I nije tako dramatična bio epilog drame koja se odvijala unutar Stranke demokratske akcije (SDA) tokom izborne kampanje između dvojice predsjedničkih kandidata na posljednjem kongresu ove stranke. Jendostavno je predsjednik ove stranke Bakir Izetbegović pokazao autokratski manir, tipičan za balkanske političke lidere, i eliminirao svog jedinog protivkandidata Šemsudina Mhemedovića iz utrke. Čak nije dozvolio nikakvo glasanje na kongresu, već je izbornim inženjeringom postavio sve svoje ljude i po vertikali i po horizontali.
ZATVRONAI MEĐULJUDSKI ODNOSI
I pored toga to se doima da je Izetbegović tako dodatno učvrstio svoju lidersku poziciju, ova stranka nikad nije bila slabija. Ovakvim izbornim inženjeringom Izetbegović je dotano zatrovao međuljudske odnose koji su odavno narušeni. Mnogi to pripisuju njegovoj bahatoj supruzi famoznoj „profesorici“ Sebiji Seki Izetbegović , mada su tome kumovali i mnogi drugi stranački funkcioneri skloni intrigama i klevetama. Tako su ostvarivali osobne ambicije dok je stranka bila u vlasti. Previše je takvih u organima stranke, a više nema vlasti. Ta situacija stvara vrlo ružu psihozu nepovjerenja što se prenijelo i na biračko tijelo.
Svega toga je očito bio svjestan Mehemdović i valjda se stoga nije toliko ni bunio da je odstranjen iz izborne utrke na kukavički način. Možda se nije toliko bunio jer je svjestan koliko je politički profitirao jer je dobio imidž u javnosti heroja koji je imao petlju „izići na crtu“ tako opakom autokrati za razliku od svih drugih kilmoglavaca i poslušnika.
Povrh svega sam Izetbegović je pod velikim pritiskom zbog straha od otvaranja novih koruptivnih afera, ali i konflikta sa dijelom međunaordne zajednice zbog čega mu sankcije vise iznad glave poput Damoklovog mača.
Tako da u ovom trenutku ovakva SDA odgovara samo aktuelnoj vlasti koju ispred bošnjačkog faktora čini famozna „Trojka“. Pošto se ovaj projekat pokazao dosta jalovim, a u očima Bošnjaka prilično servilnim u odnosu na srpsko-hrvatski blok, posebno u odnosu na politiku Dragana Čovića, njima ovakvo rukovodstvo SDA bar za sada ne predstavlja opasnost.
Tako da će lideri Trojke vjerovatno kao „vršioci dužnosti“ otaljavti na vlasti, bar na federalnom i državnom nivou, u ovom mandatu. Stvar bi se tak mogla zakomplicirati naredne godine kada nas sljeduju lokalni izbori. Lideirma Trojke se sigurno ne piše dobro, da ih čak i ovakva SDA može poraziti.
NOVI TOČKOVI ZA FEDERACIJU
Zbog ovako prilično depresivne situacije Bošnjaci bi mogli potpuno bojkotirati izbore. Stoga bi ovo mogla biti šansa za neku potpuno novu političku opciju. To su izgleda osjetili neki političari iz hrvatskog bloka te su odlučili formirati novu političku stranku. Mediji špekuliraju da je grupa nezadovoljnika iz oba HDZ-a već formirala Vitešku hrvatsku stranku u Vitezu. Prema dosadašnjim informacijama ta stranka će se radiklano distancirati od secesionističke politike Dragana Čovića i zatsupati probosanska državotvorna stajališta.
Za sada osim Mehmedovića unutar bonjačkog bloka niko drugi ne najavljuje niti oponira trenutačnim jalovim politikama. Iako je uzeo „medijsku pauzu“ Mehmedović će sigurno nastaviti političku borbu. Sama činjenica da se Izetbegović tako paranoično prepao njegove moći dovoljno govori o njegovoj šansi. Ako je mogao ugroziti lidera najjače bošnjačke stranke, zašto Mehmedović ne bi mogao ugroziti lidere stranaka koji su „derivati“ te stranke. Tim prije to su Nermin Ogrešević, kao predsjednik NESS-a, i Semir Efendić, kao predsjednik S za BiH, već „podvili rep“ i stali uz kute samom Izetbegoviću. Prema pisanju medija nije pitanje da li će doći do raskola u NiP-u, već kad će se Denis Zvizdić i Aljoša Čampara distancirati od Elmedina Konakovića. Vjerovatno ih samo strega amričkog ambasadora Michaela Murphya, koji stoji iza projekta „Trojke“, drži na okupu. Kako god, Konakovićev NiP će zasluženo završiti kao i SBB Fahrudina Radončića zbog „bratskog“ zagrljaja sa Čovićem. To, očito, Bošnjaci ne praštaju!
Fuad Kasumović je već završio svoju liderksu karijeru i njegova stranka će nestati sa politčke scene. Tako će se desiti i sa PDA-om koju vodi živopisna Elzina Pirić.
Mehmedović je tokom izborne kampanje za predsjednika SDA iznosio dijametralno drugačije ideološke i političke stavove od Izetbegovića. On se artikulirao kao političar koji naginje kao poltičkom centru sa naglašenim probosanskim građanskim politčkim stajalštima. Ako bi nastavio sa takvim kursom i narativom, Mehmdović ne bio bio samo oponent Izetbegoviću, već i liderima manjih stranaka, koji su se sa Izetbegovićem nadmetali u jalovom patriotizmu i nacionalizmu pod izgovorom afirmacije „bošnjaštva“.
Na koncu, on bi mogao biti pravi partner novoj hrvatskoj stranci čime bi Federacija BiH dobila nove točkove na kojima bi se izvukla iz kaljuže u koju su je uvalili Čović i Izetbegović svojim nacionalizmima.
(TBT, Tim za analitiku)
