Piše: Andreas Krieg, thebosniatimes.ba
Najnovija epizoda američko-saudijskog sukoba – ovaj put zbog odluke Opec+ o smanjenju proizvodnje nafte za dva miliona barela dnevno – opisana je kao nova najniža tačka u bilateralnim odnosima.
Ipak, u proteklih 80 godina dva izuzetna partnera proživjela su i gora vremena, ako se pomisli na saudijski naftni embargo 1970-ih, posljedice 11. spetembra ili američku invaziju Iraka 2003. Ono što je sada drugačije jest da rasprava o budućnosti odnosa odvija se u pozadini promijenjene geostrateške stvarnosti u regiji – stvarnosti koja je nastala zbog nedostatka američke strategije prema Zaljevu.
Za razliku od 1970-ih ili 2000-ih, ovaj bilateralni odnos razvio se u američkom strateškom vakuumu u kojem Washington više ne izražava jasnu predanost sigurnosti i stabilnosti regije.
U nedostatku potkrijepljene američke velike strategije za regiju, diskurs između Sjedinjenih Država i njegovih partnera u Zaljevu u širem smislu definiran je ne sadržajem, već politiziranim narativom s obje strane.
Prethodnih desetljeća napetosti između Washingtona i Rijada rješavale su se iza zatvorenih vrata i rijetko su izlazile u javnost. Danas su najintimniji aspekti bilateralne diplomacije razdvojeni kako bi ih svi vidjeli – zajedno s botovima na društvenim mrežama i trolovima koji guraju svoju stranu polarizirajuće priče.
Bez jasno formulirane velike strateške svrhe odnosa SAD-a sa Zaljevom, stručnjaci, novinari i dužnosnici podjednako mogu slobodno popuniti praznine. Ono što nastaje je spirala ispolitiziranih i emotivnih narativa i kontranarativa, koji stvaraju očekivanja i pritiske – posebno u Sjedinjenim Državama – na koje kreatori politika u konačnici trebaju odgovoriti.
Popunjavanje praznine
Trenutačni sukob nastajao je desetljeće i nalazi se nakon okreta bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame prema Aziji.
Američka politika vođenja iz pozadine i osnaživanja lokalnih aktera da izvrše zahtjeve Amerike na terenu ostavila je prazninu koju su konkurenti bili više nego spremni popuniti. Što je najvažnije, nedvojbeno je neuspješna politika SAD-a i Zapada u Siriji stvorila priliku Rusiji da se vrati na Bliski istok 2015.
U međuvremenu, bliskoistočni partneri bili su prepušteni sami sebi boreći se za sigurnost i stabilnost u regiji koja je ostala u neredu zbog gotovo desetljeća vojnog avanturizma u Iraku i nedosljednog i polovičnog pristupa revolucijama Arapskog proljeća od strane Amerike.
Štoviše, Washington je aktivno tjerao svoje partnere u Zaljevu, posebice, da preuzmu više odgovornosti u regiji, očekujući da će promovirati liberalne ideale i vrijednosti u njegovo ime – oholost rođena iz neuspjelog američkog razumijevanja svoje sve manje privlačnosti u regija.
U bipolarnom svijetu 21. stoljeća, američka metrika moći je arhaična. Ne radi se više o tome koliko čizama možete staviti na zemlju, već o tome kako učinkovito orkestrirati sve poluge utjecaja nacije da unaprijedite svoje interese – više putem apela i suradnje nego sile i prisile.
To je dovelo do difuzije moći jer snaga nečijeg narativa može kovati partnerstva, stvoriti geopolitička usklađivanja i sinkronizirati interese.
Ali poruke SAD-a prema regiji bile su sve samo ne dosljedne, prožete jazom između onoga što Washington kaže i onoga što daje. I dok je partnerstvo između Sjedinjenih Država i Zaljeva uvijek bilo izgrađeno oko interesa više nego vrijednosti, privlačnost onoga za što se Amerika zalaže ojačala bi kad bi bila jednako strastvena za prava Palestinaca kao što je za prava Ukrajinaca.
