Cinizam koji iskazuje Demokratska fronta (DF), odnosno njen lider Željko Komšić, nije iskazivao ni Bakir Izetbegović u doba svojih najvećih pobjeda, recimo nakon pobjede 2014. godine, kada je po televizijama licitirao „s ovim hoću, s ovim neću“. Već mu je na prošlim izborima „utrnula ruka“ čekajući da je prihvati Nermin Nikšić.
ŽELJKO JE GORI OD BAKIRA
Tako da se sad Komšić ponaša prema njemu kao on prema Izetbegoviću, dok ga ovaj „tegli za rukav“ i moljaka da pristupi „Osmorki“. A baš niko nije odmogao opoziciji, tačnije ljevici kao Komšić. Malo je reći da ih je izdao i da im je „zabio nož uleđa“, već ih je bukvalno „klao iza vrata“ i cinično se cerio u lice svim liderima opozicionih stranaka dok je dijelio „bračnu postelju“ sa Izetbegovićem, ušuškan u patriotske ćaršafe taze satkane i mahsuz poslane iz Stambola. Razbio je SDP, potom Bosanski blok (SDP-DF-NS), potom koalirao sa SDP-ovim „derivatima“, pa minirao gdje je stigao pokušaje Nikšića da na kantonalnim nivoima formira vlast sa opozicionim strankama itd. I od svega toga je amnestiran Komšić samo zato što ima toliko ruku da bi „Osmorka“ mogla duškati u parlamentima bez bojazni da bi je ugrozila opozicija, a to bi bila SDA.
Svjestan toga, a možda i bolji poznavalac karaktera svojih bivših partijskih drugova, naređuje Predsjedništvu DF-a da sačeka dok se popune domovi naroda pa tek onda odluči kojoj će se prikloniti strani. Tako se Komšić slasno iživljava izvlačeći živce „Osmorki“ dok lukavo osluškuje šta stvarno smjeraju Dragan Čović i Bakir Izetbegović. Takav lukav i prepreden partner bi kad tad bio spreman „izvrnuti na leđa“ „Osmorku“. Ovakvo ponašanje Komšiću omogućava odbojan odnos prema SDA-u, što je politički iracionalno. Posebno je iracionalno to što se u to, navodno, upustio i američki amabasador Michael Murphy koji je, kako pišu režimski portali, otišao čak u Bihać kako bi kod lokalne stranke Pomak lobirao protiv SDA. Ako bi ovo bilo tačno, što je veoma teško provjeriti, onda je „dara prevršila mjeru“. Izetbegović je poražen i nema te sile više da će se on sa svojom stranačkom vrhuškom ikada više vratiti na političku scenu u kapacitetu kakav je SDA imala proteklih decenija.
CIPELARENJE IZETBEGOVIĆA
Ovo je više cipelarenje Izetbegovića nego politički odnos prema političkom rivalu i suparniku. „Na bošnjačkoj političkoj sceni, na kojoj bi, kako se uobičajeno (premda ne uvijek opravdano) misli, trebalo biti najviše zainteresiranosti za politički oporavak i opstanak BiH, nema osmišljenoga i dugoročnog odgovora na tendencije koje taj oporavak sprječavaju. Ta scena je razdrobljena, ali ne na način zdravoga političkog pluralizma, nego u znaku stranačko-kadrovskih nepodnošljivosti i rivalstava koja katkad prelaze u prava neprijateljstva, uz spremnost na radikalnu uzajamnu demonizaciju i kompromitaciju“, tvrdi Ivan Lovrenović.
Zbog svega ovoga svima onima koji su se tako srčano dali na posao formiranja sarajevskih blokova i novih ankera vlasti, pa tako i amabasadoru Murphiyu, Bošnjaci bi mogli reči:“Dečko, ‘ajde ‘oladi“. Jeste li čuli govor Milorada Dodika, novoizabranog predsjednika RS-, koji je održao nakon što je položio zakletvu u NSRS?! Pa to, gospodo međunarodni predstavnici, nije politika. Pred takvim govorom padaju sve konvencije i ovlasti koje biste morali koristiti kako biste zaštitili ljudsko dostojanstvo bespomoćnih i ucviljenih ljudi i žena! To je najcrnja blasfemija, islamofobija i uvreda muslimana. To je čak mazohizam i iživljavanje nad bespomoćnim žrtvama genocida! To zaslužuje da ga muslimani kunu pred Bogom dan i noć da mu se „sjeme zatre“. Da čak reisul-ulema javno učini „bed-dovu“ i baci proklestvo i na njega i na onog muslimana ko se rukuje, susretne i razgovara s njim. Vrijeme je dati ljudski, a ne samo politički odgovor čovjeku koji nas „j..b. u zdrav mozak“ godinama i vrijeđa najbolnije duše na ovoj planeti – to su duše Bosanskih Muslimana! Ako Bosanski Muslimani ne budu dali takav odgovor njima će vladati razni kadirovi koji su oprostili ruskom krvniku Vladimiru Putinu 200.000 ubijenih čečenskih muslimana. Ovakvi izljevi bijesa ne bi bili ratnohuškački govor, niti govor mržnje, pod što obično brižne i licemjerne zapadne diplomate podvode riječi bošnjačkih političara izgovorenih u afektu, to bi bio samo izraz.
Stoga je binarno koliko se upinju bošnjački lideri formirati vlast bez jednog jedinog ispravnog motiva: paktirati sa crnim đavolom samo da je dohakati Miloradu Dodiku! Odnosno bilo bi katresi haram zbog osobnih frustracija i animoziteta izostaviti bilo koga iz vlasti, a da bi to bilo od pomoći za rušenje tog bezumnika iz Laktaša.
(TBT, Tim za analitiku)