koje “tavafe” buljuci “zelenih termita”, nove generacije bošnjačke
omladine, stasale nakon rata čiji su roditelji uspjeli doći do nafake. Mladići
kratkih brada, kakvu nosi i njihov politički idol Bakir Izetbegović, cijeli dan
ispijaju kahve u nekoliko modemskih kafića, dok im djevojke šopinguju u “Zari”.
To je slika nove
vizije Sarajeva koju kreira Stranka demokratske akcije (SDA). Ona se realizira
vrlo jednostavno; vlasnik SCC-a je Arap iz Saudijske Arabije Sulajman Al Shiddi,
kao što je vlasnik medija koji se reklamiraju na displayu Turčin. Sve ostalo,
radnici kao i potrošači su Bošnjaci. Skupina se može podvesti pod još uži
pojam; sve što viditi od ljudi i proizvoda oko “mala ćabe” na Marijin dvoru je
SDA-ovo!
Vjerovatno samo
stoga, nakon što se ugasio list Faktor, niko tom, ipak tužnom događaju, nije
posvetio nikakvu pažnju. Za razliku od, recimo, momenta kad se ugasio sedmični
list “Slobodna Bosna”, kada su najeminentniji novinari iz reigona iskazali
svoje žaljenje. Može li se stoga donijeti sud da Faktor nikad nije bio ni čitan
ni prihvaćen kod naroda, osim unutar partijskih krugova SDA? Svakako I to je
jedini merotoran zaključak!
E, pošto je u
Faktoru radilo stotinjak ljudi, ovaj događaj zaslužuje i ekonomsku analizu.
Ali, ako bi upitali i ekonomistu za mišljenje, sigurno bi dao ocjenu da se list
nije ugasio zato što e bio loš, već zato što narod sve manje čita novine. Posebno
ne želi stranačke biltene što je, s medijskog aspekta, bila loša strana uređivačke
politike lista. Ali, zaboga, zar se zbog toga, kako je ustvrdio Fuad Kasumović,
nije investiralo 10 miliona KM u ove medije?! Stoga pitanje za ekonomiste može
glasiti, šta će biti sa 200 – 300 miliona turskih kredita sa kojima Bakir
Izetbegović obećava napraviti 100 hiljada radnih mjesta?!
Činjenica je da se novina ugasila samo godinu
nakon prvog primjerka i da su uposleni došli na posao gdje ih je sačekao otkazi
uz objašnjenje da se novina gasi jer nije rentabilna. Da paradoks bude veći, ostavili
su u funkciji Stav, sedmični magazin čije štampanje (cca 1,75 KM) košta skoro
kao i sam magazin u konačnoj prodaji (2 KM).
Bakir Izetbegović
je ovom listu donirao 8 000 KM da bi za 25.11. dodijelili književnu nagradu
Dežavdu Karahasanu. Za prigodu dodjele
nagrade rezerviran je hotel Europa, honoriran je stručni žiri itd. Sve to košta
i za to očito ima novca, ali ne i za plate.
Mnogo je tu
nerazjašnjenih činjenica, a jedna od njih je i pitanje vlasništva Simurg Media.
Špekulira se da je vlasnik firme Cengiz, samo jedan od suvlasnika dok je drugi suvlasnik
neki SDA-ov lokalni tajkun. Otpušteni
radnici su prepušteni na milost biroa i maksimalno 3 mjeseca naknade od po 300
KM.
(TBT)