Kao svi egomani i Milorad Dodik treba stalnu pažnju. Njegovo poricanja državnosti Bosne i Hercegovine kao i nacionalnog identitete Bosnaskih Muslimana, te porcanja i čak šta više veličanja srpskih zločina nad njima i njihovih izvršitelja sa stanovištva psihohistorije odaje njegov genocidni mentalitet. Zato zaslužuje političku anatemu i prokletstvo koje muslimani iz dna duše trebaju čini svakoga dana. Kako na njega osobno tako i na njegove mentore i njegove pristalica. Sa takvima se ne može drugačije.
EVROPSKA BLAMAŽA
Jednog takvog njegovog mentora i uzora, konačno, nakon godina bespomoćnog kritiziranja i kukanja bez posljedica Evropska komisija sada je odlučila kazniti tako što će mu privremeno blokirati novac. Radi se naravno o Viktoru Orbanu. Više od 13 milijardi eura je na čekanju dok on ozbiljno ne provede opsežan katalog reformi. To bi ga na kraju moglo koštati moći, tvrde analitičari. S druge strane, hitno mu treba novac iz Bruxellesa. Zato ponovno odgovara ucjenom i prijeti blokiranjem 18 milijardi podrške Ukrajini. Orban se opet kocka. No, postoji nada da će EU konačno raskrinkati njegov blef.
U usporedbi odnosa Evrope prema Orbanu sa odnosom prema Dodiku ima dosta zajedničkih karakteristika. Tek su ga Amerikanci „uzeli na zub“ i stavili na „Crnu listu“, dok su druge zemlje samo „škripale zubima“ na njegovo bahato orbanovsko ponašanje. Posljednjih godina je Engleska, doduše, promjenila svoju politiku prema njemu i dala je podršku Amerikancima.
Tako više od desetljeća evropske institucije dopuštaju da ih Republika Srpska blamira. Gledali su kako Dodik transformira ovaj entite u državu i “izbornu autokratiju”, bili su šokirani kada je proglasio antiliberalnu demokratiju i nisu pružili otpor dok je ukidao slobodu medija, preuzimao kontrolu nad pravosuđem i korupciju učinio svrhom države. Odavno nema sumnje da Milorad Dodik gazi i ismijava takozvane evropske vrijednosti demokratije i vladavine prava.
I on to ne skriva. Odvratna islamofobija u njegovim izbornim kampanjama, otvoreni rasizam i razmetljiva ksenofobija u njegovoj politici, diskriminacija manjina i onih koji drugačije misle – sve se to odvijalo otvoreno i pred svima. Evropa je to predugo tolerirala i tretirala kao politički folklor.
U sjeni svega toga, Dodik se razvio u zaštitnika antidemokratskih, nacionalističkih i autoritarnih snaga u BiH.
NEPRAVILAN KOMAPARACIJA
Ali zašto su Evropljani dopuštali Orbanu i Dodiku da ih toliko dugo prave budalama? Za Orbana kažu da je to bila mješavina lažne tolerancije prema posebnom “istočnoeuropskom putu” i straha od ucjena kojom se Orban služio kad god bi mu prijetila kazna. Za Dodika su vjerovali da je prolazna pojava koja će nestati sa političke scene onoga trenutka kad se postignu neka optimalnija rješenja između Srbije i Kosova. Međutim takvih rješenja nema na pomolu, Balkan je sve rovitiji, a evropsku liberalnu demokratiju ugrožavaju desničarski pokreti, stranke i lideri koje podržava Orban.
Ako Evropa napokon aktivno ne bude branila svoju demokratiju, onda će je izgubiti. Viktor Orban i njegova autoritarna demagogija pomogli su da desničarske ekstremističke ideje ponovno budu društveno prihvatljive i da se humanističke vrijednosti smiju dovesti u pitanje. Mađar je zatrovao vodu i s truleži zarazio tlo demokratske zajednice u Evropi. Na njegovom pojilištu su dugo Milorad Dodika i njegov nezamjenjivi partner u BiH Dragan Čović.
Zbog toga je nepojmljivo da neko ima dileme birati partnera u vlasti između njega i opozicije. Nije ro samo nepravilne, već i nemoguća komparacija. A to ipak čine neki bošnjački političari, konkretno koalicija „Pokret za domovinu“. Znamo zašto to čine. Ne čine to iz političkih i ideloških pobuda, već iz kriminalnih i koruptivnih prljavih rabota. I to Bakir Izetbegović insistira suprotno i uskraćuje podršku na državnom nivou delegatima SNSD-a, čini to radi sebe više nego da bi izbacio Dodikovu stranku iz vlasti. Tako bi njegova stranka „na mala vrata“ bar na jednom nivou bila u vlasti. Ovakva konformistička politika SDA prema Dodiku odgađala je trenutak otvorene bitke s njim. Taj trenutaka je došao sa dosta zakašnjenja. Njegovim eliminiranjem iz političkog života Bosne i Hercegovine ne brani se samo demokratija u Bosni i Hercegovini, već i u Evropi.
(TBT)