Prvo se najveći turski oporbeni savez odlučio za zajedničkog kandidata, da bi mu kasnije jedna stranka povukla potporu, a zatim se opet ujedinila iza njega – i sve u samo četiri dana. Riječ je o čelniku socijaldemokratske stranke Cumhuriyet Halk Partisi (CHP), Kemalu Kilicdarogluu.
Srditi sultan i blagi opozicionar
Turskom već 20 godina upravlja Erdogan – isprva kao premijer, a zatim, od 2014., kao predsjednik Republike s proširenim ovlastima nakon ustavnih amandmana iz 2017. godine. Njegova aura nepobjedivosti, koju gradi godinama, dovedena je u pitanje snažnim državnim udarom 2015. Ove godine, njegova stranka Adalet ve Kalkinma Partisi (AKP) izgubila je većinu u parlamentu po prvi put, vrativši je tek nakon ponovnog izvođenja izbora koji su zapadni dužnosnici doveli u pitanje. Najbolniji poraz doživio je 2019., kada je AKP izgubio općinska vijeća u najvažnijim turskim gradovima, uključujući Istanbul, Ankaru i Izmir. To se dogodilo zahvaljujući četverostranačkom savezu, Millet İttifakı (Nacionalni savez). Oporbene snage u Turskoj crpe nadu iz ovih iskustava da bi mogle konačno maknuti Erdogana s vlasti.
Unatoč klizanju u autokraciju, raste uvjerenje da je promjena putem izbora moguća čak i na nacionalnoj razini ako se oporba uspije ujediniti i održati stabilnost.
Kilicdaroglu je prepoznao ovu priliku i dosljedno radio na izgradnji ujedinjenog, demokratskog oporbenog saveza, posebno u vrijeme nadolazećih parlamentarnih i predsjedničkih izbora. Uz postojeće saveznike: nacionalističku İyi Parti, islamističku Saadet Partisi i liberalno-nacionalistički Demokrat Parti, uspio je dovesti frakcije Erdoganovog AKP-a DEVAPartisi i Gelecek Partisi u svoj Nacionalni Savez.
Savez, kojeg su mediji nazvali “Stol šestorke”, osnovan je 12. veljače 2022. i od tada se u svakom pogledu predstavlja kao alternativa turskom predsjedniku i njegovom stilu vođenja. Zagušljive fotografije sastanaka između šest čelnika stranke: pet muškaraca i predsjednice strane İyi, Meral Aksener – koji sjede za neukrašenim stolom ponudile su materijala za šale na društvenim mrežama.
S druge strane, Erdogan živi u posjedima nalik na dvorce, naručio je gigantsku predsjedničku palaču u Ankari i čak reklamira svoju knjigu na Times Squareu u New Yorku. Erdogan od početka svog mandata projicira imidž snažnog vođe. Dok ostalih šest nije proizvelo mnogo više od papira, tvrdi Erdogan i misli politički dokument kojeg je objavila ujedinjena opozicija kojim pozivaju na odmak od predsjedničkog sistema prema ojačanom parlamentu. Taj izborni manifest na 240 stranica je oporba objavila u siječnjui on je neka vrsta koalicijskog sporazuma objavljenog prije vremena.
Tako nešto u Turskoj nikada nije bilo predloženo, a čak ni iskusni promatrači turske politike nisu sigurni je li takav postupak dobar ili loš, je li znak očaja ili pametna taktika. Stil tzv.Stola šestorice otežava predsjedniku Erdoganu da koristi svoju najveću snagu: stvaranje kontroverzi i podjela. Na iznenađenje mnogih, njegovi brojni pokušaji da zabije klin unutar ovog raznolikog saveza mahom nisu uspjeli.
Konkretno, nacionalistička stranka İyi, odupire se Erdoganovim pokušajima Njezina karizmatična čelnica Meral Aksener drži se cilja opozicionog saveza: Tursku vratiti na put vladavine prava i zajedno reformirati ustav. Samo ako to bude uspješno, partneri u savezu, koji nisu sličnih političkih svjetonazora, ponovno će postati politički protivnici. Dakle, ono što je spojilo ovaj neobični savez je isti cilj: maknuti Erdogana s vlasti.
Unutarnje podjele opozicije
No, odnosi unutar saveza nisu tako skladi kako se čini na prvu. Aksener je više puta naznačila da želi igrati ključnu ulogu u odabiru zajedničkog predsjedničkog kandidata i da neće poštivati odluku većine. Unatoč svom vitalnom doprinosu formiranju saveza, odbila je podržati Kemala Kilicdargolua kao kandidata. Skepticizam koji je izrazila dijeli i dio turske javnosti: Kilicdaroglu je previše blag, nedovoljno karizmatičan i ne može se suprotstaviti protivniku poput Erdogana na političkoj pozornici.
