ISLAMISTIKA
Emanet je isuviše
ozbiljna i velika stvar da bi se mogla olahko uzeti, a posljedice njezina
izostavljanja vode ka neizvjesnosti i, na koncu, totalnoj propasti jednog
društva
Piše:Almir
Fatić, thebosniatimes.ba
Arapska riječ emānet u sebi sadrži više značenjskih nijansi koje je teško, zapravo, nemoguće
prevesti ili izraziti jednom riječju u bosanskome jeziku. Naime, ona znači:
pouzdanost, vjernost, poštenje, povjerenje, vjera, vjerovanje, amanet. No i
pored ove značenjske opširnosti riječi emānet, u tradiciji muslimana
Balkana dobro je poznato, premda smatramo, u jednom suženom poimanju, šta ona
znači i koji je njezin smisao. Kažemo u suženom poimanju zato što mnogi pojam
emaneta poimaju u njegovom najužem smislu: čuvanje povjerenih stvari. Da,
emanet to jeste ali, kako rekosmo, u svom najužem smislu. Do ovakvog zaljučka
lahko dolazimo ukoliko se osvrnemo na temeljne tekstove islama: Kur'an i Hadis,
iz kojih sasvim jasno možemo uočiti da pojam emanet ima mnogo šire značenje te
da je riječ o veoma značajnoj karakternoj osobini koja se stavlja u obavezu
svakome muslimanu. Emanet je isuviše ozbiljna i velika stvar da bi se mogla
olahko uzeti, a posljedice njezina izostavljanja vode ka neizvjesnosti i, na
koncu, totalnoj propasti jednog društva. Dakle, emanet nema samo pojedinačnu
dimenziju, koja je neizostavna osobina vjernika, već ima i svoje društvene
implikacije. Emanet je karakterna osobina koja se svakodnevno živi i
prakticira, na koju se podsjeća, ukazuje, bodri i podstiče. Također, emanet je
prvorazredna vrlina koja je osobina jakih, pouzdanih i odgovornih ljudi u svome
poslu, u povjerenoj stvari ili dužnosti, jednom riječju, u životu i raznim
životnim situacijama. Emanet je konstantna osobina vjernika koja se ne mijenja
shodno situaciji, životnoj ugodi ili neugodi, prilici ili neprilici. On se
ispunjava prema svim ljudima bez obzira na njihov stepen pobožnosti, njihova
vjerska ili druga opredjeljenja.
Definicija emaneta
Sva gore navedena značenja pojma emanet povezuju se sa čovjekovom
odgovornošću na onome što mu je povjereno i njegovom sviješću o tome da će za
to biti pitan. Ovo bi bila, u najkraćem, definicija emaneta. Odgovornost i
svjesnost držimo dvama ključnim elementima ove definicije. One proizlaze iz
čuvenog hadisa Allahovog Poslanika, a.s.
“Svi ste vi čobani (čuvari) i svi ćete biti
odgovorni za svoje stado: vladar je čuvar i bit će odgovoran za ono što mu je povjereno;
čovjek je čuvar svoje porodice i bit će odgovoran za ono što mu je povjereno; žena
je čuvar u kući svoga muža i bit će odgovorna za ono što joj je povjereno; sluga
je čuvar imovine svoga gospodara i bit će odgovoran za ono što mu je povjereno;
čovjek je čuvar imovine svoga babe i bit će odgovoran za ono što mu je povjereno!
