KOLUMNA
Stvaranje
međunarodnih snaga sa središnjom komandom moglo bi ojačati granice EU,
prekinuti krijumčarenje izbjeglica i druge oblike trgovanja ljudima, potaknuti
borbu protiv piratstva i spašavanje brodova u havariji, osigurati dostavu
humanitarne pomoći i pridonijeti antiterorističkim operacijama u bilo kojem
dijelu Europe
Piše: Janusz
Bugajski, thebosniatimes.ba
Čelnici EU
oživljavaju ideju vojske Unije kako bi pokazali da EU ostaje dinamična
organizacija nakon katastrofalne godine. O jedinstvenoj vojsci se raspravljalo
više desetljeća, ali nikad se nije ostvarila. Prijedlog i dalje ima gorljive
protivnike koji ga vide kao nepotreban izazov NATO-u. U govoru o stanju Unije
pred Europskim parlamentom predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker
zaključio je da EU treba trajnu sigurnosnu komandu i zajedničke odbrambene
snage. Osjeća se osnaženim jer je London na pragu izlaska iz Unije, a Britanija
je uvijek tvrdila da bi vojska EU jednostavno rastočila NATO. Njemačka
ministrica odbrane Ursula von der Leyen nastavila je na Junckerovu fonu
tvrdnjom da je vrijeme za uspostavu Europske odbrambene unije. Prijedlog u
teoriji djeluje impresivno, ali u praksi bi se mogao pokazati još jednim pucnjem
u prazno zbog tri ključna čimbenika: slabosti, opozicije i postojanja NATO-a.
Paradoksalno, bez
Britanije će EU postati slabiji sigurnosni akter. Britanija i Francuska su
dvije najjače europske vojske i ne protive se borbenim aktivnostima, za razliku
od Njemačke koja vojnim operacijama pretpostavlja očuvanje mira. London je
opstruirao svaki potez koji bi duplicirao NATO i razvlačio oskudne fondove. I
bio je odlučan ostati transatlantskom vezom sa SAD-om. Ali, bez Britanije
unutar EU ta bi veza mogla znatno oslabjeti. Većina lidera Srednje i Istočne
Europe protivi se bilo kakvim posebnim snagama EU, tvrdeći kako bi odvojena odbrambena
struktura potkopala NATO u doba kad je Savez nasušno potreban u odbrani protiv
agresije Moskve. Resursi bi stoga trebali biti fokusirani na poboljšanje
kapaciteta NATO-a, a ne na stvaranje slabije strukture bez Washingtona.
Dužnosnici u tri baltičke države i drugima na liniji bojišnice, kao što su
Poljska i Rumunjska, odlučni su u tome da samo NATO posjeduje vojnu moć da odvrati
Moskvu te da bi bilo kakav prijedlog da se preusmjere resursi u jedinice EU
oslabio njihovu uzdrmanu sigurnost. Ipak, nacionalne armije moraju biti ojačane
kako bi učinile NATO učinkovitijim uz očuvanje i jačanje američke prisutnosti.
Donald Tusk, predsjednik Europskog vijeća, upozorio je da bi EU trebala biti
pažljiva kad je riječ o vlastitim ambicijama nakon Brexita. Institucije EU
trebaju podržati inicijative dogovorene među članicama, ali ne nametati
vlastite projekte jer bi to moglo potaknuti još država prema izlazu.
Ideja Europske
vojske sama po sebi obmanjuje, stvarajući impresiju stajaće vojske. Ustvari,
zemlje ulaze u vojne saveze jer okupljanje resursa osigurava veće mogućnosti.
Međutim, ne postoji NATO vojska, nego su nacionalne snage integrirane
zajedničkom zapovjednom strukturom. One postaju NATO snage u slučaju rata ili
nekog drugog međunarodnog izvanrednog stanja. Osim toga, sam NATO je veći
problem za bilo koju predloženu EU vojsku jer su odbrambeni resursi i vojni
kadrovi ograničeni. Također, kako bi postala učinkovita, bilo koja zajednička
vojna sila treba biti komplementarna NATO-u i ne razvodnjavati transatlantsku
solidarnost. Europa bez sudjelovanja SAD-a jednostavno ne bi mogla dobiti veći
rat unutar svojih granica ili izvan njih.
Juncker tvrdi da
EU mora poboljšati komandne i kontrolne sposobnosti kako bi vojne misije bile
koordinirane iz iste komande. Ako sugerira ograničeni mandat za manje
multinacionalne snage za odgovor na krizu, tada bi se to moglo pokazati
korisnim. EU je od 2003. organizirala više od 30 međunarodnih misija,
uključujući vojne, mirovne i one za obučavanje policije od Afganistana do
Demokratske Republike Kongo. No, kritičari upozoravaju da Uniji nedostaje
sveobuhvatna strategija pa se o misijama sporo odlučuje i raspoređuje ih na teren.
Dakle, stvaranje međunarodnih snaga sa središnjom komandom moglo bi ojačati
granice EU, prekinuti krijumčarenje izbjeglica i druge oblike trgovanja
ljudima, potaknuti borbu protiv piratstva i spašavanje brodova u havariji,
osigurati dostavu humanitarne pomoći i pridonijeti protuterorističkim
operacijama u bilo kojem dijelu Europe. Takve misije ne bi trebale uključivanje
SAD-a ili masivnu vojnu moć. Drugi bi pozitivan rezultat moglo biti
integriranje razlomljene odbrambene industrije EU. Analitičari procjenjuju da
bi vlade EU mogle godišnje uštedjeti više od 25 milijardi eura ako bi
koordinirale svoje odbrambene nabave kako bi se fokusirale na sveobuhvatne
sigurnosne potrebe bloka.
Motiv za vojsku
EU mogao bi biti racionalan: kako bi se demonstriralo da Europu treba uzimati u
obzir kao ozbiljnijeg međunarodnog aktera, i to posebno u Moskvi. Međutim, još
jedan propali projekt koji je više retoričke naravi, nego stvaran dubinski će
utjecati na propadanje Unije. EU je bila uzdrmana neuspjehom u suočavanju s više
kriza, uključujući i povećanje broja izbjeglica s Bliskog istoka. Umjesto da se
trubi o viziji Europske vojske, Unija treba umjerenije i ostvarive ciljeve, kao
što su snage za odgovor na krize. Neuspjeh u mobiliziranju podrške za bilo
kakvu učinkovitu multinacionalnu jedinicu dodatno će naštetiti europskom
projektu. Također će ojačati glasove izolacionista u SAD-u koji tvrde da su
saveznici neskloni platiti za svoju odbranu.
(TBT, Washington
mail)