Abdullah Khan je cijeli život pohađao javnu školu. Istina je da su njegovi roditelji željeli da pošalju svoju djecu u privatnu islamsku školu, ali jednostavno nisu mogli to priuštiti – a Abdulah vjeruje da je patio zbog toga.
“Seks i droga”, rekao je Khan za Middle East Eye. “To je ono što sam bio u cijeloj srednjoj školi.”
Khan, koji sada ima 32 godine, i njegova dva brata i sestre išli su u javnu srednju školu u Michigenu. Rekao je da je prve dvije godine proveo eksperimentirajući s drogom, baš kao i mnogi drugi njegovi drugovi iz razreda. Sjeća se da je išao na zabave i bio u sobi sa mladom ženom, ali se prisilio da ode prije nego što se išta dogodilo.
Khan je musliman i kao takav je odgajan. U islamu je zabranjeno uzimanje droga i predbračni seks. I dok su njegovi roditelji činili sve što su mogli da usmjere svoju djecu u pravcu islama, Khan kaže da je to bilo teško.
“Biti okružen djecom koja rade ove stvari, zaista je teško reći ne. Bio sam onaj tamnoputi, mršavi klinac u srednjoj školi. Naravno, želio sam se uklopiti i da mi se dopadne.”
Za njega je to značilo učestvovanje u stvarima koje se u islamu smatraju haramom (zabranjenim). Tek kada je postao stariji, shvatio je greške koje je napravio. Dakle, da bi poboljšao stvari za sljedeću generaciju, počeo je tako što je svoju kćer upisao u islamsku školu, vrtić. I mnogi roditelji rade isto.
Khan kaže da je lako biti pod pritiskom u zemlji koja nije pretežno muslimanska. “Želim da bude okružena drugim muslimanima i želim da je u školi podučavaju muslimanskim idealima.”
“U današnje vrijeme kada upišete svoju djecu u javnu školu, oni od njih traže da izaberu spol. I postoji oko pedeset polova za biranje. To nije način islama, a ja želim svoju kćerku držati podalje od toga.”
Nejasni podaci
Ne postoje jasni podaci o ukupnom broju islamskih škola u cijeloj zemlji, niti o ukupnom broju upisanih učenika. U izvještaju Instituta za socijalnu politiku i razumijevanje (Ispu) iz 2011. stoji: “Nakon uzimanja u obzir drugih faktora, najvjerovatniji broj djece u islamskim školama je oko 32.000 učenika.”
“Iako ova informacija prilično jasno ukazuje na stvarni broj djece koja pohađaju redovne islamske škole, ona, međutim, ne ukazuje na postotak muslimanske školske populacije koja pohađa islamske škole jer su brojke za muslimansko stanovništvo, općenito, još uvijek nisu jasno određene.”
Deceniju kasnije, 2022. godine, očekuje se da će se brojke značajno povećati.
Shorouq Bader je direktorica Universal Academy of Pittsburgh, redovne islamske škole. Ona je rekla da se upis u školu povećava, iako bi za to moglo postojati više faktora. Prošle godine u školu je bilo upisano 135 učenika. Sada ih ima 160.
Ona je rekla da islamske škole poštuju identitet učenika i da su, kao i jevrejske i katoličke, fokusirane na određenu svrhu koju djeca obično ne nalaze u državnim školama.
Aisha Habibović je profesorica na Almanara akademiji, islamskoj školi u Missouriju, gdje je i ona nekada bila učenica. Trenutno u školi ima 110 učenika i očekuje se da će se taj broj povećati u narednim godinama.
“Imali smo nekoliko porodica ove godine koje su nam govorile da im se djeca muče u javnoj školi jer se tamo ne mogu povezati ni sa kim, posebno s mlađom djecom. Kažu da ima mame i tetke nose hidžab, ali ga niko ne nosi u školi”, rekla je ona.
Prema riječim dirketorice Habibović, roditelji od malih nogu žele da grade osnovu za svoju djecu.