Svi ste vi čuvari i svi ćete biti odgovorni za ono što vam je povjereno!“ (Buhari:
893
Onaj ko ne misli
na svoga Stvoritelja i nije svjestan odgovornosti pred Njime teško da bude povjerljiv
ili pouzdan. Emanet je za takvoga ”nemoguća misija”, jer mu nedostaje uvjet
svih uvjeta: svjesnost o Uzvišenom Allahu i Njegovom sudu. Zato nas Kur'anu
gotovo na svakoj svojoj stranici podsjeća ”na Allaha i Sudnji dan”. Bez ta
dva najveća korektiva ljudskoga ponašanja ljudska odgovornost gubi svoj pravi
smisao i pretvara se u gole interese koji mogu biti itekako pogubni po ljudsku
zajednicu na Zemlji
Značenja
riječi emānet u Kur'anu
Prema Ebu
l-Feredžu Ibnu l-Dževziju, čuvenom bagdadskom semantičaru Kur'ana (u. 1200.),
riječ emānet u Kur'anu ima tri kontekstualna značenja. U svome djelu posvećenom
kontekstualnim značenjima preko tri stotine kur'anskih riječi (Nuzhetu l-e'ajun…,
24), ovaj autor navodi sljedeća tri značenja riječi emānet:
emānet = obavezne vjerske dužnosti, farzovi (ferā’id),
kao u ajetima: O, vjernici! Nevjerni ne budite Allahu i Poslaniku i ne
proigravajte emanete svoje (emānātikum) (El-Enfal, 27), tj. ne budite vjerolomni u pogledu vaših farzova; Mi
smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet (El-Ahzāb,
72) – šire tumačenje ovog
ajeta navest ćemo u nastavku;
emanet = zalog, stvar data na čuvanje (el-vedī‘a): Allah vam doista naređuje da emanete date onima kojima pripadaju (En-Nisa’,
57); I koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu
brinu (El-Mu’minūn, 8) – oba ova ajeta imaju općeniti smisao,
tj. pod emānetima se podrazumijevaju sve stvari koje su date čovjeku na povjerenje;
emanet = čednost (el-‘iffe): ”…najbolje da unajmiš snažna i pouzdana”(El-Qasas,
26) – tjelesno snažna i pouzdana u čednosti.
Cijeli šeri'at je emanet
Što
se tiče značanja riječi emānet u 72. ajetu sure El-Ahzāb, komentatori
Kur'ana ponudili su interesantne tumačenjske poglede. Potrebno je istaći da
većina komentatora klasičnog perioda emanet ovdje tumači kao sve ono što je
povjereno čovjeku od naredbi, zabrana, ovosvjetskih ili onosvjetskih stvari.
Jednom riječju, čitav šeri'at je – emanet. Nadalje, svi mufessiri slažu se u
tome da emānet u ovom ajetu označava pokornost (tā'at) i farzove
za koje, ako se izvršavaju, slijedi nagrada, a ako se izostavljaju, slijedi
kazna. Dakle, tefsirske razlike počivaju u detaljima.
Tako
Ibn Mes'ud kaže da se pod emanetom ovdje podrazumijeva čuvanje povjerenog
imetka i drugih stvari te stroge Božije naredbe (farzovi). Ubejj b. Ka'b veli
da je emanet vođenje računa o svom stidnom mjestu, a posebno izdvaja žene u tom
pogledu. Ebu Derda’ kaže da je emanet kupanje poslije džunupluka. Jedni vele da
se pod emanetom misli na sljedeće tjelesne organe: oko, uho, nog, spolni organ
i jezik. Također, neko je rekao da je emanet razum (Ševkani, Fethu l-qadir,
1187). Ove interesantne tefsirske razlike odnose se na važna parcijalna pitanja
iz cjeline Božanskih naredbi ili farzova, tj. cjeline šeri'ata, tako da se
mišljenju većine komentatora Kur'ana daje prioritetno mjesto. Komentator
Kurtubi kratko i jasno kaže: ”Riječ emanet ima općenito značenje i obuhvata
sve vjerske dužnosti” (El-Džami'…, 14/253).
Savremeni
komentatori Kur'ana – npr. tunižanski
komentator Ibn Ašur (u. 1973.) u svome komentaru Kur'ana – proširuju značenje
pojma emaneta u ovom ajetu navodeći najčešće sljedeće značenja:
razum
(aql) – jer to čovjeka razlikuje od ostalih bića i stvari;
hilafet
(čovjekovo namjesništvo na zemlji), koje je jedno od ciljeva stvaranja čovjeka
iman,
odn. vjerovanje u Allahovu jednotu (tevhīd), što jeste tzv.
preegzistentni ugovor (misak) između Gospodara svjetova i ljudi
slobodni ljudski izbor (hurrijetu l-ikhtijār)
– kada su u pitanju šeri'atske naredbe čovjek ima slobodu da ih čini, odn. ne
čini;
zaduženost
vjerskim propisima (teklīf) – ljudi su time zaduženi, a ne druga bića u
Univerzumu (Ibn ‘Ašur, Tefsiru
t-tahrīr ve t-tenvīr (nav. prema altafsir.com).
