KOLUMNA
Kao što Bakira Izetbegovića nisu birali samo Bošnjaci, bolje
reći on se ne bi ni mogao politički angažirati, odnosno kandidirati da nije
dobio blagoslov određenih zapadnih diplomata u Sarajevu, tako ovo nije samo
njegov poraz. Poraženi su svi oni koji su ga podržali i danas podržavaju sve
one medijske kurtizane koji od četnika prave partizane!
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Odmah da kažem da nije
ovo moja, ovako kuražno izgovorena rečenica – kako bih se bacio pod autobus da
bih spriječio pogrešne ideje. Preuzeo sam je od senatorke Massachusettsa Elizabeth
Warren. Ali, svi oni koji me znaju osobno kao izrazito temperamentnu osobu, mogli
bi mi i povjerovati jer sam (po)nekad tako nastupao braneći svoje ideje,
stavove pa i političke favorite.
Prije dvadesetak godina, kad sam kao novinar Ljiljana, radio
intervju sa Zlatkom Lagumdžijom, tadašnjim liderom SDP-a, on mi je rekao kako
je “lahko Aliji dok ima braću Latiće koji se za njega bacaju pod vozove”. Kad
sam mu replicirao kako i on ima Senada Avdića, tadašnjeg urednika Slobodne
Bosne, on je odmahnuo rukom i (iz)rekao neke negativne opaske personalne naravi
na račun nekih novinara tog lista.
Bacao se pod vozove za Aliju
Što se mene tiče, Lagumdžija je bio sto posto u pravu jer sam
se zaista “bacao pod autobus(e)” , ili bolje reći bio spreman to učiniti za
rahmetli Aliju. Nažalost, to je bila više odanost njemu kao čovjeku i
prijatelju, nego samoj ideji.
Pa i što se tiče
opaski na račun novinara Slobodne Bosne, Lagumdžija je bio u pravu; oni takvi
kakvim ih je Lagumdžija opisao, tek ovih dana pokazuju svoje (pravo?) lice.
Toliko providno, a napasno, pišu o problemu referenduma u RS-u, na način da
pokušavaju amortizirati političke reperkusije po bošnjačku politiku koju
kreira, predvodi i simbolizira lider SDA, Bakir Izetbegović, odnosno da
pokušavaju prikriti secesionističku pobjedu koju kreira, predvodi i simbolizira
Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, da izazivaju stomačnu mučninu ionako
zabrinutim Bosancima!
Nije “SB”iznimka, naprotiv! Ali, da se po stoti put ne vraćam
tvrdnjama koje sam iznio u svojim političkim analizama i da se ne bavim bijedom sarajevskog
medijskog prostora kojeg apsolutno kontrolira, sa par tajkuna, lider SDA, već
da ostanem na primjeru Slobodne Bosne koja je nekad bila glas probosanske
ljevice. Prema svemu što se pisalo u ovoj novini moglo bi se svesti na
jednostavnu postavku krucijalnog problema Bosne; nacionalisti i desničari
dijele, a ljevičari brane jedinstvenu a “nepoderivu” beiha!
Ovaj list svakodnevno objavi nekoliko negativnih informacija
ili “napada” na Milorada Dodika. Tako već čini unazad nekoliko godina. A u
posljednje vrijeme, još naprasnije, kao da jedu samo prasu i prasetinu, hvale
Aleksandra Vučića, uporno ponavljajući tvrdnju kako će on zaustaviti Dodika i
spriječiti ako ne OVAJ, onda ONAJ referendum.
Identične intervjue,
koje opet “SB” redovito i u cijelosti prenosi, daje Bakir Izetbegović.
Medijima su se pridružili i intelektualci poput Šaćira
Filandre. Uh, žali Bože lustracije…!
Velika, mala Bosna
Nije ovdje potrebno objašnjavati zašto se mediji i bošnjački
intelektualci ovako ponašaju, svi su oni na Bakirovim sinekurama, problem je, s jedne strane, kako se
Bošnjacima više ne ogade te medijske kurtizane koje im ponovo četnike presvlače
u partizane!
A još veći problem je, s druge strane, što nema niko ko bi
podvrisnuo nad ponorom bošnjačke politike koja se vidi više i golim okom! Jasno
je kao dan da je održavanje bilo kakvog referenduma, makar on imao i pravnu
težinu obične ankete, najveći politički poraz bošnjačkoj, ili bosanskoj
političkoj eliti, koja se decenijama kune u CJELOVITU, SUVERENU I “NEPODERIVU”
BiH! Prebacivati sada fokus na onaj “teži referendum”, do tada ko li živ…,
moj Bakire?!, najjeftiniji je blef skrivanja tog poraza. Ovaj blef je providniji jer je u toku kampanja za
lokalne izbore, pa je potrebno saulisati bijesne Bošnjake, da svoj bijes ne
iskale kroz animozitet prema SDA-u, pa i ključnom krivcu Alijinom benevreku,
kako ga nazivaju u bijesu.
