Što bi rekli Dalmatinci… „završija se i ovaj kurbin pir.“ Ova poslovica ovdje nije insinuacija na osobni moral glavnih aktera afere „ima li Sebija Izetbegović diplomu“, nego se odnosi na ovaj trenutak kada bi se trebala staviti ad acta bizarna tema koja već godinama iritira javnost, vrijeđa inteligenciju običnih građana, ali i dignitet akademske zajednice kojoj „…dr. Izetbegović nikad nije pripadala…“ kako je to nedavno definirala prof.dr. Zehra Dizdarević. Dakle, sada je i nadležna instanca – Senat Univerziteta u Sarajevu – to utvrdila.
Ali avaj, nemojmo misliti da je cirkus završen. Ovo je možda vrhunac predstave, a slijedi nam i rasplet. Biće tu još puno galame i dokazivanja da „car nije gol“. Također, biće i daljeg razvoja situacija u vezi sa posljedicama zvanično utvrđene činjenice koju je „fermanom“ obznanio rektor UNSA prof.dr. Rifat Škrijelj i time konačno ogolio „tu stvar“.
Diploma se poništava
Dana 6. marta 2023. godine Senat Univerziteta u Sarajevu ponišitio je Sebiji Izetbegović zvanje magistra nauke. Rektor UNSA prof.dr. Rifat Škrijelj kazao je da je usvojena analiza Komisije sa preporukom te „…da se poništava njen upis u matične knjige pod brojem 437, jer nema dokaza da je ispunila sve ispitne obaveze.“ Odluka je donesena velikom većinom… od 41 prisutnih, 30 je bilo „za“, pet „protiv“ i šest suzdržanih. Nakon sjednice Senata rektor Škrijelj je nakon sjednice govorio o daljim koracima te je izjavio:
„Na osnovu Člana 61 Zakona o visokom obrazovanju, razmatrajući analizu Komisije u predmetu provjere isprave vezane za postdiplomske studije prof.dr. Sebije Izetbegović na 34. vanrednoj sjednici održanoj danas, Senat UNSA je usvojio analizu Komisije. Zadužuje se rektor Univerziteta da donese Rješenje kojim se poništava upis u matične knjige Medicinskog fakulteta na ime Izetbegović Sebija, jer nije ispunila sve obaveze na Medicinskom fakultetu na način i prema propisima koji su bili na snazi. Zadužuje se stručna služba UNSA da u Službenim novinama KS oglasi ništavnim predmetni upis. Zadužuje se Medicinski fakultet da pristupi reviziji matičnih knjiga i evidencija”, kazao je Škrijelj.
Ovo je prvi zvanični stav nadležne institucije (UNSA) o ovom slučaju koji se već godinama povlači po medijima. No, „fermanu“ je prethodila duga i mučna borba za istinu.
Signali Muradifa Pajta
Dakle, prije apsolviranja ključnih momenata zbog kojih je akademska karijera imenovane sporna potrebno je prvo razmaknuti medijski podvaljene kamuflažne narative SDA kojima se sporni momenti kriju. Kažu: „Profesorica ima diplome“… „eno, Profesorica ima i indekse, tri komada“… (tačno, pokazala ih je na Hayatu, ali samo iz njene ruke)… „Profesorica je branila doktorat pred 300 ljudi… žene su plakale, a u komisiji je bio i akademik Asim Kurjak… evo njegovog potpisa!“ Pa onda isuču zapisnik sa odbrane… fakat, Kurjak se potpisao! I tako redom, javnosti se podvaljuju sporedne stvari koje niko ne osporava. Fokusirajmo se zato na elemente krimena.
Još prije nekoliko godina prve informacije o neregularnostima u obrazovanju dr. Sebije Izetbegović prvi je iznio Muradif Pajt, američki državljanin bosanskog porijekla, čovjek vrlo turbulentne obavještajne karijere. Ali njegovu priču u „Slobodnoj Bosni“ tada su poklopili režimski mediji diskreditirajući Pajta kao kontraverznog i nepouzdanog svjedoka. Međutim, grudvu je gurnuo nizbrdo i tu su temu počeli istraživati malobrojni novinari, a počelo je curiti i iz akademskih krugova. Najupečatljivija svjedočenja iznijeli su prof.dr. Kemal Dizdarević i njegova majka prof.dr. Zehra Dizdarević koji su sasvim razobličili „akademski put“ dr. Izetbegović.
