Zlatko Miletić (ZNG) potvrdio je u Centralnom dnevniku Face TV-a da neće glasati za Vijeće ministara BiH. Osim ako se ne promijene neka imena. Konkretno, Miletić želi da se sa spiska kandidata maknu oni koji su osuđivani – Zoran Tegeltija i Zukan Helez.
“Mi kriminalce nećemo podržati ni na jednom nivou vlasti. Sad vjerovatno nismo Osmorka, ali ja nisam izašao iz Osmorke. Ja govorim unaprijed da se ljudi presaberu i izaberu neke druge kandidate i da dobro vode račune. Ja sam dovoljno ustupaka napravio za Osmorku”, rekao je on.
UBICA IZ NEHATA
Dobro,Miletić je kao bivši policajac dosljedan kad govori o kriminalcima, ali kao političar djeluje kontradiktorno i cinično. Ako tako principijelan zašto mu nije sporan predsjednik S za BiH Semir Efendić s kojim je posredno preko NES-a u koaliciji. Tako da se njegov istup može povezati i na taj način da on indirektno „daje vjetar u leđa“ svom koalicionom partneru Nerminu Ogreševiću, odnosno Efnediću. A baš je Efendić dobar primjer s kim Miletić ni po kojem osnovu ne bi mogao biti u istom timu, ako bi primjenjivao iste aršine i pridržavao se izrečnih principa. Zar Semir Efendić nije pavosnažno osuđen jer je skrivio saobračjnu nesreću u kojoj je smrtno stradala jedna osoba. Ako bismo stavili na Miletićev tas poimanja kriminala i izvagali krivicu Heleza i Efendića ponaosob, i laik bi uočio da je Helezova krivica benigna u odnosu na Efendićevu.
Bez obzira što je ovo notorni dokaz da je Miletić „sam sebi skočio u stomak“ , njegova principijelnost kad je odnos prema kriminalu i kriminalcima u vlasti mora imponirati svakom građaninu, i taj kurs mora zadržati Osmrka ukoliko želi donijeti ikakva dobra ovom narodu. Pitanje je da li je Miletić licemjeran ako upire prstom u jednog Zukana, a prešućuje Efendićev slučaj. Njegovo licmjerstvo je tim veće što je, kao bivši policajac, sigurno do tančina upoznat o Efendićevom kriminalu, te pokušaju zataškavanja, odnosno nemoralnoj nagodbi sa familijom stradalog straca da ga sudski ne tereti za ubistvo itd. Sam slučaj je mnogo kriminalniji i nemoralniji od onoga šta piše u presudi i to višeosnova.
KRIMINALNI POLITIČKI MOTIVI
Da ovim gradom ne vladaju korumpirani policajci i još gore korumpirani mediji koji ovakveslučajeve tolerirajui prešućuju, sigurno Efnedić ne bi mogao obnašati nikakvu javnu funkciju, a kamo li da bude lider parlamentarne stranke sa ambicijom da bude premijer vlade, a u dogledno vrijeme i kandidat za člana Predsjedništva BiH.
No, ako je druga osoba po značaju u postkomunističkom političkom životu BiH, Haris Silajdžić takvoj osobi prepustio svoju političku zaostavštinu, zašto to ne bi tolerirao i Miletić. Baš u tome i jeste drama bošnjačke politikeu kojoj učestvuje i Hrvat Miletić. Jer preko Silajdžićevog jezika nikad nije prešla riječ korupcija. On je čak bio i jedan od mentora grupi malezijskih studenata među koje spada i Efendić. Oni su kao prirast bošnjačke nacionalne elite bili odabrani da budu nosioci političkog i privrednog progresa. Nakon povratka sa studija kao takvi su uhlebljeni, a neke od njih je uhljebio osobno Silajdžić u diplomatiji. Dok su se oni uhljebljivali na stotine bošnjačke mladeži napušta BiH , pa i Sarajevo i završava elitne svjetske fakultete na zapadu. Njih na desetine dana su supješni bankari, ljekari, inžinjeri…, možete ih sresti od Chikaga do Osla. Sanmo nijedan od njih nije bogat kao Semir Efendić, ili Amer Bukvić, nomilani šef Efendićev grupe, poznate kao „zeleni termiti“.
Stoga političku pozadinu nastupa Nermina Ogreševića, Semira Efendića, pa i Zlatka Miletića na FACE TV, gdje su elaborirali svoje uskraćivanje podrške Osmorki za formiranje Viječa ministara BiH, treba tražiti u skrivenim političkim motivima iza kojih stoje veterani bošnjačke politike poput Silajdžića, Željka Komšića, pa čak i Bakira Izetbegovića. I to je, gospodine Miletiću, također KRIMINAL, zar ne?!
(TBT, Tim za analitiku)
