GEOPOLITIKA
Ramzan Kadirov je u oktobru zvanično treći put zaredom
postao lider Čečenije, nakon što je pobijedio na izborima osvojivši ukupno
97,94 odsto glasova. Istog mjeseca proslavio je svoj 40. rođendan i postao otac
po 12. put
FOTO: (GettyImages)
Kadirov je 10. oktobra postao otac po dvanaesti put. On sa
suprugom Medni ima četiri sina – Ahmata, Ejelimhana, Adama i Abdulaha, šest kćerki
– Ajšat, Karinu, Hedi, Tabarik, Ašuru i Ejišat i još dvoje djece usvojene 2007.
godine.
Prvi čovjek Čečenije, svjetskoj javnosti poznat po
neskrivenim izlivima podrške predsjedniku Ruske Federacije Vladimiru Putinu, u posljednje
vrijeme sve češće je “na nišanu” zapadnih medija koji ga opisuju kao despota
muslimanske zemlje, optužuju ga za brutalno postupanje sa onima koji mu se
suprotstavljaju, ne samo u Čečeniji, već širom Rusije i čak ga nazivaju
đavolom.
U nedavnom komentaru Washington Posta naslovljenom “Putinov
pakt s đavolom u Čečeniji” navodi se da je Kadirov povezan sa brojnim
političkim ubistvima, uključujući smrt lidera ruske opozicije Borisa Nemcova,
novinarke Ane Politkovske i prognanih rivala u Beču i Dubaiju.
Najsvježije optužbe na račun Kadirova odnose se na okrutnost
nakon što su njegovi maloljetni sinovi učestvovali u takmičenju borilačkih Vještina,
ali i na njegovo uspostavljanje kontrole i cenzuru društvenih mreža.
Međutim, društvene mreže su za Kadirova najznačajniji
propagandi instrument, te on putem Instagrama obavještava više od dva miliona
pratilaca o svojim aktivnostima. Fotografije i video snimci kako se moli,
trenira, razgovara sa zvaničnicima, obilazi gradove, čak i organizuje vjenčanja,
ali i opširni tekstovi u kojima iskazuje svoje stavove na različite teme – od
uobičajenih životnih pitanja do visoke politike, su svakodnevna pojava.
Ono što osim vjere i porodičnih vrijednosti posebno ističe
je posvećenost borilačkim vještinama i ljubav prema životinjama, što ga čini
skoro savršenim Putinovim klonom.
Dvadesetogodišnji put Kadirova i okret za 180 stepeni
Ramzana Kadirova Prvi čečenski rat zatekao je na pragu punoljetstva,
ali je ipak te 1994. godine obukao uniformu i zajedno sa ocem priključio se
separatistima u borbi protiv ruskih snaga. Dvije godine kasnije Ramzan postaje
asistent i tjelohranitelj svoga oca muftije Ahmada Kadirova koji je proglasio
džihad Rusiji.
Međutim, tokom 1999. godine dolazi do raskola u redovima
pristalica nezavisnosti Čečenije. Radikalni islamizam počeo je da raste, a Ramzan
i njegov otac su se usprotivili svojim bivšim saborcima, odvojili se od
vehabija i u Drugom čečenskom ratu promijenili su stranu – stali su uz proruske
snage.
Već 2000. godine Ramzanov otac postaje šef privremene uprave
Čečenije, a on sam počinje da obavlja dužnost inspektora za komunikacije pri
MUP-u Ruske Federacije. Od tog trenutka počinje vrtoglavi uspon Ramzanove
političke karijere. Nakon dvije godine, Ramzan postaje glavni za zaštitu
objekata državnih organa i bezbjednosti najviših čelnika Čečenije.
U tom periodu uticaj Kadirova u Čečeniji je rapidno
porastao, a on je postao odgovoran za većinu specijalnih operacija i pregovore
s članovima separatističkih oružanih grupa. Većina militanata pod uticajem
Ramzana promenila je svoj stav, a mnogi su postali njegovi bliski saradnici.
Zajedno s njima Kadirov se borio protiv ostalih separatista, a tokom tog
perioda često je bio meta atentatora.
Pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Čečenije postao je početkom
2004. a sredinom iste godine imenovan je za zamjenika čečenskog premijera, što
mu je omogućilo da se obračuna sa ostacima militantskih grupa. Te godine
odlikovan je ordenom Heroja Ruske Federacije i prvi put se zvanično sreo sa
Vladimirom Putinom.
Kadirov je nedavno zaprijetio da će poslati dobrovoljce u
Siriju da tamo pobiju radikalne islamiste koji prijete Putinu i Rusiji. On
smatra da je Čečenija sposobna da uništi teroriste koji ratuju pod zastavom
Islamske države (ID).
“Ako nekome od lidera ID padne na pamet da stvarno krene ka
Rusiji, mi ćemo ga zaustaviti daleko od naših granica. Doći ćemo mi k njima
kako im više ne bi palo na pamet da prijete predsjedniku Putinu i narodu
Rusije. Naši dobrovoljci će im dati pravo izbora da polože oružje, ili da budu zakopani
pod sirijskom zemljom“, poručio je Kadirov.
Naredne godine, Kadirov je postao premijer Čečenije, ubrzo i
predsjednik vladine Komisije za borbu protiv trgovine drogom u Čečeniji i
sekretar regionalnog ogranka Jedinstvene Rusije.
Na čelo Čečenije Kadirov je došao nakon sukoba sa tadašnjim predsjednikom
Alu Alhanovim 2007. godine. Alhanov je podnio ostavku, a Putin je Kadirova
imenovao za vršioca dužnosti predsjednika Čečenije, a ubrzo ga nominovao
čečenskom parlamentu, koji je Kadirova podržao i on je zvanično na čelu
Čečenske Republike od 1. marta 2007. godine.
Bliskost Putina i Kadirova zapadni mediji uvijek su ocjenjivali
negativnom po ruskog predsjednika koji se, pak, nije libio da javno istakne
naklonost prema čečenskom lideru.
Jednom prilikom je čak izjavio da Kadirova doživljava kao
sina.
Od 2011. godine predsjednik Čečenije preimenovan je u lidera
(glavu, šefa) zemlje.
Od samog dolaska na vlast Kadirov je poručivao da će
Čečenija postati najmirnije i najbogatije mjesto na svijetu.
On je započeo obnovu i izgradnju infrastrukture u zemlji,
ali je i ušao u još intenzivniji obračun s terorističkim grupama u Čečeniji,
što Zapad često kritikuje, optužujući ga za kršenje humanitarnih prava.
Posebnu pažnju organizacija za ljudska prava privukle su
mnogobrojne otmice i ubistva čečenskih civila, kao i takozvana kolektivna
kazna, za koju se navodi da se odnosi na spaljivanje kuća članova porodice
“uhvaćenog u šumi”.
Kadirova mnogi karakterišu kao žestokog, ratobornog i
opasnog, a njegov način vladavine upoređuju sa diktatorskim, Ipak, često se
navodi da je jedino takav čovek u stanju da Čečeniju drži strogo u moskovskoj
orbiti, što Rusiji odgovara, a s druge strane, Kadirov zna koliko je važan i da
zbog toga može, manje-više, da vlada Čečenijom kako želi.
Analitičari ističu da je Kadirov jedan od Putinovih
najbližih saveznika, ali je ujedno i jedan od njegovih najvećih tereta. Kako
navode, on bi lako mogao da se otrgne kontroli, ali zbog svih okolnosti i
činjenice da Kavkaz predstavlja vrata destabilizacije Rusije, Moskva razmišlja
praktično i on im takav, za sada, itekako treba.
(TBT)