Islamske škole poput Almanare podučavaju osnovne časove koje zahtijeva Ministarstvo obrazovanja, a koje uključuju matematiku, historiju i nauku. Osim toga, oni predaju islamske nauke i arapski. Nastavni plan i program se razlikuje od države do države. U New Yorku privatne škole moraju dokazati da nude engleski, matematiku i druge osnovne časove ili će rizikovati da izgube državna sredstva. U septembru je državni upravni odbor koji nadgleda škole u New Yorku glasao za nova pravila nakon što je istraga New York Timesa pokazala nedostatke u ultraortodoksnim jevrejskim školama za dječake.
Novi propisi će nalagati da sve privatne škole u New orku daju specifičnu nastavu na engleskom jeziku, kao i da će osigurati da nastavnici budu kompetentni u svojim predmetima.
Imati nastavnike koji nisu kompetentni za svoje predmete je uobičajena pritužba onih koji su pohađali islamske škole. Mnogi nastavnici su volonteri i predaju za vrlo nisku platu. Oni također često predaju više od jednog predmeta, iako imaju samo osnovno znanje, rekao je za MEE penzionirani učitelj islamske škole u New Yorku.
Također nema jasnih podataka o tome kako učenici islamskih škola polažu različite prijemne ispite kao što je SAT, u poređenju sa učenicima koji pohađaju državne škole. Uprkos ovim nedostacima, mnogi roditelji se i dalje odlučuju za islamske škole.
“Sve ima nedostataka. Islamske škole su daleko od savršenih i potrebno je provesti mnoge reforme. Ali morate imati na umu da ni slanje djece u islamsku školu nije dovoljno”, rekao je Khan.
“Roditelji moraju preuzeti tu dodatnu inicijativu i naučiti svoju djecu islamskim vrijednostima, kao i pregledati njihove domaće zadatke i učenje. Mislim da se to podrazumijeva da li svoju djecu šaljete u islamsku školu ili državnu školu.”
‘Sigurnosni balon’
Suhayla Saleh je diplomirala na islamskoj školi u Teksasu. Školu je pohađala od predškolskog uzrasta pa sve do 12. razreda. I iako kaže da nije uvijek bilo lako, ne bi mijenjala svoje iskustvo.
Za Saleh, njena islamska škola bila je siguran prostor u kojem su je podučavali islamskim vrijednostima i islamskoj historiji. Ona je objasnila da su mnoge islamske škole veoma stroge, kao što je kodeks oblačenja i za učenike i za nastavnike.
U njenoj školi, djevojčice su morale nositi bijeli hidžab, a nastavnici nisu mogli nositi ni mrvicu šminke. Djevojčice i dječaci su držani odvojeno, ali su većinu puta, posebno u njenim srednjoškolskim godinama, našli načina da se sastanu van škole. Ali objasnila je kako su joj ta tačna pravila na kraju pomogla da pronađe put da zavoli svoju vjeru.
Saleh kaže da mnogi ljudi na kraju napuštaju islamsku školu jer smatraju da je ona vrlo stroga, a kritika je neophodna.
“Radije bih imao stroge nego da nas puste da se opustimo i miješamo jedni s drugima u uskim šortsevima i majicama bez rukava. Jer u suprotnom, koja bi bila razlika između islamske škole i javne škole?” rekla je za MEE.
Za Saleh omiljeni dio islamske škole bio je okruženje drugim muslimanima. Rekla je da je morala da se suoči sa provjerom realnosti kada je završila srednju školu i otišla.
“Bila sam siguran u ovom balonu toliko godina. Neću da lažem, fakultet je bio težak na početku. Biti okružen raznim ljudima s toliko različitih iskustava i vrijednosti bilo je zanimljivo. Ali osjećam da me je pohađanje islamske škole naučilo kako da poštujem druge ljude koji nisu poput nas.”
Sufia Azmat je izvršna direktorica Vijeća islamskih škola u Sjevernoj Americi (Cisna), organizacije koja akreditira islamske škole. Iako Cisna nema konkretne podatke o ukupnom upisu studenata, Azmat kaže da svakako postoji trend rasta. Jedan od razloga za to je taj što je povjerenje u islamske škole poraslo tokom pandemije. Ona smatra da su nastavnici i administratori uložili mnogo truda i brige o djeci i roditeljima.
