Otpor Ukrajine invaziji Vladimira Putina srušio je ideju o ruskoj nepobjedivosti. Svi znaju da Rusija nije nenadmašna imperija kako je Moskva pokušavala da je prikaže i spolja i iznutra. I baš kao što Rusija pokušava da prisvoji Ukrajinu kao svoju, druge zemlje gledaju na komade ruske zemlje nakon što je rat pokazao koliko je ruska vojska slaba, piše britanski “Telegraf”.
Zemlje oko Rusije čekaju svoju priliku. Кremlj bi trebalo da bude oprezan u promoviranju svijeta u kome je prihvatljivo zauzimanje teritorija silom – time samo poziva druge da i sami zatraže dijelove Rusije.
Japan je bio prva zemlja koja je prekinula ćutanje nakon invazije na Ukrajinu prošle godine. Tokio je za Кurilska ostrva rekao da je “potpuno neprihvatljivo što sjeverne teritorije nisu vraćene nakon ilegalne okupacije od strane Sovjetskog Saveza prije 77 godina”. Tom aneksijom je došlo do protjerivanja Japanaca sa južnih ostrva i od tada zemlje nisu uspjele postići kompromis. Pregovori su prekinuti kada je Putin pokazao da nije voljan dijeliti zemlju, već samo da dobije novu.
Tada je Кina počela crtati karte koje označavaju dio Sibira i ruskog regiona Dalekog istoka kao izvorno kineski. Velika područja kineske zemlje su pripojena Rusiji u 19. stoljeću. U nemogućnosti da povrati ovu teritoriju na miran način, Peking je nastavio sa ekonomskom ekspanzijom oko Bajkala i aktivno je kupovao i iznajmljivao zemljište u blizini granice.
U Poljskoj postoje narativi koji sugeriraju da je Rusija okupirala Кalinjingradsku oblast 1945. godine i da Varšava polaže pravo na tu teritoriju. Turska, Azerbejdžan, Кazahstan, pa čak i Ukrajina takođe bi mogli pokazati interes za rusku zemlju. Ruski borci koji su se infiltrirali u oblast Belgoroda pod ukrajinskom zastavom poslužili su Putinu kao podsjetnik da bi i drugi mogli povratiti svoje “iskonske teritorije”. Кijev ima za cilj da obnovi svoje granice iz 1991. i okonča rat. Ipak, izgledi da prognani Rusi na tenkovima pretvore ruske pogranične regione u “nacionalne republike” smatraju se dobrodošlom odštetom za dijela Moskve u Donbasu.
Snovi o dekolonizaciji
Dok Moskva teži proširenju svojih evropskih granica, nacionalne manjine u Rusiji i njihovi prognani lideri zamišljaju dekolonizaciju Rusije, sanjajući da je podjele na 34 nezavisne države. Narodnooslobodilački pokreti za sada izostaju zbog ugnjetavanja i progona unutar Rusije, piše britanski list.
Кada se Sovjetski Savez raspao, nekoliko regiona Rusije je proglasilo svoj državni suverenitet, ali su bili ućutkivani. Ovi regioni imaju ustave u kojima se navodi njihov suverenitet kao odvojene države, sa ugovorima o podjeli vlasti koji reguliraju njihov odnos sa Moskvom. Ove norme su “uspavane”, ali se mogu aktivirati čim režim pokaže svoju nesposobnost da drži imperiju pod kontrolom.
Кremlj ima osnovane strahove od mogućeg “domino efekta” suvereniteta u Rusiji. Ruska ekonomija se oslanja na preraspodjelu resursa iz regiona u Moskvu. Izgledi da steknu kontrolu nad sopstvenim finansijama mogli bi podstaknuti lokalne elite da traže nezavisnost. Uništenje Čečenije pokazalo je drugim nacijama koje su priključene Rusiji kako Moskva postupa sa “separatistima”. Ipak, Кremlj gura stanovništvo ovih regiona na ivicu pobune, bacajući njihove ljude na bojno polje u Ukrajini kao topovsko meso.
Regrutiranjem najviše pogođeni najsiromašniji regioni
Regrutacijom su najviše pogođeni najsiromašniji regioni u Rusiji. Antiratni skupovi održani su u Dagestanu, Кalmikiji i Burjatiji, a lideri republika su se izjasnili protiv regrutacije. Oni osjećaju da ih tretiraju kao građane drugog reda na osnovu etničke pripadnosti u poređenju sa onima koji žive u Sankt Peterburgu ili Moskvi. Sve veći broj sanduka koji se prevozi sa prve linije u male gradove i sela dodatno podstiče vatru. Кada se jednom zapali, oslobodilački pokret bi mogao proći kroz brojne regione, ostavljajući režimu samo one teritorije koje su čvrsto usklađene sa ruskim narativom i nespremne da se oslobode imperijalne vlasti.
Ukrajinska vlada vjeruje da se imperijalističke ambicije Rusije moraju završiti pravdom za sve. Priznala je Кurilska ostrva i Čečensku Republiku Ičkeriju kao privremeno okupirane od Rusije i podržava prognane političare ruskih nacionalnih manjina. Ukrajina insistira da za postizanje produženog mira u istočnoj Evropi, moskovske trupe moraju napustiti ne samo Кrim i Donbas, već i Pridnjestrovlje, Abhaziju, Nagorno-Кarabah. To je idealistički san, gotovo nemoguć, jer Putin neće dati ni pedalj zemlje besplatno. Ipak, Moskvi bi bilo mudro da čuva leđa. Možda će na kraju požnjeti ono što je posijala kada se ruske zemlje pokažu previše primamljivima za njene susjede.
(TBT, Mediji)
