ANALITIKA
Gotovo je sigurno
da će jedan od najvećih “uspjeha” Baracka Obame kao predsjednika biti
pojava Donalda Trumpa
FOTO: (AP)
Bez konkretnih
rezultata svoje politike Barack Obama mora da se oslanja na retoriku “biće kao
bude”, ali ostaje činjenica da su osnovni rezultati njegove vladavine loši. Na
svojoj azijskoj turi on je svoje sugrađane koji spadaju u najvrednije radnike
na svijetu okarakterisao kao lijene. Nastavio je sa nabrajanje navodnih grešaka
SAD kao što su Vijetnamski rat i tretiranje Indijanaca u 18. vijeku.
Napad na
Amerikance koji navodno ne žele da znaju o vanjskom svijetu je prilično čudan
jer sad Obama ne zna ni jedan strani jezik. Također, ima problema i sa
geografijom – njegovo rodno mesto na Havajima nije u Aziji, a u Austriji se ne
govori austrijski. A Falklandska ostrva nisu Maldivi. Njegovo poznavanje
historije je jednako loše. Suprotno njegovim opaskama, Islamski svijet nije
zaslužan za renesansnu. Cordoba nije bila primjer kako je rekao islamske
tolerancije tokom španske inkvizicije. Štaiviše muslimansko većinsko
stanovništvo te oblasti je protjerano tokom ponovnog osvajanja oblasti od
strane krišćana dva vijeka kasnije.
U svom govoru u
Pensilvaniji 2008. godine on je napao netolerantne građane SAD. “Kada ste pod
stresom, vi se okomite na one koji ne izgledaju kao vi”. To je čovjek koki je i
svoju baku proglasio tipičnom bijelom osobom. Prečesto je i on sam podgrijvao
strasti zapaljivom retorikom “kaznit ćemo naše neprijatelje”.
Šta Obama
pokušava kod kuće? On skreće sve više ka ljevici, u nadi da će se to pokazati
kao njegovo nasljeđe. Njegovo predsjednikovanje se pretvorilo u “sapunicu” i to
je sve što je ostalo do svih obećanja da će iz korijena transformirati zemlju.
Ali veliki govori i naređenja nisu dovoljna za velika djela kao što je reforma
zdravstvenog sistema.
Čak i Hillary Clinton
ne brani Obaminu administraciju za nedjelovanje u Siriji, uspon Putinove
Rusije, tragediju u Bengaziju, bombardiranje Libije, gledanje na islamsku
državu samo kao formu ekstremizma, povlačenje iz Iraka ( i kolaps te zemlje),
nuklearni dogovor sa Iranom koji je samo obogatio vrhušku.
Privreda SAD za
rekordno malim rastom u proteklih 8 godinama, velikim brojem nezaposlenih,
velikim dugom i nizom godinama sa malim kamatama nije nikakvo nasljeđe.
Rasne tenzije su
iste kao i prije 50 godina. Kada se uzmu u obzir skandal sa mailovima Clintonove,
politizacija Poreske službe, i sa načinom na koji su FBI i Ministarsvo pravde
vodili slučaj sa mailovima, Obama teško da je ispunio obećanje o transparentnoj
efikasnoj i otvorenoj vlasti.
Energetska
nezavisnost koja je postignuta novim procesima dobivanja goriva iz nafte je
svakako revolucionarna, ali nije zasluga Obanime administracije.
Što se više Obama
priprema da se predstavi kao borac za socijalnu pravdu, više liči na običnog
pratioca događaja.
Sljedeći primjer
Billa Clintona vjetovatno će imati značajne prihode kao govornik i kritičar
zapada.
Šta je Obamina
zaostavština?
To nije ni na
domaćem ni na inostranom političkom planu. Prije svega biće viđen kao čovjek
koji je glasno govorio i kada je postao predsjednik i kada je izašao iz Bijele
kuće. Postoji još jedan dio njegove zaostavštine – to je pojava Donalda Trumpa.
Trump nastupa kao ljuti populista koji napada neispunjena obećanja Obamine
administracije.
(TBT, Agencije)