Ideološka bipolarnost
Ideološka bipolarnost u nastajanju između liberalnog Zapada i autoritarnog Istoka koja je potaknula raspravu o odluci Saudijskog OPEC-a stavlja na kušnju vjerodostojnost američkog velikog strateškog narativa.
Prijetnje koje su uputili američki senatori i Bidenova administracija teško da će proizvesti opipljive posljedice za Rijad
Posljedično tome, posebno Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) poštovali su Obamin poziv da preuzmu veću odgovornost – ali radeći to onako kako smatraju prikladnim. Oni su razvili vlastite mreže i partnerstva, koje koriste za promicanje vlastitih interesa bez obzira na zapadne interese ili vrijednosti.
Rat u Ukrajini stavio je zaljevske države sve više u sjedište za volanom. Osim njihove dominacije na globalnim energetskim tržištima, postale su središte gravitacije cijele regije, čineći ih žarištem povećanog interesa velikih sila Kine i Rusije.
Ovo novo stečeno povjerenje bilo je vidljivo tijekom proteklog tjedna u različitim rundama bilateralne borbe vođene politiziranom retorikom više nego sadržajem – većim dijelom zapravo ne između Sjedinjenih Država i Saudijske Arabije, već između Demokrata i kraljevstva .
Slom učinkovite diplomatske komunikacije izgleda dosta slično stanju stvari između obiju zemalja neposredno prije Obaminog odlaska s dužnosti. Jer koliko god je potez Saudijskog Opeca bio potaknut stabilizacijom cijena energije i ruskom prilagodbom, bio je to demonstracija moći naspram oslabljenog američkog predsjednika koji se mučio u anketama neposredno prije važnih izbora u sred mandata.
Posebno bi se Rijad i Abu Dhabi željeli vratiti američkoj bliskoistočnoj politici koja je, iako strateški jednako neutemeljena, otvorena za prodaju onome ko ponudi više. Čini se da GOP potkopan trumpizmom nudi upravo to.
Okretanje prema Istoku
Nije ni čudo što su priče koje dolaze iz Bidenove administracije i demokrata senatora izuzetno zlobne prema Saudijcima. Uokvirujući to unutar novonastale bipolarnosti ili „ste-s-nama-ili-protiv-nas“, demokrate senatori su se zalagali da se američko-saudijski odnosi zamrznu.
U međuvremenu, predsjednik Ujedinjenih Arapskih Emirata Mohammed bin Zayed iskoristio je antisaudijsku “oluju” koja dolazi iz Washingtona kako bi se obvezao na službeni državni posjet Rusiji. UAE je iskoristio priliku za cementiranje bilateralnog partnerstva koje je za Rusiju strateški daleko važnije za opstanak od odnosa s Rijadom. Uostalom, UAE su postali najvažnije središte za izbjegavanje ruskih sankcija.
U međuvremenu, na Saudijsku Arabiju ispaljuju se salve ratobronih narativa na koje kraljevstvo i njegove informacijske mreže uvijek imaju trenutačni odgovor.
Usred zaokreta Zaljeva prema Istoku, ovi huškači su vrlo destruktivni za kredibilitet Amerike u regiji dok se bivša supersila bori da se pomiri sa svojom novom ulogom primus inter pares među partnerskim državama koje odbijaju biti vazali.
Ostaje taj centralni problem da, osim cijele te priče, prijetnje koje su uputili američki senatori i Bidenova administracija teško da će imati opipljive posljedice za Rijad, jer Sjedinjene Države nisu u stanju ili ne žele razviti održivu i vjerodostojnu američku vanjsku i sigurnosnu politiku politiku prema regiji koja bi stvrno mogla bez Saudijske Arabije ili njenih partnera u Zaljevu.
Saudijski prijestolonasljednik Mohammad bin Salman jednom se doslovno izvukao s ubistvom i malo je vjerovatno da će se spotaknuti na ograničenje proizvodnje nafte koje može vjerodostojno prodati kao stabilizaciju cijena energije.
(TBT, MEE)