Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Bezbroj je grešaka koje su dovele do pada bošnjačkog režima kojeg simbolički izražava poraz Bakira Izetbegovića na prošlim izborima. Odmah da iskažem svoj sućur Svevišnjem da se to desilo na ovakav način jer smo bili došli do tačke gdje su oni bili spremni ubijati za vlast, a mi spremni umrijeti za slobodu. I ukoliko po osnovu legitimnih mandata u pralementima opozicija ne bude preuzela vlast i na taj način se ne razvalsti duboka država, nije isključen scenarij rušenja režima na ulici.
Šta da se radi?!
Pod ovim naslovom je veliki L. N. Tolstoj objavio svoju čuvenu zbirku eseja u kojoj je progovorio o najurgentnijim društvenim, vjerskim i političkim problemima i dilemama tadašnje, carske Rusije. Šta da se radi nakon izbora provedenih u našoj zemlji, pitamo se mi. Odgovori na brojna teška pitanja mogući su samo nakon kvalitetne analize našeg ukupnog stanja. Mislimo na naše bosansko i na naše bosanskomuslimansko stanje – jer mi i dalje polazimo od teze da se u BiH kriza ciljano proizvodi i omogućuje se njezino daljnje eskaliranje samo zato što u ovoj zemlji živi relativna većina muslimana.
Sile zla sve čine kako bi tu koncentraciju sljedbenika islamske vjere svele na što manju mjeru kako bi oni postali jedna manjina, kako bi bili i ostali što manji politički i vojni faktor na tlu Evrope. Da li su ovi izbori donijeli neki pomak nabolje, da li nam oni daju nadu da će se stanje našeg Bosanstva i našeg muslimanstva imalo popraviti? Teško – jer je genocidna tvorevina, tzv. RS, zacementirana, i još više ojačala, jer u diskriminatorske ustavne i ine odluke i ponašanja velikosrpskih lidera niko ne dira iako se tamo, u tom dijelu BiH, provodi najbrutalnije srbiziranje bošnjačke, bosanskomuslimanske i katoličke zemlje, milća, i iako su tamo uvjeti za opstanak nesrpskih domicilnih građana ove zemlje svedeni na minimum.
Na drugoj strani, ekstremni HDZ, koji i dalje vodi tuđmanovsku najblaže rečeno diskriminatorsku politiku apsolutni je pobjednik izbora, koga su izmjene Izbornog zakona koje je donio C. Schmidt maksimalno ojačale: iako Visoki predstavnik nije, za sada, aminovao treći entitet, on ga je omogućio in potentio – jer dok je on verificirao presudu u slučaju Ljubić (koju je ustvari etablirao bošnjački „mudri“ Vođa, po ko zna koji put, svojim potpisom o neustavnoj odrednici nekakve konstitutivnosti!), Schmidt nije verificirao presude iz Strazbura kojima bi se ojačao građanski koncept države, Bosanstvo i Bosanski Muslimani. Dakle, Bosanstvo i Muslimanstvo /Bošnjaštvo su ponovo stradalnici, njihovo davljenje se nastavlja!
Bakir nije naš, nego vaš
Ipak, ima jedan pomak, a taj je da je u BiH pala dinastija Izetbegovića, sa najkatastrofalnijom politikom koja se ikada konkretizirala na bosanskom tronu. Pao je baršunasti diktator Bakir, nasljednik politike svoga rahm. Oca koja je Bosanstvo i Muslimanstvo dovela na ivicu opstanka. Sada probosanske stranke imaju odriješene ruke da se suprotstavljaju silama antibosantva i islamofobije. Sa našeg stanovišta, to je historijska prilika – tim prije što Evropski parlament i političke stranke nove Evrope koje u Bosanskim Muslimanima gledaju evropske građaane lojalne istinskim evropskim vrijednostima, koje nisu islamofobne i koje u Bosni gledaju zemlju globalnog susreta svjetova a ne zemlju razdora i diskriminacije. Čovjek ne može a da ne osjeti sreću zbog saznanaja da je jedan narod, koji je tek izaašao iz kalvaraije genocida nad sobom, uspio prepoznati rezultate dinastičke politike i njezine manipulacije i laži.
Ono što je i dalje nejasno bošnjačkom narodu a što mu je (jedino) TBT podastirao u brojnim analizama i apelacijama jeste da je Dinastija lažni borac za islam i muslimane; Dinastija se bori za svoju vlast – zloupotrebljavajući naša vjerska osjećanja do maksimuma, do granica vulgarnosti i bedastoće. Muslimanska javnost – kao i dobar dio građana koje su uvredljivo nazvali Ostalima – ne zna da Bakir nije naš, muslimanski, nego „njihov“ – neuki konvertit, te da njegovi pokliči o borbi za islam i nekakvoj reislamizaciji u BiH samo dolijevaju ulje na vatru domaće i inozemne islamofobije i Bosanske Muslimane vode u daljnju propast. Usuđujemo se reći da je i dinastički koncept bošnjaštva (nauštrb Bosanstva) zapravo u funkciji podjele Bosne. Pa šta da se radi?
Predlažemo novoj koalicionoj vlasti da oživi koncept Bosanstva i stvarne reislamizacije bosanskomulsimanskog naroda – unutar zasada Opće deklaracije o ljudskim pravima u kojoj je pravo na vjerovanje jedno od temeljnih prava čovjeka. Nama islam treba kao kohezivna snaga Bosne za dobro svih građana ove zemlje, a ne treba nam islam kao ideologija Dinastije! A da bi se pristupilo takvoj reislamizaciji – nama treba reforma Islamske zajednica, i treba nam reisul –ulema Husein-ef. Kavazović koga moramo iščupati iz kandža režima. Dok nije kasno! Kolika je potreba za takvom reislamizacijom govori i najnoviji podatak da je Snaha (Supruga) iz Dinastije dobila enormno velik broj glasova za Skupštinu KS.
O tempora o mores! Hajde što je dobila te glasove (dali su joj ih uhljebi Bakirovi i balijska Udba), ali kako je moguće da 10.000 „muslimana“ glasa za osobu koja laže da ima diplomu profesora doktora medicinskih nauka i za koju se osnovano, na ročištu u slučaju rahm. Dženan Memić, pretpostavlja da je, svojim naručenim lažnim nalazima zataškavala ubice jednog našeg građanina, jednog člana našeg džemata, čestitog mladića iz isto tako čestite porodice. Kakav moralni sumrak jedne nacije! Kakav moralni sumrak jednog društva! Kakav moralni sumrak naše Islamske zajednice koja nije ustala protiv pokvarene Dinastije nego joj je (dobar dio vrha Islamske zajednice) bio pod skutima!
Eto zašto je potrebna moralna obnova, odnosno reislamizacija, ovog naroda i ovog društva u cjelini kako bismo mogli nastaviti uspješno se boriti za svoje slobodno društvo, za svoje Bosanstvo i za svoj Islam. To podrazumijeva islamizaciju Islamske zajednice i džemata, kao i sekularizaciju države i njenih institucija. Postkomunistička islamizacija muslimana bila je gola improvizacija, a ne iskonska duhovna obnova islama. Stoga će kao takva i nestati poput pjene sa društvene scene kao što je nestala i rigidna komunistička ateizacija.
(TBT)
