Prijedlog rezolucije kojim bi se 11. jula proglasio Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici naći će se u srijedu pred Ujedinjenim narodima. Formalni inicijatori su Njemačka i Ruanda, ali prijedlog je u međuvremenu podržao čitav niz država, od SAD-a, preko članica EU-a do islamskih zemalja, tako da se njezino konačno izglasavanje, do kojeg bi trebalo doći početkom svibnja, čini kao gotova stvar.
Sličan pokušaj, tada u aranžmanu Velike Britanije, dogodio se 2015. godine. Išlo se preko Vijeća sigurnosti, ali je svoj veto stavila Rusija. U međuvremenu, pogotovo s početkom rata u Ukrajini, globalni odnosi su se dramatično promijenili pa će se Moskvu i njezine saveznike zaobići na način da će se srebrenička rezolucija naći pred Generalnom skupštinom UN-a, gdje glas svake članice vrijedi jednako.
A šta stoji u rezoluciji? U nacrtu koji je dospio u medije, traži se, među ostalim, da se bez rezerve osudi svako poricanje genocida u Srebrenici i potiče se članice UN-a da sačuvaju utvrđene činjenice i kroz svoje obrazovne sustave razviju odgovarajuće programe, sve kako bi se spriječio revizionizam i genocid u budućnosti.
U kalendaru UN-a
Također se osuđuju akcije koje veličaju osuđene za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid, uključujući i one odgovorne za genocid u Srebrenici. Srebrenica će tako ući u kalendar UN-a kao što postoje Dan sjećanja na holokaust, genocid u Ruandi ili onaj počinjen nad Armencima.
Sve ovo izazvalo je pravo paniku, čak i histeriju u Beogradu i Banjoj Luci. Dok, s jedne strane, Beograd i njegova diplomatija pokušavaju na sve načine zaustaviti početak rasprave i konačno izglasavanje rezolucije, s druge se odašilju poruke o “sudnjem času” i moli Dodika i ekipu da porazmisle o svojim secesionističkim planovima i stanu malo na kočnicu. Ništa drugo već viđena finta s dobrim i lošim momcima u “srpskom svetu”.
Istodobno u Sarajevu vjeruju da bi se rezolucijom, ako ne odmah, onda u neko dogledno vrijeme, moglo doći u poziciju da Srbija konačno odgovara kao počinitelj genocida, a ne samo zbog toga jer ga nije spriječila, da se obeštete žrtve, ali i, što im je najvažnije, dovede u pitanje postojanje Republike Srpske kao genocidne tvorevine.
Posebno je to u interesu vladajuće “Trojke” koja želi odaslati poruku da je došlo vrijeme za sanaciju “izdajničke odluke” Bakira Izetbegovića, koji je 2017. godine, i to u dogovoru baš s Vučićem, odustao od revizije polovične presude iz 2007. godine. Takav scenarij kao moguć podgrijava i čitav niz eksperata za međunarodno pravo, poput Nevenke Tromp, bivše istražiteljice u tužilaštvu Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu.
Slobodna Dalmacija razgovarala je s Edinom Subašićem, bivšim analitičarom vojno-obavještajnih agencija u BiH, a danas ekspertom i kolumnistom za sigurnosna pitanja. Pitali smo ga je li rezolucija pranje savjesti Zapada, sredstvo pritiska na Srbe ili tek puka diplomatska inicijativa?
– Ne trebamo – kaže on – imati iluzije da na Zapadu osjećaju bilo kakve moralne pritiske jer su politikama devedesetih doveli do ratova u bivšoj SFRJ i genocida, a mogli su to spriječiti. Ali ti događaji, tj. ratni zločini i genocid što su ih srpske snage počinile u Bosni, Hrvatskoj i na Kosovu, sada su tom istom Zapadu dobra osnova za realizaciju aktualnih interesa, prvenstveno SAD-a i EU-a.
Dakle, u očekivanju eskalacije u sukobu Zapada i/ili NATO-a (ne samo Ukrajine) s Rusijom i pred otvaranjem drugih regionalnih ratišta, SAD, Velika Britanija, Francuska, Njemačka i najveći dio članica EU-a želi konačno raščistiti situaciju na zapadnom Balkanu i trajno pogasiti latentna žarišta – Bosnu, Kosovo i Crnu Goru.
