KOLUMNA
Prije nešto više od tri godine Said je
došao kući s dva pištolja, riješen da ubije oca. No, seljani su upozorili
Abdula, koji ga je savladao. “Htio sam ga ubiti na mjestu, ali rodbina mi
je rekla: ‘Pusti ga, sin ti je'”, sjeća se Abdul Basir. “Poštedio sam
mu život i ubijedio ga da se ne vraća talibanima, nego da stupi u vojsku”
Piše: Zahra Nader, thebosniatimes.ba
Dvadesetak gostiju nedavno se okupilo u
prašnjavom kutku sjevernog Afganistana za trpezom da proslave primirje: ponovno
približavanje ljutih protivnika sa suprotnih ratnih strana.
Glavno jelo bilo je pečeno jare, žrtva koju
je otac podnio u znak zahvalnosti za sinovljev povratak. Svega nekoliko mjeseci
ranije domaćin, Abdul Masir, zapovjednik jedinice vladinih snaga, pucao je iz
puške po mraku u svog sina Saida Muhameda, okorjelog talibanskog borca, i žalio
je što ga nije ubio.
Sada kad su obojica pokušali da ispune
zavjet i ubiju jedan drugog, otac i sin zagrlili su se u sjevernoj provinciji
Farjab u kojoj se odigrala njihova bitka. “On je moj sin – ali borio se
kukavički protiv mene”, rekao je Abdul, čovjek od četrdesetak godina u
čijoj jedinici su i nekoliko njegove djece i petorica rođene braće.
“Sada se silno radujem što nam se
vratio”, nastavio je. “Zagrlio sam ga i rekao mu: ‘Šta god da si
radio, ti si moj sin'”.
Bio je to neobičan obrt, možda ne i
posljednji, u priči o tome kako su afganistanske porodice gorivo za beskrajni
rat koji se navodno vodi zbog zvučnih ideologija, a zapravo ga najbolje
prikazuju patnje i smrt.
No, slavlje je prekinuto kada su na položaj
Abdulove jedinice zapucali talibani. Basir je ponosno opisao kako su on i
njegov sin zajedno pohitali u borbu.
Veći dio života Abdul Basir bio je
zapovjednik naoružane jedinice Abdula Rašida Dostuma, nekadašnjeg paravojnog
komandanta, a sadašnjeg potpredsjednika Afganistana koga neprestano optužuju za
kršenje ljudskih prava.
Basir se sa čovjekom koji će njegovog sina
okrenuti protiv njega sreo devedesetih godina, dok su na vlasti bili talibani.
Taj čovjek, Mavlavli Said Faiz, bio je vojni zapovjednik talibana u provinciji
Farjab, a Basirova jedinica borila se protiv njega za Dostuma.
Poslije američke invazije 2001. Basir je
pobjedio, ali je pomilovao Mavlavija pod uslovom da ovaj prekine sve veze s
talibanima. Postavio ga je i za imama jedne seoske džamije i naredio je
vjernicima da ga plaćaju u žitu.
No, Mavlavi je tajno i dalje ostao u vezi s
talibanima i uzdigao se na položaj višeg sudije u pobunjeničkoj vladi u sjenci.
Kada su talibani ojačali u Farjabu, Mavlavi je bio spreman za osvetu.
Prvo je regrutovao Abdulovog sina
tinejdžera. Mladić je ukrao iz kuće nekoliko hiljada metaka, četrdesetak okvira
i kalašnjikov i pridružio se talibanima.
“Imam nam je rekao: ‘Tvoj otac je
nevjernik, podržavaju ga Amerikanci. Treba da se priključiš našem
džihadu'”, sjeća se Said. “Odlučio sam da ubijem oca.”
Prije nešto više od tri godine Said je
došao kući s dva pištolja, riješen da ubije oca. No, seljani su upozorili
Abdula, koji ga je savladao. “Htio sam da ga ubijem na mjestu, ali rodbina
mi je rekla: ‘Pusti ga, sin ti je'”, sjeća se Abdul Basir. “Poštedio
sam mu život i ubjedio ga da se ne vraća talibanima, nego da stupi u
vojsku.”
Said je stupio u vojnu jedinicu raspoređenu
u istočnu provinciju Paktiju, ali ostao je odan talibanima. Svakog mjeseca slao
im je platu, nešto veću od dvjesta dolara.
Kad se prošle godine vratio iz svoje vojne
baze, otišao je kod Mavlavija i ponovo se priključio talibanima. Na povratku u
Farjab Abdul je saznao za planove svog sina i postavio mu niz zasjeda. Said je
uspeo da ih izbjegne, ali Abdul je sebi postavio za cilj da ubije sina.
“Sve je volja božja, ali mislim da imam pravo na njegovu krv”, rekao
je.
Ne umije da kaže zašto se predomislio. Said
pak kaže da je polako shvatio da talibani nisu sveti ratnici kakvima se
prikazuju: zapovjednici su dobijali platu, a borcima kao što je on nije stizalo
ništa.
Pomirenje oca i sina organizovala je
rodbina. No, nekim članovima porodice i žiteljima oblasti sumnjivo je to što se
mladić nekada toliko riješen da ubije rođenog oca odjednom promijenio. Da nije
ubačeni agent?
Abdul Basir kaže da ni u šta ne sumnja.
“Sada mu vjerujem – bio je neznalica”, kaže. “Moji prijatelji
rekli su mu da sam ubio trista do četiristo talibana, da će i on vremenom
poginuti, da nećemo preživjeti.”
(TBT, The New York Times)