KOLUMNA
Uz sve nedostatke
i nedoslijednosti američke politike prema Bosni i Hercegovini, a posebno prema
islamskom svijetu, bosanski muslimani moraju ostaviti u emanet svim svojim
pokoljenjima da njeguju prijateljske odnose sa Amerikom, i da slave ime
Clintonovih!
Piše: Mirza
Hulusić, thebosniatimes.ba
Čim je Hillary
Clinton nominirana kao kandidatkinja Demokrata za predsjednicu SAD, iako je to
bilo i očekivano, očekivao sam od sarajevske političke i intelektualne elite da
će snažno i transparentno iskazati podršku, pa čak i ushićenje zbog tog
historijskog čina u kojem se ostvaruje prelijepa sekvenca „američkog sna“.
E, kad je
Vojislav Šešelj javno iskazao podršku Donaldu Trumpu, malo sam se postidio što
me je ova najružnija balkanska spodoba preduhitrila.
A već odavno
ovdje u Sarajevu zbog najmanjeg povoda, kako sportskog tako i političkog,
zasviraju limuzine sa turskim zastvama i slikama turskog predsjednika R. T.
Erdogana.
Na stranu
historijske kulturološko-vjerske veze i emocije, mnogo više razloga je bilo da
Sarajlije, posebno Sarajke, iziđu na ulicu i podrže Clintonovu.
Da su se naši
politički lideri, koji su pred i najmanjim američkim zvaničnicima manji od
„muha podrepnjača“, dozvali i tako nešto organizirali zaradili bi sigurno
veliki politički poen. Ali, oni su očito ograničenijeg političkog uma nego što
se doimaju pred svojim narodom. Posebno je Bakir Izetbegović imao priliku da
zaradi neki poen kod zapadnih diplomata, gdje mu je opravdano pao rejting, da se
prisjetio ičega iz vremena politike svog oca.
Koliko se može
vidjeti iz objavljenih tekstova i knjiga biografa Alije Izetbegovića, Bill
Clinton je još kao guverner dao inicijativu da se Arkansas pobratimi sa
Sarajevom, što je i prihvaćeno. Kako navode biografi tu ideju je predložio
Kerim Korkut, ugledni sarajevski ljekar, koji je mlad emigrirao u SAD, a Husejn
Živalj, koji se također tada nalazio u SAD, konkretizirao. Taj dokument
bratimljenja Sarajeva i Arkansasa, navodno je objavljen i u stranačkom listu
SDA, „Muslimanskom glasu“.
U svim
intervjuima, ili sjećanjima Alija Izetbegović hvali Clintona kao inteligentnog,
pronicljivog i hrabrog političara. Čak ga izdvaja u odnosu na tada svjetsku bulumetnu
vrlo jakih evropskih političara. Alija Izetbegović je tvrdio da se u svijetu u
isto vrijeme nisu našli François Mitterrand, John Major i Slobodan Milošević u Bosni
ne bi ni bilo rata. Baš kao što ni Evropa ne bi spasila bosanske muslimane da
nije bilo SAD, odnosno poteza Billa Clintona!
Uz sve nedostatke
i nedoslijednosti američke politike prema Bosni, a posebno prema islamskom
svijetu, bosanski muslimani moraju ostaviti u emanet svim svojim pokoljenjima
da njeguju prijateljske odnose sa Amerikom, i da slave ime Clintonovih!
I Hillary je, kao
supruga tako i kao državni sekretar dolazila u Bosnu i Sarajevo i podržavala,
koliko je mogla, Bosnu kao cjelovitu državu.
Možda zato što
sam fan Bernie Sanders-a, koji je javno zamjerio Clinton-ovoj prijateljstvo sa
Henryjem Kissinger-om, nisam žestoki fan Clinton-ove. Tek kada je Sanders stao
uz Hillary i dao joj potpunu podršku laknulo mi vjerujući da će biti više
humanizma u američkoj politici!
Vjerujem da i sam
Barack Obama odlazi sa mjesta predsjednika najmoćnije sile na svijetu tužan što
nije više učinio na onoj pozitivnoj strani svjetske povijesti. Posebno je
razočarao muslimane nakon što ih je bio ohrabrio svojim briljantnim govorima u
Istanbulu i Kairu. Najvjerovatnije da Obama nikada neće preboljeti to što nije
ispunio obećanje dato Palestincima da će imati nezavisnu državu!
Ali, američki,
mahom demokratski, lideri bar tome teže. Bar zbog toga i mi trebamo težiti
istome; skupa sa Clintonovom!
Ne vjerujem da bi
podrška Sarajeva Clintonovoj ikoga u islamskom svijetu kojeg smatramo prijateljem
naljutila. Tu prije svega mislim na Saudijsku Arabiju, Tursku i Iran. Svima bi
odgovarala pobjeda Clintonove.
(TBT)