U julu 2022., dok je ruska ofenziva u Ukrajini posustajala, a Moskvi ponestajalo oružja, američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan dao je važnu najavu: Iran osigurava ili se priprema Rusiji poslati bespilotne letjelice. Teheran je odbacio optužbe, ali se brzo pokazalo da je Sullivan bio u pravu. Između jula i novembra Rusija je kupila stotine iranskih bespilotnih letjelica Shahed-136 kamikaze. Moskva je potom upotrijebila te bespilotne letjelice, koje su male, jednostavne i teško ih je otkriti, za ciljanje ukrajinskih gradova i kritične infrastrukture, pomažući u onesposobljavanju otprilike polovice snage u zemlji. Dronovi su također pomogli iscrpiti ukrajinske resurse, omogućivši Rusima da sačuvaju svoje.
Na neki način, bilo je savršeno logično da Iran prodaje oružje Rusiji. Iran i Rusija sada su izolirani od većine svjetskih velikih sila, pa im je potrebna sva pomoć koju mogu dobiti. Ipak, stepen saradnje između Teherana i Moskve u Ukrajini je izvanredan u svjetlu grube prošlosti dviju sila. Nema izgubljene ljubavi između Rusije i Irana, koji imaju burnu povijest nepovjerenja i izdaje. Borili su se jedni protiv drugih u više ratova. Rusija se miješala u unutarnje iranske poslove. Čak i oko geopolitičkih pitanja u kojima su slavno sarađivale, kao što je sirijski građanski rat, dvije su se zemlje često sporile.
Trenutačni odnosi između Irana i Rusije još uvijek nisu baš topli; mnogo više sliče na poslovno partnerstvo nego na pravo prijateljstvo. No iako je formalni savez između Irana i Rusije još daleko, njihova bi se saradnja mogla pokazati vrlo učinkovitom. Dvije strane postale su vješte u razdvajanju različitih aspekata svojih veza kako bi osigurale da mogu biti partneri kada im to odgovara. Njihove veze obuhvaćaju ekonomsku, političku i vojnu sferu. A i Iran i Rusija otkrili su da jedna druga ima mnogo za ponuditi. “I mi smo protiv sankcija i protiv intervencije Zapada u poslove drugih zemalja”, rekao mi je iranski diplomat, govoreći pod uvjetom anonimnosti. (Iranska vlada vodi žestoku unutarnju raspravu o tome koliko bi trebale biti bliske njene veze s Moskvom.) Njihovo je partnerstvo, rekao je, “bilo prirodno”.
ČUDAN PAR
Stoljećima su iransko-ruski odnosi bili opterećeni neprijateljstvom. Ponekad je to predstavljalo otvoreni sukob. Od prvog diplomatskog kontakta u šesnaestom stoljeću do osamnaestog stoljeća, dvije su države sporadično vodile ratove. Zatim, od 1804. do 1813. i ponovno od 1826. do 1828., dvije su se države suočile u velikim sukobima oko kontrole nad spornim teritorijima u Južnom Kavkazu. Za Iran su oba ova rata završila porazom. Perzijsko Carstvo je bilo prisiljeno potpisati kaznene mirovne sporazume koji su ustupili goleme dijelove teritorija Rusiji, a do današnjeg dana Iranci ističu nagodbu koja je uslijedila nakon potonjeg poraza (zvanu Turkmenchayski sporazum) kao nacionalno poniženje. Rusija je također više puta intervenirala u unutarnje poslove Irana tokom devetnaestog i dvadesetog stoljeća, uključujući sprječavanje domaćih političkih reformi, pokušaj prisvajanja više teritorija i podupiranje dijelova elite u borbama za moć protiv drugih. To je učinilo mnoge Irance sve nervoznijima i strahom od onoga što su vidjeli kao nasilnika na sjeveru.
Unatoč stalnoj prijetnji koju predstavlja Rusija, Iran je početkom 1920-ih intenzivirao svoje političke i trgovinske odnose s Moskvom. Tokom Hladnog rata, Sjedinjene Države uspješno su radile na tome da dovedu Iran u svoju orbitu i udalje od Sovjetskog Saveza, ali je Iranska islamska revolucija 1979. izolirala Teheran od Zapada i dala njegovom novom režimu potrebu za izgradnjom odnosa s Moskvom. Iako su njihova dva sistema imala oštre ideološke razlike (Sovjetski Savez je bio otvoreni ateist, dok je Iran bio samoproglašena Islamska Republika), dvije su države dijelile zajedničkog neprijatelja u Sjedinjenim Državama, što im je davalo poticaj za saradnju.
