ANALITIKA
Nakon posjete Milorada Dodika Moskvi, znat će se da li će
Vladimir Putin nakon podrške muslimanima u Palestini, Čečeniji, Siriji dati i
podršku Bosni i spriječiti srpski referendum, ili će Redžep Tayib Erdogan
žrtvovati i Bošnjake kao što je žrtvovao Tatare na Krimu!
Piše: Nedžad
Latić, thebosniatimes.ba
Predsjednik RS Milorad Dodik izjavio je da je njegova
posjeta Rusiji ranije dogovorena s kabinetom Vladimira Putina, a da je
održavanje referenduma gotova stvar.
Poznavaoci prilika nedvosmisleno kažu da je poziv iz Moskve
“jasna poruka”, ali je na Putinu da procjeni, da li će otvorenom
podrškom referendumu gurati Zapadu „prst u oko“.
Sudbinu referenduma odredit će politička odluka Ustavnog
suda, smatra Miša Đurković. Odlazak u Moskvu vidi kao dio “ukupne
političke borbe”.
“Naravno, za Rusiju je strašno bitna ova posjeta zbog
toga što pokazuje da ima uticaja na aktuelna kretanja na Balkanu što u ukupnoj
ovoj slagalici gdje svakodnevno vidimo odmjeravanja odnosa SAD i Rusije je dio
jedne velike borbe”, smatra Miša Đurković iz Instituta za evropske
studije.
Sam tajming daje nadu
Na potezu je Moskva, koja treba pokazati da li im je
potreban jači konflikt sa Zapadom zbog Balkana ili nije, smatra urednik NIN-a.
“To će biti najsnažnija leđa koja Dodik može
imati”, kaže urednik NiN-a Nikola Tomić.
Poziv Putina Dodiku tri dana pred odluku je snažna podrška,
smatra Tomić, a da li će lider Republike Srpske iz Rusije donijeti
“poker” ili “ful” zavisi samo od Moskve.
Ovo je letimičan pregled ili anketa koju možete sačiniti
čitajući beogradske medije. Ovakvih anketa među sarajevskim intelektualcima, nažalost,
nema. Osim što daju dušebrižničke komentare kako je ovo predizborna retorika te
da podignute tenzije u regionu treba smirivati, sarajevski, preciznije rečeno
bošnjački intelektualci, se ne usuđuju komentirati ovakve političke poteze.
Pa da se, evo, usudi moja malenkost prognozirati ishod tog sastanka, možda, sudbonosnog sastanka Dodika i Putina u Moskvi.
Prvo, vrlo je znakovito da je Dodikova posjeta zakazana samo
tri dana prije održavanja referenduma. Za optimiste, posebno za sve one
poražene strukture u Sarajevu, od Valentina Inzka, zapadnih ambasadora; posebno
SAD, Engleske i Francuske, te lidera SDA, kojem se stavlja na dušu da je sve
ovo zakuhao svojim infantilnim politički procjenama, sam tajming daje nadu da
će Vladimir Putin postupiti mudro i da neće ovaj put gurnuti „prst u oko“
Zapadu. To bi trebalo značiti da ukoliko Putin odluči odvratiti Dodika od
referenduma, ovaj ima vremena stornirati odluku i objasniti Srbima zašto se
referendum otkazuje.
Odmjeravanje snaga na „muslimanskoj muci“
Međutim, iole ozbiljnim analitičarima, a zapadnim
diplomatama svakako, je veoma dobro poznata „Putinova doktrina“ sa kojom je
uspio održati Rusiju na geopolitičkom planu kao druge, a ponekad i prve sile
svijeta. Svima nam je poznato da je Putin „uzletio“ u politiku avionom iz
Čečenije. Mnogi se sjećaju njegove slike u borbenom avionu sa pilotskom kacigom
na glavi. I nakon što je ruska armada skršila herojski opor Čečena, koji je
započeo legendarni vođa Đevher Dudajev, to je bila prva značajna vojna pobjeda
posrnule Rusije. Zbog te pobjede Putin je postao i nova (politička) zvijezda
koja će zasijati iznad Kremlja.