I konačno, u augustu 2020. Muradif Pajt ponovo i još detaljnije za TBT iznosi detalje ove skandalozne akademske prevare stavljajući na uvid i dokumente koji to dokazuju.
(Vidi link: https://thebosniatimes.ba/49571/muradif-pajt-je-upalio-svjetlo-hoce-li-neko-konacno-provjeriti-diplome-sebije-izetbegovic/ )
Ključni sporni detalj vezano za „studiranje“ dr. Izetbegović je (ne)polaganje ispita na magistarskom studiju. Ni u Zaagrebu, ni u Sarajevu.
Priča je poznata: nakon (samo) upisanog postdiplomskog studija u Sarajevu, početkom rata dr. Izetbegović napušta opkoljeni grad, živi kratko u iznajmljenoj kući na makarskoj rivijeri, zatim odlazi u Zagreb, tamo boravi neko vrijeme, pa odlazi u Tursku. U ljeto 1994. godine vraća se u Sarajevo i obraća se Medicinskom fakultetu molbom da joj se prizna status postdiplomca i „10 položenih ispita u Zagrebu“ te traži polaganje četiri preostala ispita (faksimil 1).
Dekan prof.dr. Nedžad Mulabegović to prihvata „na riječ“ i u junu 1996. godine izdaje joj Uvjerenje da je „položila sve ispite“ (faksimil 2) i otvara joj vrata za sticanje zvanja magistra nauka, a da ni tada dr Izetbegović (osim izjave) nije prezentirala dokaze o položenim ispitima u Zagrebu, niti dokument o ekvivalenciji ispita sa zagrebačke medicine.
I to je najsporniji momenat. Kada se priča razvila, akademik Asim Kurjak na Face TV je tvrdio da „…Sebija Izetbegović nikad nije studirala u Zagrebu niti sam joj ja bio mentor.“ To je ponovio i prošlog vikenda na Faceu dodavši i nekoliko pikanterija o prijetnjama i podlostima koje su mu stigle iz tabora Izetbegovića.
Također, i Muradif Pajt, kod kojeg je Izetbegović stanovala 1992. godine tokom svoje kratke zagrebačke epizode dosljedno tvrdi:
„Sebija uopće nije studirala u Zagrebu, bavila se intrigama i igrama moći u krugovima bosanskih moćnika i logističara koji su se okupili u Zagrebu… oko Delimustafića, Šaje i te kompanije. Na kraju je naglo otišla u Tursku i tada je ukrala magisterij moje tadašnje supruge prof.dr. Aide Cviko,“ tvrdi Pajt.
Iz SDA su konstantni pokušaju diskreditacije ovog ratnog dobavljača vojne komunikacijske opreme za ARBiH, a jedan od razloga je što je garnitura vlasti sa Izetbegovićima na čelu Pajtu ostala dužna milione dolara za nikad plaćene satelitske telefone kojima je Bosna u ratu bila povezana sa svijetom. Sudski spor oko toga još traje.
Drugi razlog je sve ono što Pajt zna o njihovim kriminalnim malverzacijama sa milijardama dolara sakrivenih donacija. Ima indicija da ovaj višestruki obavještajac, potomak porodice agenta Kominterne Mustafe Golubića, zahvaljujući svojim insajderima u BIA-i i službama susjednih zemalja danas vodi operaciju dokazivanja ratnih zločina srpskih snaga na Kosovu. O slučaju Sebijine diplome kaže:
„Ja sam na ovo davno upozoravao. Ne radi se samo o nelegalnosti diplome… to je sad posao za tužilaštvo. Veći su problem posljedice njene vladavine u KCUS-u i svugdje gdje je SDA vladala, a upravo ona je stvarni lider stranke. Nije Bakir Izetbegović. Svjedočimo potpunoj devastaciji zdravstva najvišeg nivoa, naučnom zaostajanju države i kadrovskom uništenju KCUS-a. Sve to Sebija radi sistematično, uvjeren sam i namjerno. Za čiji račun i po čijem planu ? To je pitanje koje bi morali istražiti sigurnosne agencije i državno Tužilaštvo ! tvrdi Muradif Pajt.