Gdje je i kad je Bakir naučio ovaj “fol” stvaranja medijskih
kurtizana? Evo kad i evo gdje! Bilo je to u zimu 93/94 kada smo štampali skupa
Ljiljan i Slobodnu Bosnu. Da se ne hvalim, ali moram reći da sam imao
krucijalnu ulogu u tome! Alija Izetbegović je bio toliko oduševljen tom novinom
sa dva naslova, da me je pozvao na razgovor u hotel Kontinental za vrijeme
njegove posjete Zenici. Pitao me je kako bismo ovu novinu mogli štampati u
Sarajevu i kako bismo je mogli distribuirati diljem slobodne teritorije. Rekao
sam da o tome svakako treba razgovarati i sa tadašnjim urednikom Senadom
Avdićem.
Odmah se složio da sutra u isto vrijeme primi mene i Avdića. Pri
dolasku na stepenicama hotela dočekao me je Bakir da bi me upitao:”Je li Senad
prevrnuo ćurak?”. “Da li je Tunjo prevrnuo ćurak?” odgovorio sam kontra
pitanjem. Moje pitanje je asociralo na to da je Muhamed Filipović bio poslat u
diplomatiju, a Filipović i Avdić su slovili kao naši ljuti politički oponenti.
Da, tad smo dogovorili da Avdić ide u Sarajevo da bi uređivao
i štampao novinu sa tendencijom da preraste u dnevni list. Također je u sklopu
medijske sistematizacije bilo predviđeno da Hilmo Neimarlija bude urednik državne
televizije, a Šaćir Filandra urednik državnog radija.
Od svega toga neće se desiti ništa. Ipak je Avdić najbolje
prošao jer je osnovao novu firmu i oformio novu redakciju za šta mu je Alija
dao (merhametov) novac. Iza te firme i redakcije stajala je
obavještajno-policijska mreža MUP-a i AID-a. Oni su imali za cilj distribuirati
Slobodnu Bosnu od Sarajeva do Brčkog i Mostara. Čemu je trebala poslužiti ova
policijsko-medijska operacija? Na to je dat odgovor u prvom broju te novopečene
novine i to u kolumni urednika pod naslovom “Velika, mala Bosna”. Koliko se sjećam
dojma nakon čitanja te kolumne, a to mi je u autor izravno priznao, cilj tog
projekta je bio da se pripreme borci, “oni tamo u Brčkom”, na eventualnu
podjelu države.
Istovremeno je Omer Behmen na jednom značajnom stranačkom
skupu, haman konvenciji SDA, predložio da pristanemo na “muslimansku državu”.
Nije mi uopće cilj baviti se novinarima “SB”, posebno ne one
koju ne uređuje Avdić, već mi je cilj pokazati Bakirove mudroluke. Ovaj slučaj,
mislim, samo dobro ilustrira kad i gdje je stekao iskustvo da zna kako se prave
medijske kurtizane.
Kasnije će “S.B.” biti medijski favorit, sa profesionalnog
aspekta s pravom, međunarodne zajednice i dobit će enormne donacije, od Sorosa
i drugih fondacija ala Soros koje su podržavale nezavisne medije. Fondacija Soros, kao i mnoge druge slične
fondacije, davno su se povukle iz Sarajeva i tako umanjile odnosno prestale
davati izdašne grantove nezavisnim medijima. Ali, ubijeđen sam da toliki,
čak nesuvisli i nasumični napadi na Milorada Dodika imaju podršku, pa da su čak i
dirigirani iz nekih zapadnih političkih centara u Sarajevu. Pa stoga i
minimiziranje Dodikovog referenduma kao problema, odnosno podilaženje Vučiću
apsolutno odgovara tim istim zapadnim diplomatama u Sarajevu.
Jer, kao što Bakira Izetbegovića nisu birali samo Bošnjaci,
bolje reći on se ne bi ni mogao politički angažirati, odnosno kandidirati da
nije dobio blagoslov određenih zapadnih diplomata u Sarajevu, tako ovo nije
samo poraz Bakira. Poraženi su svi oni koji su ga podržali i danas podržavaju
sve one medijske kurtizane koji od četnika prave partizane!
(TBT)