Čini se da je na pomolu još jedna afera u pravosuđu vezana za malverzacije sa nekretninama građana, slična onoj iz predmeta „Pravda,“ kada je podignuta optužnica protiv Alije Delimustafića i još 34 člana organizirane kriminalne grupe. U fokusu nove afere bit će opet sudije Općinskog suda u Sarajevu, ali i dužnosnici tužilaštva i sudova viših razina, sve do Ustavnog suda! Nezakonitosti razotkriva dr. Ramo Atajić, profesor međunarodnog prava i certificirani evropski advokat iz Sarajeva, koji upravo priprema opsežnu krivičnu prijavu.
Punomoć na prevaru
„Iza prevare sa mojim nekretninama stoji čitav niz dužnosnika, od posrednika u prodaji, preko notara, službenika općine Centar, Zemljišno-knjižnog ureda, vještaka, sudija općinskog, kantonalnog, vrhovnog pa do Ustavnog suda,“ tvrdi Atajić. „Ponovo se krivična djela temelje na falsificiranim dokumentima, nevalidnoj fotokopiji punomoći koju su sudije i službenici raznih instanci koristili da donesu nezakonita rješenja i presude na moju štetu, otimajući mi zemljište i čineći nadalje niz kriminalnih radnji.“
Slučaj je počeo 2012. godine kada je Atajić oglasio prodaju oko 8.000 m2 zemljišta na Poljinama, ali je u ljeto iste godine zapao u zdravstvene probleme usljed moždanog udara te je smješten na KCUS. I upravo u tom stanju (smanjene uračunljivosti kako će kasnije utvrditi sudski vještak prof.dr. Alma Bravo) i u vrijeme liječenja posrednik nekretninama Mile Soldo iz Čerina kod Čitluka i sarajevska notarka Zdravka Bago, kako tvrdi Atajić „na prevaru“, od njega iznude da potiše bjanko papir…
„Notarka Bago mi je 20.7.2012. godine podmetnula da potpišem nedovršenu punomoć, a naknadno je unijela tekst koji sam ja tek kasnije vidio i kakav ja zdravog razuma nikad ne bih potpisao. Od toga je Bago kasnije kopirajući moj potpis sačinila dvije punomoći sa različitim datumima i greškama u mojim ličnim podacima. Ja za 11 godina i pored insistiranja do danas nikad nisam dobio original niti ovjeren prepis, nego samo fotokopije!“ nastavlja Atajić. „A obje su već na prvi pogled sporne. Dao sam potpis za jednu punomoć, a pojavljuju se dvije. Pri tome je navodni „original“ (OTPRAVAK IZVORNIKA) datumski nastao 23.7.2012. kada sam ležao u bolnici, a PREPIS, odnosno kopije, datiran je 20.7.2012. tj. tri dana ranije!?“
Ubrzo zatim Soldo i notarka Bago služeći se tom spornom punomoći dana 31.8.2012. godine zaključuju kupoprodajni ugovor prodajući Atajićevu zemlju Faruku Uštoviću i Nermini Perva iz Sarajeva za 97.791,50 KM (50.000 EUR) što Atajić tek naknadno saznaje kada dobije kopiju ugovora i uoči niz nelogičnosti u ugovoru i punomoći koju im je bjanko potpisao.
Pare na tuđem računu
„Kao prvo, ta cijena je smiješna. Ja sam oglašavajući prodaju tražio 230.000 KM. Kao drugo, ja ništa od tog novca nikad nisam dobio. Kad sam provjeravao gdje je „kupac“ uplatio pare, vidio sam da to nije moj račun, a saznao sam da račun glasi na meni nepoznatu osobu, povezanu sa Soldom! Ja sam zatim povukao tj. poništio i tu lažiranu punomoć, o tome obavijestio i notarku Bago, Soldu i ZK ured sarajevskog Općinskog suda, ali i pored toga njih dvoje u februaru 2013. godine sačinjavaju i Anex prvobitnog ugovora i proširuju kupoprodaju moje zemlje, a sud uvaži kopiju poništene punomoći kao validan dokument!“
Slijede godine pravne borbe advokata Rame Atajića protiv sistema u kojem on vidi opasnu uvezanost nekoliko instanci sudske vlasti. Navodni kupac Uštović tuži Atajića kako bi uknjižio zemlju na svoje ime. Sutkinja Općinskog suda u Sarajevu Milica Filipović (predmet broj: 65 O P 422799 19 P 3) donosi mjeru i u ZK uredu stavlja zabilježbu kojom se Atajiću zabranjuje raspolaganje zemljištem i na koncu omogućava kupcima Uštoviću i Pervi da steknu pravo knjiženja vlasništva bez obzira na falsificiranu i poništenu punomoć i bez dokaza o plaćanju.
