GLOBAL
“Dvije velike američke stranke ignorišu radničku klasu
već više od 40 godina. Zbog toga su se radnici sada okrenuli protiv čitavog
sistema i slijede čovjeka kao što je Trump. On se barem pravi da mu je stalo do
njihovih interesa”
FOTO: Chomsky (Profimedia)
Noamu Chomskom potpuno je svejedno hoćete li ga nazvati
anarhistom ili libertarijanskim socijalistom. Tom legendarnom intelektualcu i
profesoru emeritusu, zaposlenom na prestižnom američkom univerzitetu MIT, već
dugo nije stalo do toga što drugi ljudi o njemu misle.
Chomsky je, inače, dijete imigranta. Njegovi roditelji
preselili su se početkom 20. vijeka iz Ukrajine u SAD, a njihov sin je postao
jedan od danas najpoznatijih živih mislilaca na svijetu. Proslavio se
zahvaljujući teoriji da se jezik ne usvaja učenjem već da je riječ o nečemu što
je čovjeku urođeno.
Široj javnosti poznat je kao radikalni protivnik američke
vanjske politike i kritičar kapitalizma, lobiranja i medija. Nedavno je
uglednom njemačkom listu Süddeutsche Zeitung dao intervju.
U svojoj novoj knjizi, “Ko vlada svijetom”,
Chomsky piše o novcu.
“Odgovor na naslov je teško dati. Stvari nisu toliko
jednostavne. Međuigra moći i novca mnogo je kompleksnija nego što ljudi
misle”, objašnjava. Kao primjer nudi američku privredu od prije 100 godina,
koje je tada bila jača od britanske, francuske i njemačke zajedno, a Amerika je
što se tiče moći i uticaja bila irelevantna.
Međutim, na kraju Drugog svjetskog rata američka privreda je
na globalnom nivou bila najjača. Nakon toga privrede evropskih zemalja, koja su
bila razorena ratom, počela su da se oporavljaju. “Azijske zemlje
priključile su se tom trendu nešto kasnije. Danas američka privreda čini
otprilike 22 posto svjetske privrede, ali jesmo li zbog toga izgubili na
moći?”, kaže Chomsky.
Profesor nastavlja kako brojke vode na pogrešne zaključke
jer su veliki koncerni na početku neoliberalnog doba, dakle pre 30-ak godina,
stvorili svoje nezavisne svemire. “Pogledajte šta se događalo s bankama.
One, tokom dugačke faze privrednog rasta u pedesetim i šezdesetim godinama
makroekonomski gledano, nisu bile nimalo značajne”, objašnjava.
Banke su akumulirale ušteđevine pojedinaca i posuđivale
drugim ljudima koji su sebi, na primjer, htjeli da kupe auto”. U vrijeme Raegana
i Clintona nastupio je veliki talas liberalizacije kada su banke ubirale 40
posto svih prihoda što je 2008. rezultiralo finansijskom krizom.
Neoliberalizam je doveo do dramatičnog rasta prihoda
poduzeća, a to je rezultiralo dugom fazom relativne ekonomske stabilnosti.
“No, to je ujedno za veći deo radničke klase bilo loše vrijeme jer su
njihove realne plate uprkos tom rastu 2007. bile niže nego 1979. godine”,
kaže Chomsky.
Chomsky smatra da neoliberalizam nije omogućio investicije
koja bez deregulacije ne bi bile moguće, kao što su investicije u informacione
tehnologije. “Žao mi je. Ali, nije tačno da bez neoliberalizma danas možda
ne bi bilo pametnih telefona. Obično je država bila ta koja je imala interes u
tehnologijama i to iz vojnih i industrijsko-političkih razloga.
Recimo, mnoge su se stvari istraživale ovdje, na MIT-u, a ne
u Silikonskoj dolini i to zahvaljujući novcu ministarstva obrane”, kaže
Noam Chomsky. Smatra da bi društvu, koje plaća razvoj, trebao pripasti profit.
