Sve što formalno radi Bakir Izetbegović u kampanji jeste da uvjeri Bošnjake da je dostojan sljedbenik svoga oca. To je priznao na tribini rekavši kako mu je smao briga da kad umre ljudi kažu da je bio takav.
I ta podignuta ruka na bilbordu je u svrhu toga. Doduše, nekad je obećavao da će vratiti stranku na „Alijin put“, sad samo uvejrava Bošnjake da je uspio sebe samog vratiti na taj put. Ali Izetbegovićev odnos prema partiji kojoj je na čelu, znamo, nije rezultat neke velike ljubavi. Više je interesantno i karijerno određen od strane njega i njegove supruge.
BOŠNJACI BAKIRU, OSTALI ŽELJKU
Stoga kao predsjednik očeve stranke često pokazuje kompleks nedovoljno voljenog djeteta. Svojim izjavama često implicira da ga nacija ne cijeni i ne voli onoliko koliko on to zaslužuje. To bi mogao biti motiv da je krenuo u ovako brutalnu patetiku da se svidi Bošnjacima. „Ostale“ je prepustio Željku Komšiću. Zato se fotografira sa botovima, vehabijskim radikalima, peče volove po haremima džamija, uz sirene skupocjenih limunizna tajkuna i rotacija sa auta policijske pratnje, podvikuju tekbire, uče se ilahije, itd. To je najvulgarniji populizam koji nije stran bošnjačkim liderima.
Botovi na društvenim mrežama imaju radi čega teferičiti i šenlučiti. Taj teferič je počeo faktički sa ramazanskim stranačkim iftarima i još ne prestaje. Trebao bi prestati tek kad Izetbegović pobijedi kad će biti njihov pravi bajram! Tako je Izetbegović pretvorio izbornu kampanju u bošnjački rijaliti. I ne bi se reklo da ne plijene pažnju i da nisu zanimljivi. Ne bi to bio problem i ne bi se to sve trebalo ticati ostatka građana koji gaje sasvim drugačije emocije prema Izetbegovićima i njihovoj stranci da opozicija nije upala u zamku i prihvatila igru te se i sama uključila u taj bošnjački rijlaiti nalik na (životinjsku) farmu. Tako se više bave zvijezdama tog rijalitija poput Fadila Novalića, Nezima Halilovića Muderisa, Sebije Izetbegović, Osmana Mehmedagića Osmice, Harisa Zahiragića Čakijaša, itd., nego istinskim problemima i ozbiljnim političkim temama, je zapravo i cilj njihove glupe kampanje.
Kao što primjećujete nema dijaloških emisija na televizijama, nema polemika intelektualaca u medijima, sve je u duhu političkog rijalitija. Cijela država, a posebno njena metropola Sarajevo bazdi na sve one što se razlijeva iz utrobe SDA-ove „duboke države“. U zraku je visoka stopa kondenzacije straha. Događa se da žrtve zlostavljanja emocionalno stanu uz one koji ih maltretiraju i ugrožavaju. Jer opozicija ne provjetrava taj vonj, niti otklanja strah kod ljudi. Čak štaviše, svojim kukavičlukom, kojeg građani osjećaju, pospješuje taj strah kod njih.
ZLOČINAČKA ORGANIZACIJA
SDA-ova je vlast građanima otela nadu. Posijala je sumnju u smislenost bosanske države. Razvojne su predispozicije grubo iznevjerene. Ljudi iz tog čemera ne prestaju bježati. Razočarani, revoltirani dižu ruke, odustaju od svoje države. Uprkos tome Fadil Novalić je za Bošnjake politička vedeta. Stoga Izetbegović sa svojim stranačkim adlatusima poput Novalića sada pokušava tvrditi da otkriveni lopovluk nema veze ni sa strankom ni s njegovom vlašću. To nije SDA, to nema veze s (vrhom) SDA, uporno ponavljaju. To je djelo pojedinaca, kojih se oni gnušaju! Borba protiv korupcije Vladin je prioritet! Za razliku od opozicije koja ne zna raspoznati nacionalne interese, SDA uspješno upravlja Bosnom i Hercegovinom! Parole koje lijepo zvuče, ali činjenice govore suprotno. Apsolutno nerazmrsivi gordijski čvor klijentelizma i korupcije, kumstava i ortakluka, sistemske pljačke i grabeža, koji ni Aleksandar Makedonski ne bi mogao presjeći. U SDA sasvim sigurno ima i mnogo poštenih ljudi, premda oni, nažalost, puštaju da budu nedovoljno utjecajni ili su čak neprimjetni, ali stranka funkcionira kao zločinačka organizacija.
Nolen volens, o svemu smo na ovim stranicama podrobno pisali i ukazivali. I ne samo mi, narvano! Ipak opozicija, sva odreda, kao da ništa nije čitala i kao da uopće nije upućena u probleme u zemlji samo simulira predizbornu kampanju. Opozicioni lideri, svi odreda, ponašaju se da su sami sebi dovoljni. Dok se Izetbegović slika sa notornim botovima, sa radikalnim vehabijskim vođama, a njegov prvi obavještajac Osman Mehmeadagić Osmica usred bijela dana, i nasred glavne ulice državne metropole, ispija kafe sa narko-bosovima, opozicioni lideri ne smiju se sastati, pa čak ni komunicirati, sa nekim od novinara ko iole smjelije istupa i hrabrije kritizira SDA.
Neki su uočili kako nema razlike između botova iz opozicionih stranaka i režimskih botova, jer se postovi na društvenim mrežama SDP-ovih kandidata, mlađahnih junoša i junošica u Sarajevu, bitno ne razlikuju od postova notornog Harisa Zahiragića. To je sasvim uvjerljiva konstatacija ako se ima u vidu da su se njihovi lideri Elmedin Konaković, kao i Nermin Nikšić, suzdržali od kritike i osude pogubnih izjava turskog vođe Recepa Tayyipa Erdogana. Još je više kukavičluka ispoljio Denis Bećirović koji je Erdoganovu posjetu prešutio, iako je vanjska politika domen njegove buduće funkcije za koju se kandidirao. Takvim kukavičlukom opzicija obeshrabruje birače koji su svjesni da je Izetbegović na korak do ostvarenja svog cilja, a to je potpuna okupacija Bošnjaka i promjena njihovih općih civliazcijskih i ljudskih vrijednosti.
(TBT, Tim za analitiku)