Važnost tajminga
Igra na kartu konačnog sankcioniranja srpske političke elite u Srbiji i RS za genocid, za što i jesu stvarni i višestruko presuđeni krivci (u MSP-u i MKSJ-u u Haagu), stvar je političkog pragmatizma, na tome je najlakše pritisnuti Beograd i Banju Luku.
Subašić odmah nudi odgovor i oko tajminga rezolucije, odnosno zašto baš sada:
– Iz prostog razloga što ne žele imati nikakav “ruski mostobran” u pozadini EU-a i NATO-a kada počne glavni konflikt. Sa Zapada se dugo upozorava na “maligni ruski utjecaj”. Upravo započinje strateška operacija presijecanja tog utjecaja, i to uklanjanjem glavnih eksponenata ruskih interesa, Dodika i Vučića, odnosno opasnih veza RS i Srbije s Moskvom. Rezolucija je tek prvi korak.
Vrlo bitno je reći da Zapad ne poduzima akciju radi dobrobiti naroda i država Balkana, nego radi sebe. Na primjeru ruske agresije i stupnju brutalnosti pri stvaranju “ruskog sveta”, na Zapadu su konačno shvatili da je jednako opasan i “srpski svet” koji nije ništa drugo nego balkanska inačica moskovskog projekta. Zapad tako nešto ne želi imati na granicama EU-a.
Prema Subašiću, Vučić poslovično drami jer shvaća plan Zapada, odnosno da će biti doveden do zida po pitanju odnosa s Moskvom i oko statusa Kosova, a što bi mogao biti kraj njegova sjedenja na dvije stolice u odnosu spram Zapada i Rusije.
– Vučićeva panika, ali i Dodikova, proistječe iz shvaćanja da se ne radi samo o rezoluciji kao simboličnoj moralnoj satisfakciji za žrtve genocida i platformi za kulturu sjećanja, nego o početku demontaže velikodržavne politike, a što će u idućim fazama imati posljedice i na međunarodni politički položaj Srbije, status RS kao BiH entiteta, njihove ekonomije…
RS je pred bankrotom i u financijskoj izolaciji, što na unutrašnjem planu lako može urušiti pozicije aktualnih elita, konkretno garniture oko Vučića i Dodika – ističe naš sugovornik i još dodaje:
– Status RS svakako se i bez rezolucije može dovesti u pitanje pravnim argumentom – da državna struktura stvorena genocidom i teškim ratnim zločinima kroz UZP ne može legalno postojati. Oni se boje otvaranja takvog procesa.
Također, oni znaju da se otvaranje tog procesa ne očekuje od vlasti u Sarajevu zbog kompliciranog sustava odlučivanja. Strah Beograda i Banje Luke izaziva spoznaja da bi to vodili glavni centri moći Zapada: Washington, London, Pariz i Berlin.
Prejednostavno bi bilo reći da će RS biti odjednom “ukinuta”. Vjerojatnija opcija je da će u vrlo dogledno vrijeme doći do ustavnih promjena u BiH kojima će se promijeniti status entiteta, kantona i drugih elemenata komplicirane bosanske državne strukture. Iz političkih krugova u Banjoj Luci ovih dana procurilo je da oni već imaju informaciju o postojanju takvog plana. Otud i suzdržanost banjolučke opozicije prema Dodikovim hazarderskim potezima. Oni čekaju svoje vrijeme – uvjerenja je Subašić.
Tužba za genocid
U slučaju Bosne i Hercegovine glavna je nedoumica tko bi podnio novu tužbu za genocid i otvorio put ostatku procesa, jer državne su institucije podijeljene i zasnovane na nacionalnom konsenzusu pa je teško vjerovati da bi Srbi tužili sami sebe. Tu se otvara, kako je ovih dana objasnila spomenuta Tromp, solucija s nekom od trećih, prijateljskih zemlja. Kao primjer može poslužiti slučaj iz 2019. godine, kada je Gambija tužila Mjanmar zbog genocida nad Rohinja stanovništvom, ili najfriški, gdje se Južnoafrička Republike pojavila kao tužitelj u ime Gaze protiv Države Izrael.
Svakako, valja očekivati nove napetosti u prvom hrvatskom istočnom susjedstvu. I sam Zagreb morat će se ubrzo odlučiti, što možda i neće biti lako jer su dva brda imala proturječna mišljenja i kada je u pitanju Srebrenica i ono što se tamo dogodilo u ljeto 1995. godine.˝
(TBT, Slobodna Dalmacija)