To je scena koju poznaju mnogi koji su odgajani u bliskoistočnim kulturama ili oko njih, a za neke može biti uzrok anksioznosti.
“Oh, zar nije izrastao u zgodnog mladića”, reći će ljubazni dobronamjernik, a majka navedenog djeteta sa nestrpljenjem će čekati da kompliment bude popraćen arapskom frazom mashallah – “Božijom voljom” .
Nakon što je shvatila da blagoslov neće biti ponuđen, majka sama kaže mašalah i počinje mrmljati dove tihim glasom da zaštiti svoje dijete, umnjajući da je njen poznanik mogao staviti ain, ili zao pogled, na njeno dijete, ponekad iz nehata, a ponekad namjerno.
Vjerovanje u zao pogled, koji otprilike odgovara konceptu zavisti ili “zelenih očiju” u zapadnim kulturama, rasprostranjeno je na Bliskom istoku. Na arapskom je poznat kao ain, što znači oko; na turskom je poznat kao nazar, što znači pogled, a na perzijskom se zove cheshm.
Pogled zavidnog oka, a da odmah nije praćen blagoslovom, može dovesti do svih vrsta nevolja. Mnogi vjeruju da je to uzrok za nesreće na koje nailaze i ulažu velike napore da odagnaju svoje navodne moći ritualima ukorijenjenim i u vjerskoj praksi i u kulturnim tradicijama.
U jednoj široko rasprostranjenoj anegdoti, svekrva savjetuje jednu Iračanku da sruši saksiju u vlastitom domu kako bi zemlja koja se prospe odvratila posjetitelje da ne primjećuju ljepotu same kuće.
Stari Egipćani su koristili kohl kao crni obod oko očiju kako bi zaštitili od zlih duhova koji ulaze u „prozore duše“. Slična tradicija se i danas prakticira u dijelovima južne Azije. Privjesci za oči za zaštitu od zloćudnih duhovnih sila možda potječu iz Mezopotamije, a stari Grci su imali slične simbole za odbijanje zla.
U jednoj kontraintuitivnoj praksi, za koju se smatra da ima svoje korijene u jevrejskoj tradiciji, dobronamjernici kažu suprotno od onoga što misle, kako bi izbjegli zavist.
„Sjećam se da sam čekala svoju kćer u školskom dvorištu, pa kad sam je ugledala, rekla sam: ‘Zdravo, ružna'”, rekla je jedna kiparska Turkinja. “Njena učiteljica je čula i užasnula se što bih svoju kćer nazvala ružnom. Tada sam morala objašnjavati da u mojoj kulturi često govorimo suprotno, kao način da se odvratimo od zlog pogleda.”
U nekim beduinskim zajednicama, majke drže svoju djecu neurednu iz straha da bi ih njihova ljepota mogla prizvati.
U oštroj suprotnosti s duhom doba društvenih medija, mnoge bliskoistočne tradicije podsticale su posjednike bogatstva, sreće i ljepote da izbjegavaju upadljivo iskazivanje svoje sreće. Osjećaj je uhvaćen u stihu koji je napisao libanonski pjesnik Kahlil Gibran: „Putujte i ne pričajte nikome, živite pravu ljubavnu priču i ne pričajte nikome, živite sretno i nikome ne pričajte, ljudi uništavaju lijepe stvari.
‘Zli duhovi’
Vjerovanje u zao pogled i načine zaštite od njega postoji od početka zabilježene historije, barem još od Sumerana, prije 5000 godina. Popularna izreka među beduinima odražava značaj aina: “Zlo oko može dovesti čovjeka u grob, a kamilu u lonac za kuhanje.”
Profesor Aref Abu-Rabia, antropolog sa Univerziteta Ben-Gurion u Negevu, proučavao je beduinsku zajednicu u pustinji Negev i kaže da su oduvijek smatrali urokljivo oko vrlo stvarnom “opasnom silom” koja ima moć da utiče na živote.
Abu-Rabia piše: „Za osobu koja posjeduje zlo oko kaže se da ima nečiste duhove koji prenose intenzivnu volju i želju da izazovu štetu, nered i štetu, bilo gledanjem u žrtvu ili putem direktnih ili indirektnih obreda, kao što su molitve ili kletve.”
Zlo oko se može kriviti za bilo šta, od neuspjeha braka do razbolijevanja djeteta ili gubitka posla. Pretjerana pospanost, zijevanje ili nedostatak koncentracije ponekad se objašnjavaju kao posljedice aina.
U beduinskom folkloru postoje tri nivoa zlog pogleda: neko ko nesvesno nešto hvali, a da ne daje ispravne blagoslove; neko ko je svjestan svoje zavisti, ali izbjegava bilo šta da kaže; i aradh, osoba koja namjerno traži pojedinca da nanese štetu svojim zlim pogledom.
Najosjteljiviji na urokljive oči su zdravi, lijepi i bogati, kao i djeca i trudnice.
Koncept zlog pogleda može se naći u abrahamskim religijama, a prenosi se da je posalnik Muhamed (a.s.) rekao: “Zlo oko je stvarno, i ako bi bilo šta nadvladalo Božansku odredbu, to bi bilo zlo oko.”
