Vlast Unsko-sanskog kantona (USK) je u aprilu ove godine podigla prašinu oko sve većeg broja migranata koje Hrvatska vraća u BiH. Višegodišnja praksa koja je počela 2018. godine kroz tzv. „pushbackove“, nasilno vraćanje i obranu granica EU-a, i dalje je aktualna, navode u USŽ-u. Kako kažu migranti u kampu Lipa kod Bihaća, “snažnije nego ikada”. Lome se ruke, noge, otimaju novac i telefoni, tvrde migranti.
„Prešao sam rijeku i uhvatili su me nedugo nakon toga. Sve su nas udarali prvo palicama, a onda su nam skinuli odjeću i nastavili udarati“, kaže Kamara Suioma iz Sierra Leonea, pokazujući slomljenu ruku.
„Polomili su me. Ruka mi je polomljena. Uzeli su mi sve novce, telefon i natjerali da se tako polomljen vratim kroz rijeku. Policija nas je pronašla tako pretučene i dovezla u Lipu”, kaže Kamara, koji je stigao prije dva mjeseca u Lipu, odakle želi što prije u Nizozemsku.
Tišina lokalnih vlasti
Iako je vidljivo da je u Unsko-sanskom kantonu broj migranata povećan u zadnje vrijeme, kamp Lipa još ima dovoljno slobodnih kapaciteta. Najviše migranata trenutno je iz Afganistana i Pakistana, zatim slijede Sierra Leone i Gambija. Međutim, zanimljivo je i da pored rasta broja migranata kako u kampu Lipa tako i van njega u naseljenim mjestima, vlast USK-a ovoga puta nije pisala pisma državnim vlastima kao što je to radila u travnju. Tražili smo razgovor s premijerom USŽ-a Mustafom Ružnićem koji je ranije u nekoliko navrata upozoravao na povećanje broja migranata zbog hrvatskih pushbackova, ali za razgovor nije bio raspoložen.
Vlast u USŽ-u nije se oglašavala ni povodom izgradnje detencijskog centra unutar kampa Lipa, kao što je na to upozoravala prije nekoliko mjeseci.
„U Lipi je u tajnosti otvoren Centar za detenciju koji je svojevrsna pritvorska jedinica gdje se trebaju smještati migranti kojima se zabranjuje kretanje“, poručio je Ružnić državnim vlastima u travnju i rekao da je sve rađeno bez znanja lokalnih vlasti.
Centri za detenciju nisu novost i služe za zadržavanje osoba za koje je potrebno obaviti dodatne sigurnosne provjere ili su već u prekršaju, odakle čekaju izručenje u prihvatni centar u Sarajevo ili na deportaciju u matičnu zemlju.
SOS poziv
Nakon nedavne presude Trgovačkog suda u Beču, koji je donio presudu o pritvorskom objektu unutar kampa Lipa da je nelegalno sagrađen i da iza svega stoji Austrija, od lokalne vlasti nema jasne reakcije.
„Sad su ga prozvali austrijski Guantanamo, zato što je to austrijska organizacija. Bivši kancelar je to financirao. Neko je to odobrio, građevinska dozvola nije izdana u Bihaću. Sudac je citirao moju izjavu da je to planirano kao smještaj svih osoba koje vrše kaznena djela, migranti da se vrate u Bosnu i Hercegovinu”, oglasio se ministar za ljudska prava i izbjeglice Sevlid Hurtić, nakon presude suda u Beču.
Sud u Beču presudio je da je pritvorska jedinica unutar kampa nelegalno izgrađena, da je sve financirala Austrija, a da bi BiH mogla postati tampon zona u slučaju migrantske krize. Slučaj je podigao prašinu i u Austriji, nakon što se našao na sudu. Organizacija SOS Balkanska ruta nazvala je ovu pritvorsku jedinicu Guantanamom na Balkanu, nakon čega ih je tužila međunarodna organizacija sa sjedištem u Beču – ICMPD, koja stoji iza izgradnje, a koje je bliska Austrijskoj pučkoj stranci. Tužbu je odbacio Trgovački sud u Beču i praktično potvrdio navode SOS organizacije.
