Prije nekoliko godina u Zenici se pojavio brend šarenih torbi i cekera koji nosi naziv ni manje ni više nego “Torbejarabi”. Kreatorica ovog brenda je glumica Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici Selma Mehanović. U razgovorima za domaće medije Mehanović je ranije izjavila da je naziv osmislio njen suprug Adis Mehanović koji je također glumac u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici.
Mehanović je u prijašnjim izjavama kazala da se s “navalom turskih serija kod nas sve više koriste te poštapalice ‘tobejarabi'”, da je naziv “Torbejarabi” duhovit, te da su razmišljali da li je uvredljivo, ali im se javilo dosta ljudi koji prakticiraju vjeru i kazalo da je naziv uredu. Zatim je Mehanović kazala da je naziv brenda “igra riječi”, te ponovila da su “turske serije pokorile gledatelje s ovih prostora” i da se tako “Tewbe Ja Rabbi koristi i gdje priliči ne gdje ne priliči”.
TEOBA I LUSTRACIJA
Ovo nije promaklo režimskim portalima i dušebrižnim hodžama koji ažurno bdiju kako nad duhovnom i kulturnom, još više nad političkom higijenom Bošnjaka, te su dosljedno svojoj misiji kritički reagirali na ovu izvitoperenu frazu koju su nekad iskreni bosanski muslimani sa uzdahom izgovarali u svojim dovama. A sociolozi religije, kakvim se predstavlja hodža koji je reagirao na torbice brendirane spornom frazom, sigurno bi mogli u tome naći izvrstan primjer konzumiranja maskulture kroz jeftinu i populističku popularizaciju religije koja je eruptirala kod Bošnjaka dolaskom proislamističke Stranke demokratske akcije (SDA) na vlast.
Pošto je ta stranka osvojila vlast u eri postkomunizma ključni uvjet političke tranzicije i konvertiranja bošnjačkih političara iz komunističke partije u SDA bila je upravo „teoba“. Onako kako je ovaj vjerski princip primijenjen u islamizaciji komunističkog bošnjačkog korpusa, takva je i njegova percepcija u masama. Ovo je samo jedan od benignih primjera te percepcije. Sam Bakir Izetbegović se tako može smatrati „teobašem“, čovjekom koji je “došao teobe”, što će reći da je prestao činiti ona djela koja islam zabranjuje (haram) poput alkohola, kojeg je, kako je sam priznao konzumirao, a potom počeo ispunjavati vjerske obaveze poput molitve (namaza), a koje ranije nije činio.
Politička inačica za teobu bila bi lustracija. Iako semantički lustracija potječe iz staro-rimske religije, ona se u postkomunističkim društvima Istočne Evrope razumijeva kao čišćenje od komunističkog naslijeđa. To, naprimjer, SDA nikad nije uradila uprkos činjenici da su ovu stranku osnovali ljudi koji su bili žrtve komunističkog terora. Što je sa sociološkog aspekta paradoksalno stajalište, dok je politički veoma problematično, posebno stoga što se sumnja da su mnogi rukovodioci SDA, kao i vrhuška Islamske zajednice bili saradnici tajne komunističke policije (UDBA).
Ovo je vjerovatno neprebolna rak rana bošnjačke postkomunističke politike kojoj ni izbliza nije dovoljno posvećeno pažnje. Neki od tih komunističkih utjecaja, ideoloških matrica i metoda u SDA ogledaju se baš u vrijeme pojave društvenih mreža. Obavještajna služba koju kontrolira Izetbegović preko Osmana Mehmedagića Osmice, nekadašnjeg nižerangiranog pripadnika tajne komunističke policije (DB), primjenjuje iste „udbaške“ metode i iskazuje iste komunističke manire prema svojim političkim oponentima. Notorno pravilo je, naprimjer, da se doušnici, uhode i žbirovi regrutiraju i vrbuju od glupih, intelektualno zapuštenih osoba i poročnih ljudi koje je po tom osnovu lahko ucjenjivati. Takvih uhoda su pune duštvene mreže i pežorativno ih zovemo botovima.
