GEOPOLITIKA
Ako već ne paranoja, onda bi strah bila prava
riječ za opisati stav Washingtona prema Jemenu, a sve zbog njegove uloge kao
područja za obuku AQAP-a (Al Qaeda na Arapskom poluostrvu) koji je imao svoje
prste i u napadima na Charlie Hebdo u Parizu 2015.
FOTO: (AP)
Američki list Foreign Policy piše da je
vrijeme da Amerikanci nauče zašto bi ih se trebala ticati situacija u Jemenu.
Osim što ih je Saudijska Arabija, kao njihov blizak i često neugodan saveznik,
ubijedila da se uključe u brutalan rat, tu je još jedan koji je inicirao SAD,
ali mu se kraj uskoro ne nazire.
Paranoja je oduvijek bila osnova saudijske
politike prema Jemenu; prvo prema samim Jemencima, ali je sada prisutna i prema
Irancima. Za pobunjenike Hute se naizmjenično navodi da „imaju podršku od
Irana“, „Iran im čuva leđa“ ili su „pod utjecajem Irana“. Posljednji opis
razjašnjava da, dok se oblikuju nakon libanskog Hezbollaha usvojivši slogan
„Bog je velik, smrt Americi, smrt Izraelu, prokletstvo na Židove, moć islamu“,
na kraju ipak žele biti gospodari svojih sudbina radije nego iranski surogati.
(A kao pripadnici sekte Zeidi samo podsjećaju na šijje nego što su prave šijje.)
Jasno je da su Huti direktna prijetnja
međunarodnoj priznatoj vladi (u savezu sa Saudijom) predsjednika Abdu Rabbo
Mansoura Hadija kojeg su primorali na bijeg iz zemlje nakon što su udružili
snage s bivšim predsjednikom Jemena i dugogodišnjim saudijskim neprijateljem
Alijem Abdullahom Salehom (koji je na stranu Huta prešao tek kad je svgrnut s
vlasti 2012.). Van granica saudijske paranoje, postoji dobar razlog za sumnju
da ovi pobunjenici predstavljaju direktnu prijetnju Riyadu.
Međutim, kao očitu protuuslugu za toleriranje
nuklearnog približavanja Washingtona Teheranu, Riyad zahtijeva američku podršku
u koaliciji predvođenoj Saudijskom Arabijom u borbi za ponovno uspostavljanje
Sane kao mjesta Hadijeve vlasti (Hadi, zasad, uživa u većoj sigurnosti
hotelskog apartmana u Rijadu). Tu je još jedan faktor koji daje prednost Riyadu:
Washington želi saudijski angažman i odobrenje za koalicijsku borbu, predvođenu
SAD-om, protiv ISIL-a u Siriji i Iraku.
Ako već ne paranoja, onda bi strah bila prava
riječ za opisati stav Washingtona prema Jemenu, a sve zbog njegove uloge kao
područja za obuku AQAP-a (Al Qaeda na Arapskom poluostrvu) koji je imao svoje
prste i u napadima na Charlie Hebdo u Parizu 2015. Vrlo je izvjesno da je jedan
slučaj terorizma u SAD-u također povezan s Jemenom.
Ključna je razlika u saudijskim i američkim
interesima: dok Riyad prvenstveno razmišlja o iranskoj podršci Hutima koji
kontroliraju glavni grad i veći dio nekadašnje Arapske republike Jemen, brige
Washingtona su usmjerene ka jugu, teritoriju nekada poznat kao Demokratska
narodna republika Jemen. (Moderni Jemen je nastao ujedinjenjem ovih dviju
država 1992.)
Odvojeni ratovi Washingtona i Rijada su vezani
na način koji nije nužno vidljiv neupućenima. Obje države dijele jemenski
vazdušni prostor u svojim borbama i samim tim moraju sarađivati, ali i tolerirati ponašanje druge strane.
Ta je tolerancija, pak, pod pritiskom. Čak i
prije užasnog bombardiranja prilikom obavljanja dženaze u Sani gdje je više od
140 poginulo, a nekoliko stotina ranjeno, Amerikanci su spustili nivo
tolerancije za saudijsko tumaranje nebom. Saudijci su već gađali gađali škole i
bolnice, a izgovor da Huti koriste skladišta za municiju i vojna sjedišta u
njihovoj blizini, nije bio dovoljno dobar. Saradnja je svedena na čisto „ciljanje“
kako bi se smanjila kolateralna šteta, preciznije, broj civilnih žrtava.
Bombardiranje u vrijeme dženaze prije dvije
sedmice bilo je kako humanitarna katastrofa tako i ogroman taktički neuspjeh u
strategiji rata protiv Huta. Iako je meta bio jemenski političar, saveznik
Huta, bombardiranje ovakvog skupa kosi se sa vojnom etikom SAD-a.
Trodnevno primirje trebalo bi stupiti na snagu
kako bi se omogućio dolazak izaslanika UN-a Ismaila Oulda šejha Ahmeda iz
Mauritanije. Budući da Jemen uveliko ovisi o uvozu hrane, sada se nalazi na
rubu humanitarne krize. Vjerovatno je previše očekivati da će Huti i njihovi
sljedbenici položiti oružje. Prethodna primirja su propala nakon što je Saudijska
Arabija otkrila navodna kršenja i ponovno pokrenula vadušne udare.
Američka strategija trebala bi biti održanje prekida
vatre koje se može dogovoriti u vidu podjele vlasti na sjeveru. Hadi, čovjek
Washingtona i Saudije, tehnički kontrolira većinu jemenskog teritorija iz
hotelskog apartmana u Rijadu. Nažalost, ta je zemlja pusti dio Jemena s možda
tek 3 mil.stanovnika. Savez Huta i Saleha kontrolira mnogo manje zemlje, ali
planinski predjeli se vojno daju odbraniti. Uz to, teritorij je dom za više od
20 mil.stanovnika.
Podjela Jemena, vraćanje na posljednju želju
Ibn Sauda, bila bi najlogičnija opcija za sve strane. Jug to želi. Hadi
također. UAE, kao ključna strana snaga s juga, također su izjavili da bi to
bilo najbolje, a ni Iran se ne bi trebao protiviti. Podjela može ovisiti o tome
može li Saudijska Arabija, preciznije, njen ministar odbrane i princ Muhammad
bin Salman, biti uvjeren u mudrost posljednjih riječi njegovog preminulog
djeda.
U slučaju još jednog zvjerstva u Jemenu s
civilnim žrtvama ili terorističkog napada u SAD-u, vrlo je izvjesno da će
nastojanja Washingtona u narednih nekoliko mjeseci političke tranzicije kod
kuće biti ograničena. Ali problem Jemena, ili dva Jemenca, dočekat će narednog
predsjednika SAD-a.
(TBT)