S padom Sovjetskog Saveza, odnosi između Irana i Rusije dodatno su se produbili. Godine 1995. Rusija je pristala isporučiti lakovodni reaktor za iransku nuklearnu elektranu u Bushehru. Dvije su vlade također ojačale vojne veze, a do 2000. Iran je bio treće najveće tržište za rusko oružje. Rusija je 2007. obećala Teheranu prodati raketni obrambeni sistem S-300. Trgovinske veze, politički odnosi, razmjena na visokoj razini i sigurnosna suradnja stalno su se povećavali, osobito nakon što je Rusija anektirala Krim 2014.
Ali dvije su države i dalje ostale oprezni partneri. Iran je vjerovao da je Rusija odugovlačila s isporukom zaliha za svoju elektranu Bushehr i s isporukom sistema S-300. Nakon niza avionskih nesreća, Iran je također zaključio da je ruska avio-oprema inferiorna u odnosu na zapadnu opremu. Čak je i saradnja zemalja u Siriji bila komplicirana. Teheran je želio da se Moskva uključi u njenu kampanju za održanje sirijskog predsjednika Bashara al-Assada na vlasti, ali je vjerovao da može diktirati uvjete ruskog angažmana; Uostalom, Iran je imao iskustvo u Siriji i vojnike na terenu, dok je Rusija trebala samo pružiti zračnu zaštitu. Ali Rusija je sebe vidjela kao većeg, sposobnijeg partnera i tako se i ponašala. Moskva je čak iznenadila i antagonizirala Teheran postigavši sporazum o prekidu vatre (iako onaj koji nikada nije u potpunosti proveden) s Washingtonom 2016. Iran i Rusija nastavili su sarađivati kada su im se interesi uskladili, uključujući zadržavanje Assada na vlasti, ali to su učinili s budnim okom.
Zatim je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, a iransko-ruska saradnja popela se na nove visine. Dvije zemlje održale su više sastanaka na visokoj razini, uključujući između iranskog vrhovnog vođe Alija Khameneija i ruskog predsjednika Vladimira Putina u Teheranu u srpnju 2022. Produbili su svoje gospodarske veze. Tokom prvih deset mjeseci 2022., primjerice, ruski izvoz u Iran porastao je za 27 posto, a ruski uvoz iz Irana za deset posto. Počeli su uklanjati dolar iz bilateralne trgovine i potpisali su memorandum o razumijevanju da će Rusija uložiti 40 milijardi dolara u iranske plinske projekte, od čega je 6,5 milijardi dolara već ugovoreno do studenog.
Iransko-ruske vojne veze postale su posebno značajne. Osim Shahed-136, Iran je poslao Rusiji svoju bespilotnu letjelicu Mohajer-6, jedno od svojih najboljih borbenih napadačkih dronova iz zraka. Prema Reutersu, Iran je obećao opskrbiti Rusiju balističkim projektilima kratkog dometa, potencijalno uključujući Fateh-110 i Zolfaghar, iako su Sjedinjene Države rekle da nemaju dokaza da su se takvi transferi dogodili. Iran je također opskrbljivao Rusiju streljivom i pancirima. Iranski vojni savjetnici otputovali su na ukrajinsko bojište kako bi pružili pomoć ruskim zapovjednicima, a Washington Post je izvijestio da je Iran pristao pomoći Rusiji u proizvodnji dronova.
Ova suradnja nije jednosmjerna ulica. U prosincu je britanski veleposlanik u Sjedinjenim Državama rekao Reutersu da je Rusija spremna ponuditi Iranu vojnu podršku bez presedana. Kasnije tog mjeseca, zapadni obavještajni dužnosnici izvijestili su da se Rusija priprema opskrbiti Iran borbenim zrakoplovima Sukhoi Su-35. Iran je potvrdio ovu kupnju u januaru i dodao da će avioni biti isporučeni nakon marta. Teheran je također od Rusije kupio helikoptere, protivzračnu obranu i raketne sisteme. Razina dijaloga između iranskih i ruskih vojnih i obavještajnih zvaniačnika već je bila tijesna, ali je postala još tješnja. Stoljeća nepovjerenja između država sada se čine kao davna povijest.
