KOLUMNA
Pošto više nije predmet poruge u Turskoj – uz podršku islamističke vlasti
– mahrama je pokrenula islamsku modnu revoluciju, uz koju idu i modne kuće,
časopisi, blogeri i zvijezde Instagrama. Moćne žene iz regiona, kao što su
Erdoganova supruga Emina i Šeika Mozah, supruga bivšeg katarskog emira, postale
su modne ikone mladih konzervativnih žena
Piše: Tim Arango, thebosniatimes.ba
Visoke i elegantne manekenke koje koračaju pistom uz ritmove haus muzike s
marokanskim prizvukom porijeklom su iz Rusije i istočne Evrope. Mogle bi da
pokazuju najnovije modne trendove u Parizu ili New Yorku, ali one su ovdje, u
Istanbulu, i nose visoke potpetice, lepršave tunike i raznobojne marame na
glavi.
Ova modna revija, dio Nedelje umjerene mode u Istanbulu, održana je na
željezničkoj stanici iz osmanskog perioda, sa staromodnim vozovima i starim
prtljagom kao dekorom.
Ovo nije islamska moda Rijada ili Kabula, niti je tamna i turobna odora
kakvu zamišljaju na Zapadu. Islamska moda je ovdje šarena, kreativna i vesela.
Također je ogroman biznis.
“Počinjemo da prevladavamo”, kaže Dina Torkija, muslimanska
modna blogerka iz Londona; ona nosi marhamu na glavi i okružena je obožavaocima
koji se nadaju fotografiji s njom. “Postoji mnogo nas, mladih muslimanki,
koje nose hidžab, i ta moda nam se sviđa.”
Istanbul želi da postane islamska prijestolnica mode, a ta ambicija
odražava način na koji se tursko društvo preobrazilo pod islamističkom vlašću
predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana.
Pod starim, beskompromisnim sekularnim sistemom u Turskoj, hidžab, odnosno
marama za glavu, bio je simbol zaostalosti i zabranjen u državnim prostorijama
i školama. Nedavno je Turska prvi put odobrila pripadnicama policije da nose
hidžab na poslu.
Pošto više nije predmet poruge u Turskoj – uz podršku islamističke vlasti
– marama je pokrenula islamsku modnu revoluciju, uz koju idu i modne kuće,
časopisi, blogeri i zvijezde Instagrama. Moćne žene iz regiona, kao što su
Erdoganova supruga Emina i Šeika Mozah, supruga bivšeg katarskog emira, postale
su modne ikone mladih konzervativnih žena.
“Svi su bili zbunjeni riječima ‘muslimansko tržište'”, priča
Kerim Ture, koji je ranije bio zaposlen u tehnološkoj industriji, a sada vodi
islamsku modnu kuću “Modanisa”, baziranu u Istanbulu. “Crne
burke. To je bio stereotip.”
Ture zapošljava nekoliko kreatora, i ima sklopljen partnerski ugovor sa
robnim markama u Dubaiju i Maleziji. Popularne boje ovih dana su žuta i
bebi-plava, kao i maskirne i tropske šare.
“Naš glavni cilj je da se žene bolje osjećaju”, ističe on.
“Da osjećaju glamur i sjaj iznutra, čak i kad su pokrivene.”
Ture je organizirao istanbulsku Nedelju umjerene mode, prestižni događaj
održan na željezničkoj stanici u maju, prvi tog tipa u gradu. Dizajneri širom
islamskog svijeta pokazali su tamo svoja djela.
Među njima je bila i Lubna Sadok, sredovječna muslimanka koja živi u
Amsterdamu i nosi hidžab od prije nekoliko godina.
“Bila sam na vjerskom putovanju, i željela sam da imam više mira u
životu”, rekla je ona.
Njena nova modna osviještenost ipak nije dugo trajala. “Ja imam
drugačiji stil života”, priča ona, pominjući bikinije i kafiće. “No,
i dalje sam religiozna. Još se molim i pokrivam se kad idem u džamiju.”
Muslimanski modni kreatori u suštini pokušavaju da odgovore na jedno
jedino pitanje: da li žena može da prati modne trendove a da istovremeno ostane
vjerna svojoj religiji?
Lubna Sadok tvrdi da su pravila za islamski stil oblačenja bila
jednostavna. “Nema razlike između umjerene mode i mejnstrim mode”,
kaže ona. “Samo se neke stvari moraju podesiti, kao što je dužina i
širina. Ne bi trebalo da se vidi koža, i ne bi trebalo biti tijesno. I to je
to.”
Ali dok se sekularni Turci boje da religija polako ulazi u svakodnevni
život, konzervativni muslimani iz Turske boje se suprotnog – da islam postaje
razvodnjen.
Mala grupa konzervativnih muslimana protestovala je ispred mjesta
održavanja revije vičući: “Bog je velik!” Jedan od demonstranata
rekao je okupljenima da u Kuranu jasno piše z žene treba da nose veo, i izrazio
je žaljenje što su božje zapovijesti postale “alatka za nemoral zvani
moša”.
Neki komadi odjeće na reviji prelazili su tradicionalne granice: odjeća
koja se pomalo pripija uz tijelo, odjeća koja pokazuje malo kože, pokoji
dekolte…
“Dužine su se skratile, sve je postalo uže”, kaže
tridesetosmogodišnja Gamze Učar, čija porodica se bavi tekstilnim biznisom, i
vjeruje da je neka odjeća koja se danas nosi u suprotnosti sa islamskim
pravilima. „Pantalone su svuda.”
Dok je tržište za modernu islamsku odjeću raslo proteklih godina,
mejnstrim kreatori su tražili svoj deo kolača. “DKNY” i “Tommy
Hilfiger” kreirali su ramazanske kolekcije, dok “Dolce &
Gabbana” prodaje abaje, dugački vanjski deo odjeće, za više od dve hiljade
dolara po komadu.
Nur Taguri, američka novinarka koja je rekla da želi da bude prvi TV
voditelj sa hidžabom u SAD, kaže da često dobija mejlove od hrišćanki koje
kažu: “Sviđa nam se odjeća, ali nismo muslimanke.”
Njen odgovor glasi: “U redu, možete je nositi. I vi je možete nositi
samouvjereno.”
/Saradnici na tekstu Džejlan Jeginsu i Safak Timur/
(TBT,NYT)