Teško da je Denis Bećirović (SDP) mogao bolnije i iritantnije zabiti prst u oko javnosti, a posebno većini u vlastitoj Partiji, nego što je to uradio predlaganjem prof.dr. Zlatka Lagumdžije za ambasadora Bosne i Hercegovine pri UN u New Yorku! Može se to posmatrati i kao Bećirovićevo „pucanje u nogu“ tj. u vlastiti rejting, ali to neka bude njegov vlastiti problem na nekim narednim izborima.
Štetočina iz naftalina
No zaista, čemu izvlačenje iz naftalina lika koji se već nekoliko puta pokazao kao štetočina i remetilački faktor u političkim odnosima unutar Bosne, ali i prema vani. Sad će član Predsjeništva BiH Bećirović u argumentaciji prijedloga „za“ Lagumdžiju vjerovatno citirati njegove naučne titule, stručne kompetencije, iskustvo, znanje engleskog (!), lične veze sa poslovnim krugovima itd.
Ja, i ?
Da li u kompetencije ambasadora BiH ulaze i efekti njegovog djelovanja, koristi za državu, ako ih je bilo? Ili naprotiv, pikaju li se i štete koje je Lagumdžija proizveo? Čini se da se Bećirović nadao da je ovdje kod ljudi kratko pamćenje (što je uglavnom tačno), ali nije računao na iritantnost Lagumdžijine pojave u javnosti.
Ključno pitanje u vezi s njim je – za koga Lagumdžija ustvari radi sve ove decenije dok se kroz državne funkcije provlači kao „ljevičar“, a istovremeno figurira kao politički „guru“ Bakira Izetbegovića i siva eminencija SDA ?!
SDP: „Lagumdžija nije naš prijedlog !!!“
Upravo to pitanje je isplivalo i razjarilo javnost pa su se iz njegove bivše partije – SDP BiH – ekspresno oglasili ograđujući se od Bećirovićevog prijedloga. U svom stilu, direktno i nesuptilno prvi od partijskih čelnika oglasio se Vojin Mijatović, potpredsjednik SDP-a.
“Katastrofalna je odluka da Zlatko Lagumdžija bude kandidat za ambasadora BiH pri UN-u, i za SDP BiH i za državu BiH. Ne interesuje me koga će članovi Predsjedništva predlagati za ambasadore, samo ne u ime SDP BiH. Neka svoje privatne ambasadore imenuju i za njih odgovaraju javnosti. Ova odluka će imati dalekosežne posljedice po SDP BiH ukoliko se realizuje u ime SDP-a. Najavljujem drastične poteze u tom slučaju! Ukoliko je neko spreman da pljuje pa da sve poliže, slobodno. Ja nisam, ne u moje ime!!!” poručio je Mijatović.
Predsjednik SDP BiH Nermin Nikšić u prvoj reakciji otkriva da je bio zatrpan porukama i pitanjima ovim povodom. U diplomatskom tonu objašnjava da Lagumdžija zaista nije prijedlog SDP-a.
„Želim vjerovati, a poznavajući Denisa mislim da se rukovodio željom da učini najbolje za državu Bosnu i Hercegovinu i da diplomatsku mrežu podigne na viši nivo. Kao i uvijek u svakoj kadrovskoj križaljci ima onih koji su više ili manje zadovoljni rješenjima. Ja, kao i većina građana imam svoj sud o prijedlozima. Ali, želim još jednom ponoviti kako je to nadležnost članova Predsjedništva. Da budem potpuno jasan, kao predsjednik SDP-a nisam učestvovao u konsultacijama, niti prijedlozima kandidata za ambasadore,“ kaže Nikšić
Na društvenim mrežama mogu se pročitati reakcije i nižeg partijskog članstva iz kojih se zaključuje da je Bećirović ovim potezom prilično „izgorio“ u vlastitim redovima. Čak se može reći da je to i pretežni stav javnosti bez obzira na stranačku pripadnost ili apolitičnost.
Helenejse, SDP BiH se ekspresno otresao veze sa ovim političkim reanimiranjem Lagumdžije, mada im je on zbog ranijih aferima još svojevrsna hipoteka, iako su ga još u maju 2019. izbacili iz Partije sa još nekoliko veterana. Partija je tako vruć krompir ostavila Bećiroviću u rukama, sasvim opravdano. Sam skočio, sam se vadi.
No, šta će reći koalicioni partneri u Osmorci ? Jer, Bećirević je dobio otvorenu podršku 11 stranaka, ali je postojao i dogovor da se u donošenju krucijalnih odluka prethodno konsultira sa koalicionim partnerima. Imenovanja ambasadora svakako nisu nebitno pitanje, bez obzira na njegovu nadležnost za to. Dakle, tek ćemo čuti lidere Osmorke…
Grobar socijaldemokratije i građanske države
Neophodno je podsjetiti šta se zapravo zamjera „slučajnom prolazniku“ prof.dr. Zlatku Lagumdžiji. Njegova povremena i periodična vraćanja u politiku uvijek su imala simptomatičan politički kontekst i trenutak kada se događaju. To je redovno bilo u nekom prelomnom periodu sukoba nacionalnog i građanskog koncepta budućnosti Bosne i Hercegovine. Svrha njegovih akcija, više ili manje prikriveno, bilo je – spašavanje vojnika Bakira.