Ali to nije bilo dovoljno da se posrnuli kavkaski kolos
pridigne s koljena i uspravi naspram Amerike koja je bila već dobila „hladni
rat“ sa SSSR-om i postala neprikosnovena prva sila na svijetu. Momenat kad je
Putin primio lidere Hamasa, koji su pobijedili na izborima u Palestini, i za
razliku od Zapada koji su ih zbog Izraela tretirali kao terorističku
organizaciju, predsjednik Rusije ih priznao kao pobjednike, može se označiti
kao rusko uspravljanje na noge – u položaj velesile.
Putin je, između ostalog, vojnom intervencijom u Siriji
pokazao da je definitivno ravan kao geopolitički igrač američkom predsjedniku,
ma ko on bio.
Zar ovo nije malo preširok uvod za tako minoran politički
problem kakav je održavanje referenduma u jednom entitetu? Ne! Ovim se želi
pokazati da Putin, hajd’ da kažem patetično, na muslimanskoj muci koju Zapad
ignorira, veoma profitira. Pošto su baš sad u fokusu odnosi Putina i Tayiba
Erdogana, problem Bosne koji je eskalirao Dodikovim secesionizmom, došao je kao
„kec na desetku“ Putinu. On već na četiri geopolitičke tačke „drži bank“ i ima
prednost nad Turskom u geopolitičkom smislu. To su Krim (Tatari), Kipar
(Turci), Gaza (Palestinci), Sirija (Kurdi), a mogu se dodati još neke kafkaske
„vrele tačke“ poput Nagorno Karabaha (Turkmeni) itd.
Iako, na primjer, Erdogan koristi problem izraelske
okupacije Gaze, njegov utjecaj i po najnovijem sporazumu sa Izraelom ne prevazilazi
humnitarno-vjerske okvire. Erdogan osobno na Gazi ubire samo „panislamističke“
poene i ništa više. Dok su i Rusija i Iran vojno daleko utjecajniji u tom
području. Nije džaba Henry Kissinger „išao na noge“ Putinu u Moskvu, niti je
Benjamin Netanjahu ovog ljeta 4-5 puta letio za Moskvu.
I analitičar Janus Bugajski pridaje veliku važnost pitanju
referenduma u geopolitičkom kontekstu: “Referendum o neovisnosti također bi
mogao biti organiziran ako međunarodno ozračje postane povoljno. Ako se rascjep
između Zapada i Rusije proširi, Moskva će se usprotiviti bilo kakvoj
međunarodnoj intervenciji istodobno podržavajući pravo RS-a na samoodređenje. U
slučaju istočno-zapadne krize na drugim lokacijama, Moskva može odigrati
bosansku kartu protiv Washingtona i Bruxellesa jačajući izglede za novi
balkanski rat“.
Ima još aspekata ovog problema na koje ukazuju svjetski
analitičari, a ja bih kao, možda krucijalni problem izdvojio ovaj na koji je
ukazao i Inoslav Bešker u jednoj svojoj analizi: „Vrhunski talijanski novinar
Gigi Riva – koji je, kao ratni dopisnik s Marcom Venturom napisao izvrsnu
knjigu o postjugoslavenskim ratovima – piše u L'Espressu s nadnevkom sljedećeg
četvrtka da smo pitomi islam proćerdali mi Evropljani, ne shvaćajući da ti
ratovi nisu bili preostaci prošlosti nego najava sadašnjosti. “Bosna koju
su napadale srpske bande očajnički je tražila pomoć od nas jer se osjećala Evropom,
Zapadom. Mi smo joj okrenuli leđa”, piše Riva, citirajući ciničan oproštaj
Warrena Zimmermanna od Alije Izetbegovića: “Nadam se da ćete
opstati”. Pa su uskočili povratnici s afganistanskih bojišnica, ostavši i
s domaćima generiravši plavooke džihadiste koje će biti teže razaznati, s
novčanom potporom Selefijske Arabije (kako vehabijsku Saudijsku kraljevinu
iriverentno demaskira Richard Stallman).“
Ako Putin bude ovako gledao na aktualni geopolitički položaj
Bosne i Hercegovine, a pretpostavljajući da hoće na osnovu njegovih dosadašnjih
stavova koje je iskazivao u naprijed nabrojanim situacijama gdje je na
„muslimanskoj muci“ odmjeravao snage sa Zapadom, možda će „zamoliti“ Dodika da
otkaže referendum. Time bi učino na volju mnogim islamskim zemljama, a posebno
Turskoj i Iranu, i opet „išao uz nos“ Saudijskoj Arabiji.
(TBT)