Sutkinja istog suda Maja Rudan, nakon što je Atajić podnio tužbu da se poništi kupoprodajni ugovor, anex i čitav pravni posao temeljen na spornoj punomoći, odbija tužbeni zahtjev i presuđuje (predmet broj: 65 O P 720423 18 P) da je Atajić „isplaćen“, iako kako on tvrdi nije bilo valjanog dokaza o tome.
Zatim, kada Atajić Tužilaštvu KS podnese prijavu o nezakonitim radnjama navedenih osoba koje kvalificira „kriminalnom grupom“ tadašnja postupajuća tužiteljica Sabina Sarajlija saslušava Atajića ignorirajući navode o kriminalu te na koncu glavna tužiteljica Dalida Burzić odlučuje „…da se istraga neće provoditi, jer prijavljeno djelo nije krivično djelo!“
Na njegove prijave oglušili su se i organi FUP-e a zatim i sve sudske instance – kantonalni, federalni i Ustavni sud BiH – pred kojima je vodio postupak, a koji su prema Atajiću „zanemarivali stvarne činjenice, ignorirali očigledne falsifikate i kriminal, povrede zakona i pravila vođenja postupka te samo prepisivali i potvrđivali presude niže instance i cijelo vrijeme uvažavali tu falsificiranu punomoć“.
Međunarodna dimenzija !?
U međuvremenu, zemljište je ograđeno žicom, a na ogradu je istaknut natpis: „Ovo više nije zemlja Rame Atajića“. No, bez obzira na prividnu nedodirljivost pravosudnih autoriteta ovaj slučaj prijeti da postane grudva čije će kotrljanje razotkriti i niz sličnih, ali i da dobije međunarodnu dimenziju. Jer, Ramo Atajić je i njemački državljanin. Osim što je već uputio predstavke na adrese VSTV-a, Tužilaštva BiH, Notarske komore FBiH, Općine Centar tražeći intervencije zbog kriminala, on se obratio i OHR-u te ambasadama SAD, Velike Britanije i Njemačke.
„Od njemačka ambasade, kao državljanin Njemačke, tražio sam pravnu zaštitu, zaštitu mene, porodice i imovine, da utiču na bh. pravosuđe kako bi postupalo u skladu sa zakonom. Svi smo svjesni da su vlade zemalja EU duboko involvirane u reformu pravosuđe i evo prilike da se otklone neki vinovnici lošeg stanja u pravosuđu,“ dodaje Atajić najavljujući i pokretanje pitanja opoziva sudija Ustavnog suda BiH, koji su odbili njegovu apelaciju, i to zbog zanemarivanja osnovne dužnosti – zaštite vladavine prva i pravne sigurnosti građana BiH.
Profesor Atajić najavljuje nastavak pravne borbe. Tek prije nekoliko dana uspio je ishoditi uvid u dokumentaciju notarke Zdravke Bago, koja je u međuvremenu otišla upenziju, a njenu arhivu preuzeo notar Bojan Marković.
„Originala nema!“
„Na koncu sam se uvjerio… u arhivi Zdravke Bago nema originala punomoći sa mojim potpisom, niti ovjerenog prepisa. Otimačinu su izvršili koristeći falsifikat i kopije. Na nekim dokumentima potpis moje supruge je unesen rukopisom druge osobe. To je nonsens u pravnoj praksi da se ugovori, anexi, rješenja, presude… 11 godina donose bez mog učešća u raspravama i bez originalnog osnovnog dokumenta. Original moje punomoći ne postoji,“ konstatira Atajić.