Dvojica najpopularnijih opozicionih političara u zemlji smatraju se prikladnijima: gradonačelnik Istanbula Ekrem İmamoglu i njegov kolega u Ankari Mansur Yavas. Dok ankete podržavaju ovo stajalište, CHP i ostali članovi Stola šestorice dali su snažne argumente protiv oba ova kandidata. Dana 14. decembra 2022. İmamoglu je osuđen za “vrijeđanje Visokog izbornog vijeća” i suočen je s višegodišnjom zabranom bavljenja politikom. Yavas bivši član ultranacionalističkog MHP-a ne može proći kod prokurdskog HDP i teško da bi mogao računati na njihovu potporu u drugom krugu izbora. Budu li izbori bili tijesni kako se očekuje, to bi moglo značajno smanjiti njegove šanse za pobjedu.
Činilo se da su neslaganja unutar oporbe okončana 2. marta. Šestorica stranačkih čelnika, uključujući Aksener, medijima su predstavili potpisani dokument u kojem su objavili da su se sve stranke dogovorile o zajedničkom kandidatu, no bez spominjanja njegovog imena. Dok je Kemal Kilicdaroglu dovršavao svoj nominacijski govor, Aksener je uz veliku buku objavila da će napustiti Stol šestorice jer ostali lideri odbijaju podržati İmamoglua i Yavasa kako je ona htjela. Ona je doista napustila savez i nije prisustvovala njegovom sljedećem sastanku. Nije pomoglo ni to što su i İmamoglu i Yavas javno izjavili da ne mogu prihvatiti predsjedničku kandidaturu. Opozicioni savez spotaknuo se na posljednjoj prepreci, naizgled upropastivši svaku realnu šansu za demokratsku promjenu vlasti. No, drama u Turskoj dobila je još jedan obrat. Tri dana nakon izlaska iz saveza, Aksener se vratila za stol, na zaprepaštenje javnosti i ostalih čelnika stranke. Zatim su, u kratkoj, ali impresivnoj demonstraciji jedinstva, stranački čelnici iste večeri, pred razdraganom publikom, proglasili Kemala Kilicdaroglua svojim zajedničkim predsjedničkim kandidatom.
Kemal Kilicdaroglu
Kilicdaroglu nije stranac turskoj javnosti. 74-godišnjak je vođa CHP-a, stranke utemeljitelja države Mustafe Kemala Ataturka od 2010. Kilicdaroglu se oslanja na njegovo naslijeđe, ali je također prepoznao da izgradnja njegovog identiteta samo na kemalizmu više nije dovoljna osvojiti političku većinu. Umjesto toga, on naglašava socijaldemokratski identitet CHP-a i njegovu kompetenciju u ključnim političkim poljima. Ovu politiku naziva “Helalesme”, što se bi se moglo prevesti kao “politika pomirenja”.
Kılıcdaroglu želi prevladati društvene podjele i usmjeriti raspravu dalje od pitanja vjerskog i kulturnog identiteta. “Naš najveći cilj je donijeti prosperitet, mir i radost Turskoj”, pozvao je Kılıcdaroglu svoje pristaše nakon što je objavio da se kandidira za predsjednika. Naslućuje da to birači i žele uslijed rekordne inflacije i visokih troškova života u Turskoj.
Od njega se očekuje da će unijeti novi stil u tursku politiku, kao što je ilustrirano Putokazom od dvanaest točaka koji je Stol šestorice dogovorio nakon objave svog kandidata. Osim jačanja parlamentarnog sustava, zalažu se za upravljanje državom konsenzusom svih stranaka do donošenja ustavnih promjena. Predsjedniku Republike pomagalo bi pet drugih stranačkih čelnika koji bi bili potpredsjednici, a kasnije bi im se pridružili gradonačelnici Istanbula i Ankare – što je jasan ustupak za Aksener.
Karte su sada na stolu i izborna kampanja može započeti. Predsjednik Erdogan službeno je potvrdio 14. maja kao datum izbora. Sada je više nego ikad bitno da opozicija bude jedinstvena i konsolidirana. Ne očekuje se poštena predizborna kampanja. Vlast kontrolira znatan dio medija pa oporba teško prenosi svoje poruke. Tursko pravosuđe već je srušilo nade najperspektivnijeg protivkandidata, gradonačelnika Istanbula İmamoglua.
Zapanjujuće je, u ovim burnim okolnostima, da opozicija u praktički svim anketama vodi u jasnom vodstvu. Nakon godina socioekonomske stagnacije i inflacije koja službeno iznosi 85 posto, topi se srednja klasa, a stopa siromaštva raste. Razorni potres na tursko-sirijskom graničnom području samo je pogoršao stvari. Svjetska banka procjenjuje štetu samo na stambenim zgradama na više od 34 milijarde eura. Štoviše, bilo je pritužbi na sporu reakciju vlade i kaotičnu koordinaciju spasilaca u prvim danima nakon potresa. Erdoganovi sastojci uspjeha – vjera i identitet – ne funkcioniraju tako dobro kao u prošlosti, a čini se da njegov bahati politički stil sve manje prolazi. Čak i ako mirniji Kılıcdaroglu nije u stanju uzbuditi turski narod, predstavljen kao pomiritelj, on je najteži protivnik populistu Erdoganu dosad.
(TBT)