Bez uvjeta za magisterij?
No, vratimo se slučaju diplome. Dakle, činjenica je da dr. Izetbegović ima diplome, čak i neki magistarski rad, a i indeksi su prezentirani u javnosti. Ali, ovdje je problematično to što ona, obzirom da nije dokazala da je položila ispite postdiplomskog studija, ni u Zagrebu, ni u Sarajevu, nije ni ispunjavala formalne zakonske niti akademske uvjete da uopće radi i brani magistarski rad i stekne zvanje magistra nauka. U tim oklonosti Uvjerenje dekana Mulabegovića je bezvrijedno i sporedno i čak njegov krimen za sebe (zloupotreba položaja i falsificiranje službene isprave).
Sve ovo je potvrdio i dodatno ojačao dokument sa Sveučilišta u Zagrebu koji je tražio rektor UNSA prof.dr. Rifat Škrijelj i u kojem stoji da „…u dosijeu imenovane ne postoji dokumentacija na temelju koje bismo mogli potvrditi vjerodostojnost indeksa i izdati uvjerenje o položenim ispitima…“ (faksimil 3).
Time je krug zatvoren. Komisija Senata imala je na raspolaganju i drugu dokumentaciju. Npr. papir koji je ad hoc komisija Sebijinih poslušnika sa Medicinskog fakulteta predstavila kao „dokaz o ekvivalenciji ispita“ samo je pojačao sumnje u validnost „studiranja“, jer se radi o rukopisnom prijepisu ispita iz indeksa na reciklažnom papiru i bez ijednog administrativnog elementa svakog dokumenta (zaglavlje, protokol, datum, autor, pečat). Pa je Senat presudio kako je presudio. I šta sada?
Upitan i doktorat ?
Ovdje ćemo preskočiti detalje već objavljenih inspekcijskih izvještaja o neregularnostima u dosijeima Sebije Izetbegović kao i spletke Ministarstva pravde BiH i Tužilaštva KS, gdje su oznakama tajnosti pokušali sakriti od javnosti sadržaj dopisa iz Zagreba. Zapravo, Tužilaštvo KS i inspekcije tek trebaju dovršiti svoje istrage o ovom slučaju prema svojoj nadležnosti i to u vezi sa moguće počinjenim krivičnim djelima zloupotrebe položaja, falsifikata… itd. TKS je već tražilo famozni zagrebački indeks. Zašto je on još uvijek u posjedu Sebije Izetbegović kao rekvizit za tv-dokazivanje da je sa diplomom sve u redu? Dakle, to će biti nastavak ovog bizarnog političko-akademskog skandala.
Naredno ključno pitanje je – šta nam znači odluka Senata UNSA u svjetlu akademskih posljedica po dr. Izetbegović. ?
Poznato je da je uvjet za doktorski studij, odbranu teze i sticanje zvanja – doktor nauka – potrebno prethodno imati validan magisterij. Sad kada je zvanje magistra nauka dr. Sebiji Izetbegović osporeno, logično je da onda ona nije imala uvjete niti za doktorat pa će to biti vjerovatno sljedeća tema organa UNSA.
Također, ni njen naučno-nastavni status nije sasvim regularan. Kroz istraživanje njenog slaloma kroz procedure i kriterije novinari-istraživači utvrdili su da dr. Sebija Izetbegović po tada važećim propisima nikako nije mogla biti izabrana za asistenta. Naime, prema tadašnjem Pravilniku Medicinskog fakulteta u Sarajevu i kriterijima za izbor asistenta bilo je neophodno da „…kandidat ima prosječnu ocjenu najmanje 8 (osam) iz cijelog studija i najmanje 9 (devet) iz predmeta za koji konkuriše…“ A Sebija Izetbegović fakultet je završila prosječnom ocjenom od samo 7,36 (faksimil 4).