DŽEPARI, TORBARI, KOCKARI…
Scena kada je jedan od zloglasnih SDA-ovih botova Adnan Lingo „uhvaćen“ kako ulazi u kockarnicu u vrijeme iftara, pa taj trenutak neko „ovjekovječio“ snimkom sa pametnog telefona, pa snimak postavio na društvene mreže, najbolja je ilustracija naprijed iznesene teze. Lingo po svom spoljašnjem izgledu odaje osobu zapuštene inteligencije. A ono što su tvrdili kuloari o njemu kao fanatičnom braniocu bračnog para Sebije i Bakira Izetbegovića, samo upotpunjava njegov mentalni sklop da je sklon porocima, pa tako i lahak plijen za ucjenu. Navodno je dizao kredite da bi kupio sebi odijelo kako bi mogao prisutvovati paradnim manifestacijama SDA i fotografirati se sa brčanim parom Izetbegović. Nakon što je „provaljen“ u kocakarnici njegove objave na društvenim mrežama se utihnule.
Sličnu sudbinu doživo je, izgleda, i Lingin pajdaš iz dijaspore Jasmin Mulahusić. I on se slikao sa Bakirom Izetbegovićem, da bi policija izvršila pretres njegovog stana zbog sumnje da je povezan sa opasnim islamskim radikalnim grupama. Iz sličnih razloga protiv njega se u BiH vode istražne radnje i sudski procesi. U svemu tome imao je izrazitu podršku vrhuške SDA koja ga je branila po osnovu prava na slobodu govora. Izgleda da je nedavno Mulahusić prešao „ćizu“ te su mu „Zelene beretke“ odbrusile javnim saopćenjem da vrijeđa („mrtve kosti“) njihovog ratnog komandanta Alije Izetbegovića. Pošto ime „Zelenih beretki“ koristi objavještajna služba (OSA) te se krije iza udruženja boraca, ovo bi se moglo čitati kao „katil ferman“ za bota Mulahusića.
Postoji još nekoliko SDA-ovih ucijenjenih botova i SDA-ovih propagandista (glumaca, reditelja, arhitekata) koji su zbog kockanja i alkoholiziranja kao i kriminalnih rabota, čak i džeparenja, ucijenjeni od OSA-e i svoje „dugove“ otplaćuju napadima i diskreditacijom političkih oponenata Bakira Izetbegovića. Svi su oni „došli tobe“ iskazujući svoju odanost Izetbegovićima. Tako je nastao proces kretenizacije Bošnjaka. Njegova jednačina je vrlo jednostavna: rob + bot = robot!
Iako se samo na prvi pogled izjava Izetbegovića da će njegova stranka (SDA) odlazak mladih iz BiH nadoknaditi robotima, čini bezazlenim lapsusom koji je poslužio mladim zajebantima na internetu da se s njim šprdaju, to nimalo nije bezazlena situacija. Čak štaviše, to je kulminacija kretenizacije Bošnjaka koju je predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović osmislio i dizajnirao. On je tako na kretenskoj televiziji „Hayat“ komentirao činjenicu da veliki broj građana Bosne i Hercegovine ramazan provodi van svoje države, kao i činjenicu da se broj ljudi koji napušta zemlju povećava svakodnevno.
Na pitanje postoji li ikakav koncept koji će biti posvećen povratku mladih u svoju zemlju on je, kako su izvjestili mediji, iskazao „optimizam po ovom pitanju kojeg vidi u primjeru Jevreja, koji su, kako je rekao, otjerani iz Izraela prije dvije hiljade godina pa su se vratili jer im nigdje nije bilo dobro“.
Ovo je pokazatelj o spirali i vezi između mreže botova na društvenim mrežama, kretenskih režimskih medija i ideologa koji kreira društvene i političke procese kod Bošnjaka. Brend „Torbe Jarabi“ samo je natruha opće kretenizacije koja je zapljusnila bošnjačku društvenu, političku i kulturnu scenu.
(TBT, Tim za analitiku)
