KOLUMNA
„Čvrsto hodeći prema svom ishodištu i
svojim vrijednostima, također je potrebno da i
svijet posmatramo iz širokog i
prostranog aspekta“. Nijedno društvo bez sagledavanja prošlosti ne može imati ni svoju viziju
budućnosti
Piše Ibrahim Kalin, thebosniatimes.ba
„Čvrsto hodeći prema svom ishodištu i svojim
vrijednostima, također je potrebno da i
svijet posmatramo iz širokog i
prostranog aspekta“. Nijedno društvo bez sagledavanja prošlosti ne može imati ni svoju viziju
budućnosti.
Muslimanski svijet prolazi kroz burno
vrijeme. Nepravedan i kaotičan globalni poredak, krvavi ratovi, unutarnji
sukobi, sektaške tenzije, društveni potresi i ekonomske recesije ne samo da
stvaraju velike političke probleme već u isto vrijeme rasipaju intelektualnu i duhovnu energiju.
Kao posljedica toga, muslimanski učenjaci, znanstvenici i umjetnici zaostaju za
svjetskim standardima i trenutno nemaju puno šta svijetu reći . U stanju permanentnih nemira, da li je moguće
pronaći prostor za intelektualni, kulturni i umjetnički rad? Kratak odgovor je
„da“. Gledajući na dugu historiju
muslimanskog svijeta sa svim svojim političkim usponima i padovima pruža
dovoljno dokaza za ovu tvrdnju.
Neka od najvećih prosvjetljenja islamske
intelektualne tradicije dogodila su se upravo u vrijeme velikih političkih
transformacija.
Prva generacija muslimanskih pravnika i
teologa bili su sudionici velikih turbulencije unutar muslimanske zajednice
nakon smrti posljednje božijeg poslanika
Muhammeda a.s, 632. godine i to su zabilježili .Rane teološke rasprave
su usko povezane s političkim previranjima tog doba.
Filozofske i znanstvene tradicije u islamu
nastajale su tokom turbulentnog perioda rane muslimanske države koja se
formirala tokom vojnih osvajanja. Smjena dinastija Umayyade do Abbasija i
uspostava desetaka islamskih emirata diljem muslimanskim zemljama nije
spriječilo muslimanske znanstvenike i filozofe da ostvare vrhunska djela. To
njihovo neprestano opredjeljenje za istinu i traganjem za spoznajom postavilo
je temelj islamskoj civilizaciji koja će se protezati od središnje Azije do
Male Azije, Mezopotamije, Sjeverne Afrike i Andaluzije. Veliki muslimanski
filozofi, Al Kindi, Al Farabi i Ibn Sina, između ostalog, napisao svoja glavna
djela iz filozofije, logike, medicine i muzike u vremenu političke
nestabilnosti i vojne ekspanzije.
Od 12. do 14. stoljeća, muslimanske zemlje
bile su na udraru iz dva pravca: Križara sa Zapada i Mongola s Istoka.
Muslimanski gradovi su bili izloženi razaranjima a svakodnevni život, kako je
zabilježen u povijesnim knjigama, odvijao se s osjećajem agonije, boli i
bijesa. Ipak, neka od najvećih djela islamske kulture i civilizacije također su
nastala u tom razdoblju. U svojoj poznatoj knjizi “Kitab al-I'tibar”
Usama ibn Munqiz, suvremenik Salahaddin Ayyubije, koji je odbranio Jeruzalem od
križara u 1187, zabilježio je vrlo vjerno događaje iz tog razdoblja. Ipako od
političkih i vojnih sukoba je svjedočio
Ništa ga nije mogla odvratiti da napiše taj svoj izvanredni povijesni
uradak.
Štoviše, tako istaknuti mislioci poput Ibn
al-Arabi (d. 1240) i Mawlana Jalal al-Din Rumi (d. 1273) napisali su svoja
kapitalna djela u 13. stoljeću, to jest, u vrijeme najezde križara i mongolske
invazije. Dok je Ibn al-Arabi svjedok patnje andaluzijskih muslimana, Rumi je
pobjegao ispred Mongolske invazije da bi svoje krajnje stanište našao u Konyi
gdje je i sahranjen. Brojni znanstvenici, filozofi, intelektualci i umjetnici,
uključujući i tako velike poput Gazalija, Suhrawardi, Nasir al-Din Tusija,
Fakhr al-Din al-Razija, Mulla Sadra, Ibn Kemala, Takiyuddin, Imam Rabbani, Shah
Waliullah Delhi i mnoge druge diljem islamskog svijeta nastavili su svoj
intelektualni i duhovni poziv kao predani sljedbenici znanja i mudrosti. Sinan,
jedan od najvećih arhitekata u povijesti, sagradio je svoje monumentalne radove
unatoč intigra koje su vladale na dvoru. Shah Jahan je sagradio Taj Mahal u 17.
stoljeću. Neka od najvećih djela islamske kaligrafije, minijature, Mramorni
efekt (Ebru) i knjige datiraju iz perioda nakon 17. stoljeća kada je muslimanski
svijet bio suočen sa teškim političkim krizama i vojnim sukobima.
Socijalni, politički i ekonomski problemi
sigurno su imali utjecaja na život, a možda i razmišljanja tih velikih
znanstvenika i umjetnika. Ipak, ni svjetovne prepreka ih nisu uspjele omesti
kako bi posvetili svoje živote za sticanje znanja i duhovne spoznaje. Njihov
trajan doprinos ljudskom znanju i razumijevanju preživjeli su do danas, unatoč
društvenim i političkim izazovima s kojima se suočavali u svom vremenu.
Ove lekcije mogu poslužiti islamskom
svijetu danas. Prije svega, političke probleme koji utječu na živote svih nas
nećemo riješiti samo političkim sredstvima. Njihovo rješenje zahtijeva ozbiljan
intelektualni napor i predanost akademskom znanju i mudrosti. Dakle, nije pametno
čekati dok se politički i ekonomski problemi budu riješeni sami od sebe da bi
smo se se upustili u ozbiljan znanstveni i intelektualni rad. Upravo suprotno,
vlada i akademska zajednica moraju dati najveći prioritet ozbiljnim znanstvenim
i intelektualnim programima.Drugo, koliko god politički problemi danas utjecali
na intelektualni život pojedinca i naroda, oni također imaju pokretačku ulogu.
Rad pod pritiskom, nije lahak, ali može biti koristan i napredan.
Treće, savremeni muslimani su tek otkrili
svoju bogatu intelektualnu baštinu. Samo mali dio znanstvenih i umjetničkih
islamskih djela koja su nastala u razdoblju od jednog milenija kritički obrađen
i objavljen. Ostaje još dosta toga da se uradi. Moramo imati perspektivu
otvorenog pogleda na svijetu, dok smo čvrsto utemeljeni u našoj sredini i
tradiciji. Nijedna zajednica nema budućnosti ako nije duboko ukorijenjena u
svoju tradiciju.
Političke i ekonomske problemi koji
muslimanski narodi danas imaju ne treba uzimati olahko. Ipak, to ne može biti
izgovor za odgađanjem da se počne sa ozbiljnim i dugoročnim intelektualnim,
znanstvenim i umjetničkim radovima.
(TBT)
