KOLUMNA
Sarkozy liči na američkog predsjedničkog kandidata Donalda
Trumpa, koji je zadobio podršku ogromnog broja ljutih birača tako što je sebe
predstavio kao spasioca nekada ogromne zemlje u propadanju
Piše: Dominique Moisi, thebosniatimes.ba
Saopštenje bivšeg predsjednika Francuske Nikole Sarkozyja da
će se ponovo kandidirati za predsjednika 2017. ne treba da iznenađuje.
Zapravo, bilo je teško ozbiljno shvatiti njegovu izjavu da
je završio s politikom pošto je u trci 2012. izgubio od Socijalističke partije
Fransoa Hollande. Šta god mislili o Sarkozyju, ne može se poricati da nikada
nije bio onaj koji će dugo ostati izvan pažnje javnosti.
Činjenica je da Sarkozy nikada nije prihvatio poraz. Poput
Nemačke nakon Prvog svjetskog rata, umjesto toga je postao opsjednut željom za
osvetom u kombinaciji s dugogodišnjom i loše skrivanom požudom za vlašću.
Sada, ohrabren Hollandeovom nepopularnošću, izgleda da
Sarkozy misli da su Francuzi spremni da mu požele dobrodošlicu. Umjesto da ga
brine vlastita loša reputacija, koja se još uvijek odražava u anketama javnog
mnijenja, stiče se utisak da on fantazira o reprizi izbora od 2007, kada je
lako odnio pobjedu nad kandidatkinjom socijalista Segolen Royal, Hollandeovom
bivšom partnerkom.
Možda to i nije tako neracionalno. Bez obzira na to da li
narod voli Sarkozyja ili ne, činjenica je da se za vrijeme Hollandeovog mandata
socijalna, ekonomska i sigurnosna situacija u Francuskoj pogoršala i mnogi
Hollande smatraju direktno odgovornim.
Trenutno stanje stvari može također da pogodi Sarkozyjeve
rivale u okviru Republikanske partije. Naročito Alen Gipet, Sarkozyjev glavni
konkurent za nominaciju njegove stranke, mogao bi da dođe do spoznaje da njegov
umjereni pristup postaje problem, naročito sada kada je uključen Sarkozy.
Obje kampanje su usredsređene na identitet Francuske. Ali dok
je cilj Žipea, koji je napravio kovanicu l'identit� heureuse (sretan identitet), da premosti sve
dublje podjele u okviru francuskog društva, izgleda da je Sarkozy spreman da ih
iskoristi, predstavljajući islam kao suštinsku prijetnju za francuski način
života. S obzirom na trenutno narodno raspoloženje, koje je narušeno nedavnim
terorističkim napadima, od ubistva 86 ljudi u napadu kamionom u Nici u julu do
brutalnog ubistva svećenika u Normandiji kasnije istog mjeseca, Sarkozyjev
pristup će možda funkcionisati.
Razmotrimo zabranu “burkinija”, kupaćeg kostima
koji prekriva cijelo tijelo, a koje vole neke muslimanke, u francuskim
priobalnim gradovima. Odjeća koja grupi žena omogućava da nesmetano uživa u
omiljenoj aktivnosti definitivno treba da bude dobrodošla u slobodnom i
raznolikom društvu. A ipak, muslimanke su sada meta napada zbog nošenja
burkinija, pri čemu policija piše novčane kazne i, kao u nedavnom slučaju u
Nici, prisiljava žene da skinu slojeve odjeće na plaži.
Iako su neki osudili takve zabrane, mnogi građani su ih
podržali. Lično sam nedavno bio na jednoj francuskoj plaži na kojoj nošenje
burkinija nije bilo zvanično zabranjeno, i posmatrao šokirane i prezrive
reakcije zbog prekrivene muslimanke koja se sa svojom porodicom brčkala u moru.
Čak sam čuo jednog mladića kako izjavljuje da mu ta slika budi želju da
“ih sve pobije”. Francusko raznoliko i otvoreno društvo se očito
prilično srozalo.
Sarkozy je dobro protumačio narodno raspoloženje. On zna da
su Francuzi ljuti i u odbrambenom stavu i on želi da iskoristi ta osjećanja da
zadobije podršku, uključujući i zadobijanje glasova iz ekstremno desničarskog
Nacionalnog fronta Marine le Pen. U tom smislu, Sarkozy liči na američkog
predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa, koji je zadobio podršku ogromnog broja
ljutih birača tako što je sebe predstavio kao spasioca nekada ogromne zemlje u
propadanju.
Ali Sarkozy bi i te kako mogao da dođe do spoznaje da se
zbog samih strahova koje on podgrijava ljudi boje da ga biraju. Sa svojom
intrigantnom energijom i nervoznim tikovima možda i ne izgleda kao pouzdan i
nepokolebljiv lider kakav je očajnički potreban jednoj nervoznoj zemlji.
Uskoro ćemo znati odgovor. Nove ankete javnog mnijenja će
pružiti snažan pokazatelj kako će Francuzi gledati na ponovo aktiviranog
Sarkozyja. Da li su još uvijek na snazi razlozi zbog kojih su mu birači
okončali mandat prije četiri godine? Ili je novi kontekst dovoljan da bi on
ponovo odavao utisak najbolje opcije Francuske?
Naravno, o tome će više reći unutarstranački izbori u
novembru. S obzirom na to da je Hollandeov rejting pao na najniže grane, široko
je rasprostranjeno uvjerenje da će onaj republikanac koji pobjedi biti sljedeći
francuski predsjednik. I mada Gipet za sada i dalje ima ubedljivo vodstvo,
Francuzi bi mogli da odbace njegovu sretnu verziju francuskog identiteta u
korist Sarkozyjeve dosta mračnije.
Ja i dalje vjerujem da je najveća vjerovatnoća da će se
Gipet iznedriti kao sljedeći predsjednik Francuske. U smislu godina i profila,
on liči na francusku verziju Hillary Clinton, vještiji je u projektovanju nego
u osvajanju vlasti. Ali strah je moćno oružje, a Sarkozy kao i Trump je željan
da ga iskoristi.
Autor je profesor na Institutu političkih nauka u Parizu,
visoki savjetnik na Francuskom institutu za međunarodne poslove (IFRI) i
gostujući profesor na King koledžu u Londonu
(TBT, Project Syndicate)