BiH kao najslabija karika
„Najveći apsurd je što se novac iz pristupnih fondova EU-a koji bi trebao pripremiti BiH za članstvo koristi za ilegalne projekte. To kompromitira i Europsku komisiju koja bi tu trebala reagirati“, kaže za DW Petar Rosandić, predsjednik organizacije SOS Balkanska ruta.
„Sudac je također utvrdio da je hrvatska granica zona bez vladavine prava. To je vođenje politike zbog „desnih” glasova u Evropi, ali je sve to poražavajuće i licemjerno prema građanima BiH“, kaže Rosandić. I dodaje: „To vam je balkanski ping-pong u kojem je BiH najslabija karika i tu ih svi pokušavaju vratiti. To će sve prije ili kasnije ponovo eskalirati.”
Mediji prenose izjavu Bernharda Schragla, koordinatora za odnose s javnošću ICMPD-a. „Izgradnju privremenog objekta za zadržavanje naručila je Evropska komisija s ciljem proširenja postojećih kapaciteta“, navode između ostalog iz ove međunarodne organizacije.
Politika deportacije očigledno ne funkcionira u zemljama EU-a, a najveći postotak migranata koji se domogne neke od zemalja dobije azil. Problem s pritvorskom jedinicom u ovom slučaju je to što BiH nema zakon koji bi regulirao tko kontrolira taj centar, ni po kojoj osnovi bi migranti bili zadržavani, s obzirom da već postoji takav centar u Istočnom Sarajevu.
„Mislim da taj centar nije potreban, imamo naš objekt u Istočnom Sarajevu. Imamo tamo naše zaposlene, to je objekt koji je pod nadzorom 24 sata dnevno”, rekao je direktor Službe za poslove sa strancima Žarko Laketa.
Albanija kao lukobran za migrante i BiH
Da se EU ozbiljno prihvatio posla kako bi pronašao neko rješenje za sve veći priljev migranata, govori i nedavno potpisan sporazum između Albanije i Italije. Dva premijera Edi Rama i Giorgia Meloni potpisali su sporazum o migraciji, kojim Italija želi otvoriti prihvatni centar na teritoriju Albanije zbog ogromnog priljeva migranata s juga.
Iako je bilo nekoliko pokušaja uspostavljanja ovakvih centara koji bi bili mjesto za traženje azila u EU-u, ideja nikada nije zaživjela. Ako do toga dođe, a sporazumi pokazuju da hoće, to bi bio prvi put da EU iskoristi neku zemlju koja nije članica kao lukobran za migrante.
Bivši direktor odjela za upravljanje granicama i migracijama u policiji Albanije Pellmb Nako, kaže da tu postoje i mnogi skriveni problemi: „Izbjeglice će pokušati ilegalno prijeći granicu u Crnu Goru iz Albanije, a zatim u Hrvatsku. I onda je pitanje: ako zatraže azil u Hrvatskoj i budu odbijeni, gdje će biti deportirani? U Albaniju ili u Italiju?”
Nema nazad
Upravo bi se u toj točki mogla pojaviti BiH, koja već sada ima dovoljno kapaciteta za prijem migranata iako ne postoji dovoljno razrađen državni plan kako se nositi sa svim problemima – od kontrole granice pa do činjenice da Republika Srpska ne dozvoljava gradnju bilo kakvog centra za migrante na njenom teritoriju. Što se tiče pritvorskog dijela kampa Lipa koji je kao takav i izgrađen, nitko i dalje ne zna hoće li on i kada biti u funkciji, u čijoj je nadležnosti i hoće li uopće služiti za tu namjenu ili neku drugu svrhu.
Za Muhameda Barsa iz Afganistana taj podatak ne znači mnogo. S 18 godina već ima tri loša iskustva s hrvatskom policijom, ali ne odustaje. Ne zanimaju ga priče o zatvoru, samo se želi što prije domoći Francuske.
„Vidio sam da ima neka visoka ograda, da sve izgleda kao zatvor, ali da je prazno. Ovdje nema nikakvih problema u kampu da bi netko bio uhićen, ali mene to ne zanima. Ja ću pokušavati prijeći pa makar me ubili“, kaže Muhamed, pokazujući rane na tijelu od posljednjeg pokušaja prelaska hrvatske granice.
„Nazad neću pa neka me hapsi ko god hoće.”
(TBT, DW)
