Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Kad ste pročitali jednu serioznu vojnu analizu nekog oficira Armije Bosne i Hercegovine o ozbiljnim prijetnjama za sigurnost regiona, ili čak o invaziji Rusije na Ukrajinu što čine svi drugi vojni analitičari svijeta? Nikad! Pošto se sa izbijanjem rata u Ukrajini Bosna i Hercegovina spomenula milion puta, te njeno ime osvanjivalo na naslovnicama svjetskih medija, nije poznato da je neki oficir Armije Bosne i Hercegovine dao izjavu, a kamo li da je konsultiran oko procjena ili karaktera rata u Ukrajini. Osim par replika na spomen Srebrenice od strane portparola iz Kremlja, ozbiljnijih izjava političke elite iz Sarajeva nije bilo. A moralo je biti!
PARANOIČNI REIS
Ali su zato vjernici ovog petka morali slušati hutbu o Armiji Bosne i Hercegovine koja je autorizirana od strane Rijaseta Islamske zajednice u BiH i kao takva unificirana i proslijeđena svim imamima/hatibima da je pročitaju. Radi se o osvrtu na obljetnicu od 30 godina nastanka Armije BiH. Sama po sebi hutba je zvučala apologetski uz veličanje heroja odbrane od agresije na BiH, kao i paranoičnih reminiscencija kako bosanskim muslimanima još uvijek prijeti opasnost od nestanka jer isti narodi koji se već počinili genocid nad njima spremaju reprizu.
Nije ovo prvi put od kada je reis, da Husein Kavazović, kao bivši pripadnik Armije BiH, posvećuje hutbu Armiji BiH. To govori o njemu kao režimskom reisu za kojeg se sumnja da postavljen od strane struktura bošnjačke „duboke države“, pa se trudi uzvratiti i služiti tim strukturama koliko god je to moguće. Međutim, ova hutba se može dovesti i u kontekst ideološke vizije Stranke demokratske akcije (SDA) za koju se ozbiljno sumnja da je privržena konceptu uspostave neke varijante ili surogata „islamske drža(vic)e“.
Nedavna izjava Bakira Izetbegovića koji je o profilu svoje stranke rekao da smo mi vjernici i da nas je vjera spasila, dodatno pospješuje ove sumnje. „I dokle god su pune džamije mladih ljudi i dokle god stotine hiljada ljudi posti dobrovoljno, noću se dižu… ja nisam zabrinut za ovu zemlju”, obrazložio je svoju tvrdnju Izetbegović. Ovakav pogled na odbranu države od agresije potpuno opravdava reisovu hutbu o Armiji BiH. A samo nekoliko dana kasnije na stranačkoj tribini Izetbegović je govorio o ideologiji stranke kako želi pomiriti bošnjaštvo i bosanstvo, islam i demokratiju itd., što je u potpunoj koliziji sa prethodnom rečenicom u kojoj „tapiju“ na državu daje primarno vjernicima.
To je uočio Denis Bećirović pa je replicirao Izetbegoviću da se, kad je u pitanju odbrana države, ugleda na Aleksandra Vučića koji mu „ispred nosa“ kupuje dronove od „brata“ Recepa Tayipa Erdogana. Najmanji je problem nabaviti dronove, a najveći održati mir. Ne postoji pravedan rat, najbolji rat je onaj kojeg se uspije izbjeći.
Stoga nije ovdje riječ o militarizaciji vjere jer reis i Islamska zajednica imaju pravo njegovati ratna sjećanja i kultivirati patriotizam. Voljeti domovinu/vatan je dio vjere. Zapravo riječ je o kleronacionalističkom populizmu kada bošnjački generali više govore o vjeri nego o ratu i sigurnosti, dok reis govori više o vojsci i (novom) ratu nego o vjeri.
O islamizaciji Armije BiH puno se govorilo tokom rata. Bilo je tu insinuacija od strane ljevičara koji uslijed postkomunističke tranzicije nisu mogli shvatiti da se u multietničkom sastavu vojske može slobodno ispovijedati vjera. Dodatni problem je bio ideološkog komunističkog naslijeđa indoktriniranih oficira JNA itd. Ipak, svoditi ideološko naslijeđe Armije BiH na ono što reis Kavazović pledira u hutbi je nakaradno i retrogradno viđenje ideala za koje su (po)ginuli i nemuslimani.
REFLEKTORI NAD BOSNOM
Ne želim uopće polemizirati sa Izetbegovićem, a još manje sa Kavazovićem, koji su, očito pogrešno iščitali „Islamsku deklaraciju“, u kojoj je njen autor Alija Izetbegović iznio svoj koncept islamizacije muslimana, već više ukazujem na njihov opasan koncept dezavuiranja bosanskih muslimana kad je u pitanju vizija države Bosne i Hercegovine. Niti resi Kavazović može varati i dezavuirati druge narode, niti ih može odvrati od zlih nauma. On samo može dezavuirati i varati sopstveni narod.
Pošto je rat u Ukrajini okrenuo svjetske reflektore prema Bosni i Hercegovini, strah me je da će ovakve nonsense vjerskih i nacionalnih vođa bosanskih muslimana svijet prepoznati i , ne daj Bože, dati za pravo onima koji sumnjaju u iskonske ideale onih koji su ginuli za ovu zemlju u proteklom ratu.
Baš je invazija na Ukrajinu pokazala, i to je jasno k'o dan, da se tamo vodi jedan nesvršeni rat. Odatle strahovi da bi i u Bosni i Hercegovini isto tako neko mogao prosto nastaviti svoj nesvršeni rat koji je zaustavljen mirovnim sporazumom u Daytonu. Takve strahove u svijetu pobuđuje postratna zbilja u kojoj su još uvijek na sceni tri dominantne ratne političke opcije, bukvalno nasljednice triju vojski. Tako nacionalni lideri postrojavaju tri vojske uz obljetnicu 30 godina njihovog nastanka, iako formalno postoje jedinstvene Oružane snage (OS) BiH.
Osim što je imidž Armije BiH dobrano okaljan u poraću, jer su glavni komandanti osuđeni i diskreditirani u društvu po raznim osnovama, pa uz stranačke obljetnice rame uz rame Izetbegoviću i Kavazoviću paradiraju kriminogeni komandanti, ideološko „postrojavanje“ i prebrojavanje dodatno dezavuira ideale i duh patriotizma kojeg su branioci ispoljavali tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Slava i hvala braniocima, a vlast vlastoljupcima!
(TBT)