Ali veliki razlog zašto ona vjeruje da se čini da se upis povećava – i da će nastaviti rasti – je to što roditelji ne žele da njihova djeca budu u sredinama u kojima ih ne uče islamskim vrijednostima.
Mnogi ljudi su se obraćali Cisni, dajući im do znanja da planiraju otvoriti islamsku školu u svojim zajednicama i tražeći sredstva. Azmat je rekao da su u protekloj godini imali više poziva nego u proteklih pet godina.
Ona vjeruje da su najbolji dio islamske škole, osim djece, učitelji. Nastavnici su plaćeni vjerovatno 50 posto manje nego što bi mogli biti plaćeni u javnoj školi, rekao je Azmat.
“Oni to rade jer to žele. Oni to rade jer im je stalo do djece i to se vidi”, rekla je. “Naše škole nemaju resurse koje imaju mnoge javne škole. Ne dobijamo ta federalna sredstva. Ne dobijamo sredstva poreskih obveznika. Ali imamo puno roditelja koji volontiraju i toliko su uključeni u obrazovanje svog djeteta.”
Azmat je dio Globalnog udruženja islamskih škola, koje ima članove iz zemalja širom svijeta uključujući Holandiju, Australiju, Pakistan i Dubai. Nedavno su održali strateški sastanak na kojem su ljudi dijelili slične brige.
“Razgovarali smo o izazovima i potrebama naših škola i djece. Vrste stvari koje vidimo u društvu, način na koji stvari idu u smislu onoga što žele da se uče u nastavnom planu i programu, vrste knjiga koje su dostupne u našim školama i nedostatak knjiga koje imaju muslimanske likovi”, rekla je.
“Roditelji vide da državne škole idu u smjeru u kojem oni ne žele i ne žele da im djeca idu.”
Zabrana knjiga u državnim školama
Prošlog mjeseca, u Dearbornu u Michigenu, izbio je haos kada je školski okrug privremeno ograničio pristup sedam knjiga nakon što su roditelji izrazili zabrinutost da knjige sadrže seksualno eksplicitan sadržaj.
Ali prema riječima roditelja, oni ne tjeraju da cenzuriraju knjige sa LGBTQ+ temama. Oni se zalažu za cenzuru knjiga koje sadrže seksualno eksplicitan sadržaj, bilo tekstualno ili vizuelno, nešto što je ranije urađeno u drugim školskim distriktima. Neke od tih sedam knjiga koje roditelji pokušavaju da uklone iz svojih školskih biblioteka slučajno uključuju LGBTQ+ reference ili su ih napisali autori koji se identificiraju kao LGBTQ+, rekli su roditelji za MEE.
Dotične knjige sadrže „izuzetno slikovite prikaze i opise seksualne aktivnosti. Ti seksualni činovi uključuju oralni seks, sodomiju i grupnu masturbaciju (među tinejdžerima), kao i korak po korak instrukcije i slike koje objašnjavaju kako se uključiti u različite radnje”, navodi Vijeće za američko-islamske odnose (Cair) u Michigenu. izjava.
Omar, roditelj koji nije želio otkriti svoje prezime, premjestit će svoju djecu iz državne škole u islamsku školu. Omarova djeca su u državnoj školi u Dearbornu posljednjih sedam godina. Sada, Omar vjeruje da je to dovoljno. To je odluka koju donose i drugi roditelji.
“Prisustvovao sam protestu školskog odbora prije nekoliko sedmica. Pa, to je bio sastanak školskog odbora, ali gomila roditelja i ja smo protestovali zbog ovih knjiga koje su nekako dozvoljene u našim školama”, rekao je.
“Iskreno, ne vjerujem da će se nešto dogoditi. Naš muslimanski gradonačelnik nije na našoj strani. Zbog ovakvih stvari se ne isplati. Premjestit ću svoju djecu u islamsku školu sljedećom prilikom.”
(TBT, MEE)