Također i notar Bojan Marković potvrdio nam je da je advokat Atajić pregledao arhivu i da zaista „… dio dokumentacije o kojoj se ovdje govori nije pronađen u spisima.“ Kontaktirali smo i notarku Zdravku Bago koja je bila kategorična da je sve provedeno po zakonu.
„Nije moguće da original ili ovjeren prepis punomoći nije dostavljen i Atajiću, i sudu… pa to su ustaljene procedure po kojima se radi. I sudije koje vode postupak sve provjeravaju. Što se tiče isplate, sjećam se da su Atajić i Soldo imali nekakva međusobna dugovanja, ali ja nemam ništa s tim,“ kazala je Bago. „Ja zaista ne znam šta Atajić želi postići, već je izgubio sve sporove koje je vodio.“
Međutim, na naš medijski upit sutkinjama Općinskog suda Milici Filipović i Maji Rudan – da li u sudskim spisima o ovom slučaju postoji validna punomoć Rame Atajića, original ili ovjeren prepis, dokazi o plaćanju zemljišta – dobili smo šturi odgovor Suda da „predmet nije arhiviran te da se za sve informacije u vezi sa istim možete obratiti uređujućem sudiji“ !? No, kako smo se tim sudijama već obratili, shvatili smo da konkretnog odgovora iz nekog razloga – nema.
I sad jedna slučajna podudarnost. Opisani slučaj vremenski se poklapa sa pomenutim slučajem „Pravda“ protiv kriminalne grupe (Alija Delimustafić i ostali) koja je djelovala od 2011. do 2016. godine. U optužnici iz 2017. se navodi da su u fingiranim sudskim postupcima, koje je vodila sutkinja Lejla Fazlagić, nekretnine umrlih Jevreja knjižili na članove organizacije i rodbinu, a potom su ih sklapanjem ugovora prodavali trećim osobama. Tako su stekli protivpravnu imovinsku korist veću od 10 miliona KM. Ovaj predmet još nije završen, a novi je na pomolu. Vremenska podudarnost nameće pitanje (za VSTV)… nije li već godinama, pa i danas ovaj sud mjesto na kojem se umjesto dijeljenja pravde građanima čini šteta i nepravda? Koliko, u kojim razmjerima i čijim propustima?
„Mislili su da ću umrijeti!“
U „slučaju Atajić“ ovaj ugledni pravnik iznosi zanimljivu okolnost kao odgovor na pitanje – kako su se akteri odvažili na prevaru tako iskusnog advokata?
„Pristupili su mi u kritičnom trenutku mog života. Ležao sam u bolnici nakon moždanog udara i sasvim pomućenog rasuđivanja. Požurivali su me da potpišem bjanko punomoć… zapravo, mislili su da ću umrijeti i da poslije niko neće postavljati pitanje tog falsifikata,“ prisjeća se Atajić. No, kako je preživio i nastavio raditi, prevara se zakomplicirala i epilog je sad neizvjestan. On nam otkriva i sumorno stanje pravosuđa…
“Imam saznanja da se više od polovine ovakvih postupaka o imovini vodi po neregularnoj, falsificiranoj, kopiranoj… tj. nevalidnoj dokumentaciji. To govori o drskosti i osiljenosti „autoriteta“ u pravosuđu. Ako su se usudili pokušati oteti imovinu meni, koji sam advokat i doktor pravnih nauka, šta se onda dešava sa običnim ljudima koji nemaju pravnu pomoć ili su pravno neuki!? Bojim se da je stepen korupcije u pravosuđu enorman i da ga može iskorijeniti samo temeljita reforma. Rak rana pravosuđa su kadrovi… tužioci i sudije su politički upregnuti, profesionalno nepotkovani i etički nedorasli funkciji koju obavljaju. Ako se ovoj dimenziji korupcije ne stane u kraj, onda je to kraj sistema!“
A dok se za pravosuđe, posrnulo u brojnim predmetima, ne nađe lijeka, građani će osnovano biti podozrivi i nesigurni. Oni što sumnjaju da su oštećeni imaju mnogo razloga da provjere kako su vođeni predmeti o njihovoj imovini, časti i pravima.
(TBT, Istraživački tim)