I bez obzira na zvanične činjenice dr. Izetbegović u svojoj biografiji navodi i vlastoručno potpisuje da je diplomirala sa prosjekom 8,3, a zatim i niz potvrđeno lažnih podataka o studiranju i specijaliziranju na klinici „Sveti duh“ u Zagrebu kao i u Turskoj tokom svog ratnog izbivanja iz Sarajeva. Ovdje već govorimo i o mogućem krivičnom djelu davanja lažnih podataka, i to u kontekstu daljih istražno-pravosudnih događanja nakon razotkrivanja detalja iz njenog „akademskog puta“. A ko je odgovoran za to ?
Naravno, većinu propusta, očito svjesno, namjerno i radi vlastitog karijernog probitka tokom vladavine SDA, napravio je dekan prof.dr. Nedžad Mulabegović. Ali, odgovornost je i na svim ostalim autoritetima Medicinskog fakulteta i kolegama doktorima koji su šutjeli na akademske prevare kojima su svjedočili. Većina se i danas snishodljivo, poltronski i radi vlastitog interesa klanjaju pred generalnom direktoricom KCUS-a i svojevremeno najgorom studenticom među njima. Tako su oni postali i jedno od najvećih razočarenja društva u svetu ljekarsku profesiju.
A specijalizacija ginekologije?!
Osporavan je i legalitet njene specijalizacije. U elektronska arhivi Medicinskog fakulteta koja je bila dostupna na internetu stoji da je dr. Sebija Izetbegović specijalizirala ginekologiju od 18.8.1994. do 7.2.1996. godine! Pitanje je – kako je moguće da je specijalizantica Izetbegović završila specijalizaciju za 18 mjeseci, ako po važećim propisima Medicinskog fakulteta specijalizacija ginekologije treba trajati najmanje četiri (4) godine u kontinuitetu, a po odredbama Pravilnika o specijalizacijama i subspecijalizacijama Federalnog ministarstva zdravstva specijalizacija u oblasti ginekologije traje najmanje 5 godina!?
Čak i kada se zbroje periodi njenog boravka u Zagrebu i naznačeni period iz Sarajeva ne može se sastaviti zakonski period specijaliziranja pa ovo specijalističko zvanje u formalnom smislu ostaje izvan propisanih parametara. Ona je ipak danas specijalista-ginekolog. Ili nije?
Tako dolazimo do sljedećeg zadatka kojim bi se trebali i morali baviti UNSA i institucije za provođenje zakona. Jer, ako ni specijalizacija nije regularna, govorimo li onda o krivičnom djelu – Nadriliječništvo (Član 233 KZ FBiH) ?
Krivične prijave i sabrana nedjela
I tako, razmotavanje ovog klupka donosi sve širu i ozbiljniju sliku problema. Kad se završi sa diplomama, naučnim zvanjima i stručnim spremama, i u slučaju da budu proglašene nevažećim i neregularnim – kakve sve mogu biti posljedice po glavnog aktera i pomagače. Uzmimo najjednostavnije pitanje – odgovornost za moguću protivpravnu imovinsku korist. Ospore li se navedene kvalifikacije imenovane, to bi značilo da su sva primanja Sebije Izetbegović u iznosima koji prelaze platu doktora opće prakse bila – protuzakonita! Dakle, plate specijaliste, asistenta/profesora na fakultetu, šefice odjela, šefice klinike, direktorice Opće bolnice, generalne direktorice KCUS-a i sva vanredna primanja – nisu imale pravni osnov. A izračunati koliko je to u parama i za sve ove godine, bio bi to pravi ekspertski izazov za vještaka finansijske struke i nesumnjivo da bi se radilo o iznosu koji bi se mogao okvalificirati kao – teška pljačka.
Ovo je zasad samo potencijalni krimen kojem će trebati prethoditi potpuno raspetljavanje akademskog, a zatim radno-pravnog statusa dr. Izetbegović. A paralelno s tim ona već jeste, kao odgovorna osoba KCUS-a, opterećena sa nekoliko krivičnih prijava koje Tužilaštvo KS zasad uspješno opstruira.