Pažljivi Jevreji često izgovaraju kennahara, kontrakciju riječi kein eina hara, ili “bez zlog oka”. A sljedbenici kabale, mističnog trenda unutar judaizma, vezuju crveni konac oko svog lijevog zgloba kako bi odvratili pogled. Ovdje Bliskoistočno oko sažima pet simbola i tradicija koje se i danas koriste kako bi zaštitile ljude od zla.
1. Amuleti
Ovo su uobičajeni prizori u mnogim domovima i čak se mogu vidjeti kako vise sa retrovizora automobila, ili se nose oko vrata ili zgloba kao nakit.
Plave staklene perle, sa bijelom mrljom i manjom crnom tačkom u sredini, na turskom se zovu nazar, a za zaštitu su ih koristili različiti narodi poput Asiraca, Feničana, Rimljana, Osmanlija i Grka.
Kaže se da perla u obliku oka skreće neželjeni negativni pogled koji drugi vraćaju natrag na onoga ko ima urokljiv pogled.
Još jedan popularan talisman je Ruka Fatime, nazvana po kćeri poslanika Muhameda, ili Ruka Miriam u jevrejskoj tradiciji. Često ima oko u središtu dlana kako bi se zaštitilo od nesreće i zaštitilo svog vlasnika od moći zlog oka.
2. Kur'anska odučavanja
Uprkos širokoj popularnosti hamajlija u islamskom svijetu, mnogi muslimani vjeruju da im u islamu nije dozvoljeno i snažno se protive njihovoj upotrebi. Vjeruju da samo Bog može zaštititi osobu od zlih duhova, pa su njihove tradicije protiv zlog pogleda ukorijenjene u riječima molitve.
Postoji niz kur'anskih ajeta i sura (poglavlja) za koje se obično vjeruje da su učinkovite protiv sila povezanih s Ainom. Najčešći među njima su par kratkih sura koje počinju riječju Qul (zaziv “reci” na arapskom). To su sura al-Falaq i sura an-Nas, koje su zajedno poznate kao Al-Mu'awwidhateyn ili “ajeti utočišta”.
Postoje i drugi ajeti u Kur'anu za koje se vjeruje da su učinkoviti protiv zlog pogleda, a većina njih uključuje direktno pozivanje na Božiju moć da pobijedi zlo.
Islamska tradicija ima mnogo anegdota o djelotvornosti korištenja Kur'ana protiv zlih duhova i zavisti. Ibn Qayyim al-Jawziyya, sirijski islamski pravnik iz 14. stoljeća, pisao je o beduinu koji je otkrio osobu zbog koje se njegova nekada živahna kamila razboljela, jednostavno preko aina. Pri odučavanju nekih ajeta iz Kur'ana, za beduina se kaže da je uspio izliječiti svoju kamilu i izvući počinitelja.
3. Paljenje tamjana
Paljenje tamjana kako bi se otjerali zli duhovi i sile je praksa uobičajena na Bliskom istoku, južnoj i istočnoj Aziji. Beduini pale drvo agar ili tamjan oko onoga koji je proklet, kako bi očistili negativnu energiju koju baca urokljivo oko. U Egiptu se preferira crno sjeme (habbat el barakah) ili timijan.
U Iranu vjernici u zao pogled koriste sjeme esfanda, koje je također poznato kao Syrian Rue. U iranskim domovima tamjan se zagrijava dok sjemenke ne puknu, kako bi se zaštitio od češm khordana ili od oka. Smatra se da ova praksa datira iz vremena kada je zoroastrizam dominirao Iranom i kako se kaže da je efikasan u uklanjanju negativne energije. Trgovci ga često spaljuju po svojim radnjama u nadi da će bolje trgovati, a spaljuje se i da bi očistio energiju u novim domovima.
4. Pljuvanje, tri puta
Pretvaranje pljuvanja, tri puta, a da pljuvačka zapravo ne izlazi iz usta, zvuči pomalo kao “thu thu thu”. Čini se da su ovaj ritual praktikovale mnoge kulture, uključujući Grke i Rimljane, a potonji su nazvali act despuere malum, što znači pljunuti na zlo.
Zid plača
Jevreji ga dugo praktikuju, a na njega se gleda kao na lahak način zaštite od očiju i ide ruku pod ruku s molitvama, uključujući kinehore. Među nekim beduinima, iscjelitelji se ne suzdržavaju i koriste svoju pljuvačku da izliječe oboljele od tragedija zlog pogleda – vjerovanje da će pljuvačka muškarca izliječiti muškarca, a pljuvačka žene izliječiti ženu.
5. Ubod ili štipanje
Iranci to rade, libanski Jermeni to rade, a isto tako i Asirci, iako svi imaju malo drugačije pristupe i fraze koje prate čin. Među Jermenima se kaže fraza char atchk dok se brzo češe po stražnjici kako bi se spriječilo da se kompliment pretvori u kletvu.
Asirci također imaju istu praksu, ali to je lagani donji ubod umjesto ogrebotine, nakon čega slijede riječi theesa moocha i potkrijepljeno mashallah za dobru mjeru.
Teorija je da bol koji se osjeća od štipanja treba da učini da zao pogled više ne zavidi na vašem uspjehu, jer vas sada boli.
(TBT, MEE)