Još opasnije od toga – svako njegovo vraćanje u vlast bio je svojevrstan udarac socijaldemokratiji (kao političkom konceptu i filozofiji građanskog društva) i SDP-u BiH kao jedinoj brani nacionalistima i jedinoj ozbiljno organiziranoj političkoj strukturi koja zastupa koncept građanske države. A upravo sada, u najozbiljnijoj krizi države nakon rata, građanski koncept figurira kao jedina efikasna protuteža nacional-šovinističkim politikama podjele države kakve vode SDA, HDZ i SNSD. I baš sad se ponovo na političku scenu izvlači Lagumdžija. I želi ga se poslati u UN gdje bi zastupao politiku BiH. Koju i kakvu ?
Prvi puta je štetu državi i socijaldemokratiji napravio kada je na montiranom kongresu SDP-a 1997. godine smijenio Nijaza Durakovića. U godinama koje su uslijedile SDP BiH je nazadovao, doživio osipanje članstva i izborne debakle nakon čega je u vlasti u FBiH dominirala SDA. I inače, nakon svake akcije Lagumdžije profitirao bi Bakir Izetbegović i SDA. Npr. 2014. godine Lagumdžija je ispred SDP-a na izborima za Predsjedništvo BiH kandidirao autsajdera Bakira Hadžiomerovića olakšavši pobjedu Izetbegoviću. Izborni krah bio je okidač da ga SDP BiH u decembru te godine i smijeni sa mjesta predsjednika Partije.
Nekoliko godina kasnije, 2019. Lagumdžija se vraća i pokušava formirati alternativnu partiju – „SPD“ (Socijalna pravda i demokratija) od (kasnije isključenih) članova Partije i neobavještenih intelektualaca koji su ubrzo odustali od njegove mantre. Bitno je podsjetiti da se on tada pojavljuje u kritičnom periodu kampanje uoči izbora 2020. godine i formira vještačku i „nazor“ koaliciju Socijaldemokrata BiH i Zelenog pokret, čije izborne liste su bile kombinacija apolitičnih nestranačkih ljudi, etabliranih umjetnika, intelektuaca, ali i političara sa sudskim procesima za vratom, autsajdera uvijek na rubu cenzusa i anonimusa.
Naravno, taj projekat je na izborima propao, ali Lagumdžijin cilj i nije bila pobjeda, nego odvlačenje glasova SDP-a kako bi pogodovao SDA. Znamo da ni to nije pomoglo duboko kompromitiranoj SDA koja je na lokalnim izborima te godine brutalno poražena.
Sjetimo se, ta kampanja bila je praćena Lagumdžijinim spinovima. Prvi spin iz njegove produkcije glasio je: „SDP je već dogovorio koaliciju sa SDA, a HDZ-u su već poslali habere da znaju da će ovi biti nezaobilazan faktor.“ Zatim, bivše partijske drugove je etiketirao kao „nekompetentne“, „nesposobne da riješe bilo šta“ itd.
Glasači su ipak povjerovali principijelnom i (dosad) potvrđenom stavu predsjednika SDP-a Nermina Nikšića da „…nećemo koalirati sa SDA ni prodati državu ni po koju cijenu!“ čega je rezultat formiranje vlasti bez SDA, jedne od stranaka najodgovornijih za korupciju u BiH.
Za koga zaista radi Lagumdžija ?
Dakle, zar je Bećirović zaboravio ili smatrao nebitnim sve pomenute i druge manje poznate diverzije svoga kandidata? Moglo bi se reći npr. da je Lagumdžijino podrivanje SDP-a unutarstranački problem. Ali, ako je to radio u korist nacionalističkih snaga – djelilaca BiH, a na štetu probosanskih, građanskih snaga i države, onda to ima mnogo veću dimenziju. Shvaća li to Bećirović tako?
Jel treba Bećiroviću na riječ da vjerujemo kako će Lagumdžija u UN zastupati baš isključivo interese BiH i perspektivnu politiku zemlje, a ne lične interese ili nečije druge ? Čije druge ? Aha… treba i to podsjetiti.
TBT je ranije baveći se Lagumdžijinom perfidnom političkom destrukcijom već objavio saznanja o pozadini rušenja Nijaza Durakovića sa čela SDP BiH 1997. godine. Naime, TBT je došao u posjed iskaza jednog bivšeg operativca Adila Zulfikarpašića, čovjeka od povjerenja, danas švicarskog penzionera sa boravištem u Sarajevu (ime poznato redakciji). Prema njegovom iskazu, neposredno prije spornog kongresa on je prisustvovao sastanku Adila Zulfikarpašića, Zlatka Lagumdžije i visokog oficira KOS-a iz Srbije na kojem je čuo dogovor da „… mora doći do smjene u Partiji i da na čelo SDP-a BiH mora doći Zlatko Lagumdžija, jer je to jako bitno za SDA stranku… i da je pripremljen paket da se Durakovića nagovori, ako treba i natjera da ode sa čela Partije...“
I kao što je poznato, Duraković je tada smijenjen, ali ne znamo šta se zaista desilo prije toga. Evidentno je i kome je bilo stalo da baš Zlatko dođe za lidera. Postoje i svjedoci urbane legende da je u svojim posljednjim satima života Alija Izetbegović savjetovao sina Bakira… „…ako ikada ne budeš znao šta da odlučiš i uradiš, pitaj Zlatka.“
Dakle, nije valjda da Denis Bećirović sve ovo, i mnogo više toga što i sam zna, smatra nebitnim pa da serbez planira za odgovonu misiju u UN čovjeka za kojeg nismo sigurni za koga, osim za sebe samog, još radi ? Naravno, u prijedlozima za ambasadore naći će se još diskutabilnih imena, ali bar danas je Lagumdžija svima ukrao show.
(TBT, Tim za analitiku)