Nekoliko važnih emaneta
U hadisima Allahovog Poslanika, a.s., nailazimo na širi spektar
konkretno preziciranih emaneta te žive primjere njihove realizacije i primjene
u životima prvih muslimana. Ovdje ćemo izdvojiti samo nekoliko važnih emaneta,
jer bi detaljnije izlaganje zahtijevalo mnogo više prostora. O tome kolika je
važnost emaneta i koliko je on neraskidivo povezan sa vjerom (imanom) vidimo iz
sljedećih Vjerovjesnikovih, a.s., riječi: ”Nema vjera onaj ko nema emaneta,
niti ima vjere onaj ko ne poštuje dogovore” (Ahmed: 11935). Dakle, emanet je
sastavni dio vjere i kao takav uvjet postizanja spasa na Ahiretu. Iznevjeriti
dato obećanje i ne poštovati dogovore znači iznevjeriti vjeru. Samo je ovaj
hadis dovoljan da se duboko zamislimo i preispitamo svoj odnos prema svim
emanetima koji su nam dati na čuvanje, kao i da se zapitamo da li poštujemo
dogovore koje uspostavimo. A uzalud nam naša vjera ako ne vodimo računa o
emanetima i ne poštujemo dogovore, zapravo – tada vjere i nemamo!
Gusul nakon džunupluka
Jedan od emaneta
koje je Allahov Posalnik, a.s., direktno spomenuo jeste uzimanje gusula ili
kupanje zbog nečistoće (džunupluka). Od Ebu d-Derdaa, r.a., prenosi se da je
rekao: Rekao je Allahov Poslanik, a.s., : “Ako čovjek, uz iman, ima petero, ući
će u Džennet: onaj koji obavlja svoj beš-vakat namaz uz lijepo uzet abdest, uz
lijepo obavljanje ruku'a (pregiba u namazu) i sedžde, i ko obavlja namaz u
propisano vrijeme, ko posti mjesec dana ramazana, ko obavi hadž (ako je u mogućnosti), ko
dijeli zekjat drage volje, bez prigovora, i ko ispunjava emanet (dato
obećanje).“ Ashabi upitaše: – Allahov Poslaniče, šta to znači: ispunjavanje
emaneta? – a on im na to reče: “To je uzimanje gusula zbog džunupluka, jer,
zaista, Allah nije povjerio (ostavio u amanet) sinu Ademovom u njegovoj vjeri
ništa osim stanja džunupluka“ (Tergīb:1/241).
U hadisu se jasno
ističe emanet obaveznog uzimanja gusula (vjerskog kupanja cijelog tijela) zbog
džunupluka koji nastaje usljed spolnog odnosa, završenog mjesečnog ili
postporođajnog ciklusa (kod žena), usljed polucije u snu i sl.
Biranje najsposobnijih
Od Ebu Zerra, r.a., prenosi se da je jedne prilike upitao: – Allahov
Poslaniče, zašto ti mene ne bi imenovao za namjesnika? – Ravija (prenosilac
hadisa) dalje kaže da ga je Božiji Poslanik, a.s., pljesnuo po prsima i rekao
mu: “O, Ebu Zerre, ti si slabašan, a to je emanet (teška obaveza prema
ljudima)! Na Sudnjem danu će biti ponižen i osramoćen svako osim onoga ko uzme
ljudske hakove (obaveze prema ljudima) pa ih izvrši na ispravan način!“ (Muslim:
4719)
Dakle, emanet nas obavezuje da biramo najsposobnije ljude za određene
poslove, funkcije i položaje. Ukoliko postupimo suprotno tome, radi vlastite koristi,
poslovnih ili rodbinskih veza, a u korist manje sposobnog ili potpuno nesposobnog
za određenu funkciju, činimo ružno djelo. Međutim, to nije samo ružno djelo već
nešto mnogo veće i teže od toga – iznevjera Allaha, Njegovog Poslanika i vjernika.