NEPRIJATELJ MOG NEPRIJATELJA
Novo, čvršće iransko-rusko partnerstvo i dalje je stjecaj okolnosti. Vrlo je malo vjerovatno da bi Moskva zakucala na vrata Teherana da nije bilo rata u Ukrajini, koji je povećao potrebu Rusije za oružjem dok ju je odsjekao od većine vodećih svjetskih dobavljača tehnologije. Stav Irana također je proizvod vanjskog stresa. Kako su razgovori o oživljavanju nuklearnog sporazuma iz 2015. posustajali od 2021., Teheran se sve više nalazio usamljen. Ovu izolaciju dodatno su pogoršali protesti koji su uslijedili nakon smrti Mahse Aminija u rukama iranske policije za moral u rujnu 2022., na što je Teheran odgovorio premlaćivanjima, hapšenjima i vješanjima. Povezala se s Moskvom manje zato što joj se sviđala Rusija, a više zato što je bila jedna od rijetkih preostalih zemalja voljnih i sposobnih pomoći.
Ali povijesne nepredviđene okolnosti često dovode do trajnih i posljedičnih zajednica, a veza Moskve i Teherana nije iznimka. Na kraju krajeva, malo je vjerovatno da će uvjeti partnerstva nestati. Ruski rat u Ukrajini će se nastaviti, a iranski režim ne pokazuje znakove da će ublažiti svoje ponašanje. Zbog toga niti jedna država ne može računati na izlazak iz međunarodne izolacije.
Dvije zemlje također imaju mnogo više što mogu pružiti jedna drugoj. Teheran bi, na primjer, mogao naučiti Rusiju ponešto o tome kako zaobići sankcije, uključujući sklapanje sporazuma o razmjeni kao što je onaj o kojem su razgovarali u junu 2022., gdje bi Iran uvozio ruski čelik u zamjenu za automobilske dijelove i plinske turbine. Iran također ima zastrašujući vojno-industrijski kompleks koji je razvio pod sankcijama, što bi ga potencijalno moglo učiniti dobavljačem za Moskvu. Rusija je sada privlačno tržište za iransku vojsku, koja želi izložiti i izvoziti svoje oružje. Rusija također može nastaviti opskrbljivati Iran s više vlastitog oružja, unatoč vojnim gubicima u Ukrajini. A Rusija ima pravo glasa u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, što bi moglo biti korisno ako se iranska nuklearna kriza ponovno nađe pred tim tijelom.
Rusija će morati uravnotežiti odnose s Iranom i svoje sve jače veze s Izraelom.
Za Iran zaokret prema Moskvi nije bio lahak. Teheran je dugo oklijevao sa svojom politikom “gledanja na istok”, uključujući i Rusiju, a nakon debakla nuklearnog sporazuma, i javnost i politički sistem su se podijelili u dva tabora. Neki su Iranci podržavali izgradnju veza s Rusijom, dok su se drugi tome i dalje protivili. Ali tvrdolinijaši u zemlji općenito su skloni poboljšanju odnosa s Moskvom i počistili su na predsjedničkim izborima u Iranu 2021., stječući kontrolu nad svim polugama moći u zemlji.
To ne znači da će iransko-rusko partnerstvo biti glatko. Još uvijek postoje mnogi sporovi koji će zakomplicirati njihove veze. Rusija će morati uravnotežiti odnose s Iranom i svoje sve jače veze s Izraelom, kao i svoje odnose s arapskim suparnicima Teherana u Zaljevu. Moskva i Teheran također će se nastaviti natjecati u područjima kao što je energetski sektor. Nakon što je Zapad pojačao svoje sankcije Rusiji, na primjer, Moskva je preusmjerila svoju naftu u Kinu, potkopavajući iransku prodaju. Teheran je kao odgovor morao srezati cijene nafte.
Ali čini se da obje vlade naporno rade kako bi to shvatile. Imaju iskustvo u razdvajanju i pragmatičnosti u svom odnosu, radeći zajedno gdje god mogu, ignorirajući područja sukoba. Nastavit će se suprotstavljati zapadnom utjecaju, štititi se od izolacije i graditi alternativne koalicije poretku pod vodstvom SAD-a gdje god je to moguće. Rusija i Iran možda ne vjeruju ili se čak ne vole, ali znaju kako surađivati na načine koji će biti korisni u godinama koje dolaze.
(TBT, FOREIGN AFFAIRS)