Podsjetimo se da su nekoliko krivičnih prijava podnijeli članovi porodica preminulih u Privremenom respiratornom centru (PRC) tokom pandemije COVID-19 optužujući KCUS da je do smrtnog ishoda došlo zbog nesavjesnog liječenja tj. korištenja kineskih tzv. „malina-respiratora“, a koji su od stručnih ekperata bili proglašeni neupotrebljivim u intenzivnoj njezi oboljelih od corona virusa. Radi se o periodu tragično visoke smrtnosti oboljelih na KCUS-u pri čemu su tužitelji korištenje opasnih respiratora (jedino u KCUS-u!) doveli u vezu sa svjedočenjem Sebije Izetbegović na suđenju Fadilu Novaliću i ostalima za pronevjeru 10,5 miliona KM.
Tada je, navodno, dr. Izetbegović naredila korištenje ovih respiratora da dokaže kako respiratori „rade i spašavaju živote“ i time olakša svoju i poziciju optuženih pred sudom. Na nesreću, tragični epilog je da su svi pacijenti na „malina-respiratorima“ podlegli, a porodice su podnijele krivične prijave.
SIPA je u vezi s tim istraživala i problem lošeg sistema za kisik koji je u PRC-u instaliran bez projekta i izvan standarda, a koji je također bio uzrok smrtnosti. Zatim, predmet iste istrage bilo je i falsificiranje bolesničke dokumentacije (temperaturnih listi) umrlih pacijenata nakon što je tragedija PRC-a dospjela u javnost.
Naime, insajderi TBT-a upozorili su da se originalni dokumenti na KCUS-u uništavaju, a da posebno izabrano osoblje od povjerenja menadžmenta ispisuje nove temperaturne liste u kojima se neće vidjeti pravi uzrok smrti (virus ili gušenje neispravnim respiratorima i sistemom kisika). Mediji su to prenijeli, pa je Tužilaštvo KS moralo reagirati, ali dosta kasno te je pitanje šta su inspektori SIPA-e uspjeli naći od dokaza. Podsjetimo da tada na KCUS-u nije dozvoljena niti jedna obdukcija umrlih pa je i tako spriječeno razotkrivanje uzroka smrti!
Također, i trakavica sa postupkom po krivičnoj prijavi porodice Smajlović za odbijanje liječenja djeteta još traje zahvaljujući upornosti tog istog Tužilaštva KS da predmet minimizira, zataška i/ili odbaci. Razlog – prvooptužena je ponovo dr. Izetbegović! Institucija ombudsmena BiH u tom predmetu dva puta je utvrdila teška kršenja ljudskih prava djeteta i procedura u zdravstvenoj zaštiti, ali ni Tužilaštvo ni KCUS nisu reagirali. Zbog toga će se pravni epilog ovog postupka vjerovatno odigrati na nekoj drugoj instanci, izvan uticaja SDA.
Neopisiva bruka države
I tako redom. Ozbiljnih aferima čelnice menadžmenta KCUS-a ima poduži niz, a ovdje su samo napomenuti oni koji nose i krivičnu odgovornost po „komandnoj liniji“. Obzirom da je u nekim bilo i mrtvih glava, za koje neko mora biti kriv, slučaj neregularnih diploma izgleda baš bizarno i sporedno. Ali nije tako… Očigledno je da je borba za istinu što su je pokrenuli Muradif Pajt, novinari, inspekcije, Rektorat UNSA i tužilaštvo mnogo više od pitanja o Sebijinim diplomama.
Ovaj slučaj razotkrio je postojanje cijele mreže nezakonitog i štetnog političkog uticaja SDA na sve sfere društva – pravosuđe, zdravstvo, nauku, akademsku zajednicu, intelektualni potencijal nacije, međuljudske odnose, mentalno i opće zdravlje stanovništva i iznad svega na sistem moralnih vrijednosti. Kako god da se slučaj diplome završi, on je već postao neopisiva sramota i bruka Bosne i Hercegovine u civiliziranom svijetu. Sebija, hvala ti.
(TBT, Istraživački tim)