Allahov Poslanik, a.s., je rekao: ”Ko postavi nad nekom skupinom čovjeka od kojeg
ima i onih kojim bi Allah bio zadovoljniji, taj je iznevjerio Allaha, Njegovog Poslanika
i vjernike” (Džāmi'u l-ehādīs: 45694)
Muhammed el-Gazali o ovoj vrsti emaneta kaže: ”Narod u kojem nema emaneta
jeste narod u kojem se zauzimanje za pojedine ljude vezuje za određene interese,
narod koji odbacuje vrijednost sposobnih ljudi kako bi zapostavio i pretpostavio
im one koji su niži od njih. Sunnet nam kazuje da je ovo jedan od znakova fesada
(nereda, destrukcije) koji će se desiti pred kraj svijeta” (Karakter muslimana,
84). Nakon ovih riječi – kojima nije potreban nikakav komentar, a koje su itekako
aktuelne nakon općinskih izbora u našoj zemlji (2. 10. 2016.) – ovaj autor navodi
poznati hadis u kome stoji: Jedan čovjek dođe da upita Božijeg Poslanika, s.a.v.s.:
”Kada će nastupiti Sudnji dan?” ”Kada nestane emaneta, očekuj Sudnji dan”.
”Kako nestaje emanet? – upita ovaj čovjek. ”Kada se stvari povjere ljudima
koji za njih nisu sposobni, očekuj Sudnji dan” (Buhari: 57).
Emanet onoga ko zasluži povjerenje ljudi jeste da taj posao obavlja
na nabolji mogući način, da ne koristi položaj kako bi stekao neku korist za
sebe ili svoju rodbinu, da ne bude sklon mitu i korupciji te da ne utaji nešto
od javnog dobra, što je zločin i veliki grijeh.
Čuvanje tajne
Posebna vrsta emaneta jeste čuvanje tajne sa nekoga skupa, tj. da
se neka tajna ne širi ili da se vijesti sa toga skupa ne razglašavaju. No ako
je riječ o skupu na kome se priprema izvršiti zločin ili nepravda prema
drugima, tada je musliman dužan učiniti sve kako bi to spriječio. Allahov Poslanik,
a.s.,, izdvojio je tri takve situacije u hadisu koji glasi: ”Skup je vezan
emanetom osim u tri slučaja: skup na kome se raspravlja o prolijevanju
zabranjene krvi, zabranjenom spolnom odnosu ili o bespravnom uzurpiranju
imetka’’ (Ebu Davud).
Dakle, čuvanje tajne odnosi se na skupove koji su od opće društvene
koristi i na kojima nema vjerom zabranjenih dogovora ili planiranja određenih
radnji. Također, ovo se odnosi na situaciju kada se jedan čovjek povjeri drugom
čovjeku. Allahov Poslanik, a.s., kaže: ”Kada jedan čovjek nešto govori drugom
čovjeku pa se okrene (oko sebe), to postaje emanet” (Ebu Davud: 4868). Znači,
ako nam neko svojim načinom govora želi kazati da to drugi ne trebaju znati,
npr. ako gleda naokolo i sličnim gestima, onda to postaje emanet, tj. nešto što
je dato na povjerenje, i onda je obaveza to čuvati u tajnosti.
Stvari povjerene na čuvanje
Jedan od emaneta
jesu i stvari povjerene na čuvanje do određenog roka. Sjetimo se da je Božiji
Poslanik, a.s., prije poslanstva imao nadimak El-Emīn (Povjerljivi), da je
prilikom hidžre ostavio svoga amidžića Aliju b. Ebi Taliba u Mekki kako bi on
mušricima vratio stvari koje su mu bile povjerene na čuvanje. Iako su ga, kao
što je poznato, ti ljudi zlostavljali i prognali. Ali El-Emīn ostaje vjeran i
dosljedan svome nadimku. Povjerenje se na izdaje zarad bilo kakve koristi,
interesa ili ljudi!
Ibn Mes'ud je
rekao: ”Namaz je emanet; abdest je emanet; vaganje je emanet; mjerenje je
emanet; brojanje nečega je emanet… Najveći emanet od svega jeste povjerena
stvar’’ (Bejheki, Šu'abu l-īmān: 5036).
Ne zaboravimo da
je emanet osobina koju Uzvišeni Allah hvali kod vjernika, da je to osobina svih
Njegovih izabranih vjerovjesnika kao i Njegovih plemenitih meleka.
(TBT)