Sad kada je izvjesno da će Bakir Izetbegović biti jedini kandidat za predsjednika Stranke demokratske akcije (SDA), te da će voditi stranku i naredne četiri godine, što znači da će je predvoditi i u naredna dva izbrona ciklusa, on preuzima i potpuno autorstvo prije svega kadrovske politike, njeno eventulano ideološko profiliranje i politički krus stranke.
Jeste mu Šemsudin Mehmedović nanio težak udarac činom da ga je primorao na elminicaju, izvedenu na vrloprljva i podmukaonačin, zbog čega će nostiti stigmu notornog autokrate, ali mu nije poremetio ništa od njegovih planova, vizija i ciljeva. Tako da je sada sve do njega.
„OĆEHNUTE GRANE“
I ukoliko se zbog ovoga i desi raskol nakon kongresa, kako najavljuju mediji, on neće biti na ideološkoj već na interesnoj osnovi. Od nekoliko velikih raskola koje je prežvijela SDA, sa Adilom Zulfikapašićem, Muhamedom Filipovićem, Fikretom Abdićem, pa i Harisom Siladžićem, svi su imali ideološku pozadinu. Manji raskoli koji su rezultirali nastankom 5-6 stranaka, koje mediji pežorativno nazivaju SDA-ovim derivatima, nisu imali ideološku, već interesnu pozadinu. Stoga su to sve „oćehnute grane od stabla“ i neminovno je da će se „osušiti“ i nestati sa političke scene.
Sa time najviše i računa Izetbegović u narednom periodu kad planira svoj povratka u vlast. Ali, to mogu biti samo olakšavajuće okolnosti i pogodnosti za stranku, a nikako ne moraju biti garant uspjeha. Jer sve ono što tvori SDA, kako u negaivnom tako i pozitivnom pogledu, ostalo je uz Izetbegovića.
Taman posla da stranka uopće sliči na sebe kad je formirana i kad je prvi put pobjedila na izborima. To ne bi bilo ni realno očekivati. Jer koliko je biologija učinila svoje, pa je malo živih njenih osnivača, još više se ta stranka ideološki pogubila u postratnim godinama. Tako se može reči da koliko god je oktroirala sa ljevičarskim natrhuama, u vrijeme Sulejmana Tihića, toliko se vjerski radikalizirala u vrijeme Bakira Izetbegovića. Pa stoga djeluje neuvjerljiva kad se poziva na antifaizam, kao što se doima licemjerne kad se poziva na antikomunizam kojeg su u tu stranku unijeli pripadnica Mladih muslimana kao žrtve kominističke torture.
Koliko je Tihić, po mnogima otvorio stranku i ideološki je deislamizirao (može seu SDA i s pivom) i laicizirao, te potisnuo, pa čak i eliminirao mlado-msulimansku grupu tzv. „zatvorenički krug“, toliko je Hasan Čengić radio na kadrovskoj regeneraciji forsirajući djecu mlado-muslimanskih familija, da bi Bakir Izetbegović zabio ideološki „glogov kolac“ u nju kada je na mjesto predsjednik stranačkog podmlatka postavio vehabiju Salku Zildžića. Svi ovi kadrovi su postali pogubni po Bosnu i islam u njoj.
SEBIJA SE POVLAČI
Tako da danas imamo situaciju da se Tihićeve „junoše s pivom“, koje je predvodio Asim Sarajlić, pretvorile u notorne kleptomene i lopove, kao i Čengićevi „zeleni termiti“, koje je predvodio Amer Bukvić, koji su izdali Izetbegovća, dok je Zildžić oličenje krimosa postao jedan od jurišnika njegovih „odreda smrti“ i batinaša.
Na kulturološkom-medijskom planu SDA je ostvarila najcrnje rezultate. Proesdeaovski mediji, popt STAV-a i NTV Hayata, simbol su priproste propagande i općeg religijsko-kulturološkog primitivizma i seljkljuka. Na društvenim mrežama SDA je postala zlogalasna zbog svojih botova, notornih homofoba itd. Tako nije ni bilo čudo da se svima gadilo „rukovati“ sa Bakirom Izetbegovićem, pa je zbog toga stranka bez koalicijskog kapaciteta da učestvuje u vlasti.
Sve su ovo utezi kojih bi se Izetbegović trebao riješiti na kongresu. Da ne računamo njegove osobne greške, poput svjesnog upropaštavanja podnošenja zahtjeva na reviziju haške presude protiv Srbije, ili poniženja nacije zbog skandala koji su pratili svadbu njegove kčeri, kojih se ne može kutarisati osim javnog izvinjenja delegatima kongersa, odnosno izvinjenja cijeloj naciji.
Odstupanje Sebije Izetbegović od kandidture za GO SDA, znak je da će biti nekih kozmetičkih promjena, čemu je inače sklon Izetbegović. Ali bilo kakvim jeftinim trikovima će samo odgoditi i usložniti situaciju unutra SDA koja je ionako dramatično loša po njega. Izetbegovići i SDA su raskrinkani. Istinski esdeavoci to već odavno i jasno vide, pa ih nikakve retoričke manipulacije više ne mogu opčarati.
Stoga on treba radikalne kadrovske promjene i nove ideološke vizije. A kao dokaz da to želi morao bi, na primjer, pozvati na kongres žive utemeljitelje SDA, poput Huseina Živalja, Edhema Bičakčića, Harisa Silajdžića, pa i Džemaludina Latića. Ovog posljednjeg prije ovih prethodnih jer je on do sada iskazivao najveću ljutnju zbog skretanja stranke sa njenih izvornih principa i ideala.
(TBT, Tim za analitiku)