“No, mi umjesto toga sklapamo ugovore o slobodnoj trgovini u kojima države
još dodatno štite interese velikih farmaceutskih, elektroničkih i medijskih
koncerna”.
Osvrnuo se i na poslovanje velikih farmaceutskih kompanije
koje, kako kaže, promjene nekoliko molekula u svojim lijekovima i onda ulažu
veliki novac u marketing kako bi te nove ljekove mogli i prodati. “Sve što
velike firme poput Novartisa i Pfizera moraju da urade je da potraže
najlukrativnije ideje i prisvoje ih. Da to radi država sama troškovi zdravstva
u Americi bili bi znatno niži” objašnjava.
Chomsky je komentarisao američkog predsjedničkoga kandidata
Donalda Trumpa. “Imaju li Amerikanci drugi izbor? Dvije velike američke
stranke ignorišu radničku klasu već više od 40 godina. Zbog toga su se radnici
sada okrenuli protiv čitavog sistema i slede čovjeka kao što je Trump. On se
barem pravi da mu je stalo do njihovih interesa”, kaže.
Komentarisao je kako će se Trumpova eventualna pobjeda na
predsjedničkim izborima odraziti na svijet. “Prisjetimo se dvaju pitanja
koja su odlučujuća za preživljavanje svih ljudi: klimatske promjene i atomsko
oružje”. Što se klime tiče, Chomsky smatra kako Trump ide u potpuno
pogrešnom smjeru sa svojim istrajavanjem na povratku fosilnim gorivima, iako
više nemamo mnogo vremena za promjenu smjera, kaže.
Što se pak tiče atomskog oružja, Chomsky smatra kako nekom
ignoratnom megalomanu nikako ne bi trebalo dati mogućnost da raznese svet.
Chomsky tvrdi kako ove dvije značajne teme u kampanji nisu bile dovoljno
prisutne. “Da, zbog toga što mediji umjesto sadržaja preferiraju Trumpove
svađe s nekom misicom. To je prava prevara čitaoca i gledaoca”.
Na prvi pogled čini se da se u Americi danas živi bolje nego
prije pola vijeka, ali Chomsky smatra kako to nije realan pokazatelj napretka.
“Naravno da je ljudima danas bolje nego što im je bilo u kamenom dobu, a
bolje im je i nego što im je bilo u 19. vijeku. I da, konjska govna više ne
stoje na putevima jer danas vozimo automobile. Ali to nije nikakvo
mjerilo”, kaže.
Minimalna plata je početkom sedamdesetih godina rasla razmjerno
s rastom produktivnosti, a onda su se te dvije stvari razdvojile. Da se onakav
razvoj nastavio, onda minimalna naknada danas ne bi iznosila 7,25 dolara po
satu, nego otprilike 20 dolara po satu.
Chomsky tvrdi da su ljudi izgubili povjerenje u
tradicionalne institucije, kao što su vlada, parlament, stranke, preduzeće,
mediji i Crkva. “Ljudi danas sve te institucije mrze. Ne mogu vam reći
kuda to vodi. Znate, ja se još uvijek sjećam da sam kao dijete na radiju slušao
Hitlerove govore.
Nisam razumio jezik, ali sam razumio poruku. Kad danas
pogledam što se događa u Njemačkoj i Austriji nisam baš najsretniji”.
Ponovno je komentarisao zbog čega redovni kritikuje medije. “Nisam govorio
da su mediji grozni, ali ne funkcioniše način na koji mediji biraju vijesti.
Ali, to i dalje ne znači da ja neću svako jutro pročitati najvažnije
vesti”, kaže.
Na kraju razgovora Chomsky objašnjava kako anarhisti mogu
doprinijeti poboljšanju svijeta. “Važno je propitivati autoritet. Svaka
institucija mora biti opravdana. Ako nema opravdanja za njeno postojanje, ta se
institucija mora ukinuti”, završava.
(TBT)