Temperatura pada ispod nule u zapadnom Afganistanu, a Delaram Rahmati muči se da pronađe hranu za svoje osmoro djece.
Otkako su prije četiri godine napustili porodičnu kuću u provinciji Badghis, Rahmati žive u kolibi od blata sa plastičnim krovom u jednoj od sirotinjskih četvrti grada Herata. Suša je učinila njihovo selo nesposobnim za život, a zemlju neobradivom. Poput nekih 3,5 miliona Avganistanaca koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove, Rahmati sada žive u naselju za interno raseljena lica (IDP).
Nema poslova. Ali 50-godišnjakinja mora da plati bolničke troškove za dva svoja sina, od kojih je jedan paralizovan, a drugi koji ima mentalnu bolest, kao i lijekove za svog supruga.
„Bila sam prinuđena da prodam dvije svoje kćerke, jednu osmogodišnju i šestogodišnjakinju“, kaže ona. Rahmati kaže da je prodala svoje kćeri prije nekoliko mjeseci za po 100.000 afganija (otprilike 700 funti), porodicama koje ne poznaje. Njene kćerke će ostati s njom dok ne uđu u pubertet, a zatim će biti predate strancima.
Nije neuobičajeno u Afganistanu da ugovore prodaju kćerke u budući brak, ali je odgajaju kod kuće dok ne dođe vrijeme da ode. Međutim, kako se ekonomska kriza u zemlji produbljuje, porodice izvještavaju da predaju djecu sve mlađu jer ne mogu priuštiti da ih hrane.
Ipak, prodaja budućnosti njenih kćeri nije bila jedina bolna odluka koju je Rahmati morala donijeti. „Zbog dugova i gladi bila sam primorana da prodam bubreg“, kaže ona za Rukhshana Media ispred svoje kuće u sirotinjskoj četvrti Herata.
Afganistan je na rubu “humanitarne krize i ekonomskog kolapsa”, prema UN-u. Ambasador agencije u Afganistanu rekao je da ona “proživljava najgoru humanitarnu krizu u svojoj savremenoj istoriji”. Suša, Covid-19 i ekonomske sankcije uvedene nakon što su talibani preuzeli vlast u avgustu 2021. godine imali su katastrofalne posljedice po ekonomiju. Dramatični porast inflacije doveo je do skoka cijena hrane.
Trgovina bubrezima u Afganistanu raste već neko vrijeme. Ali otkako su talibani preuzeli vlast, cijena i uvjeti pod kojima se odvija ilegalna trgovina organima su se promijenili. Cijena bubrega, koja se nekada kretala od 3.500 do 4.000 dolara (2.600 do 3.000 funti), pala je na manje od 1.500 dolara (1.100 funti). Ali broj volontera stalno raste.
Rahmati je prodala svoj desni bubreg za 150.000 afganija (1.000 funti). Ali njen oporavak od operacije nije bio dobar i sada je, kao i njen suprug, bolesna, nema novca da ode kod doktora.
Više od polovine od procijenjenih 40 miliona stanovnika zemlje suočava se s “ekstremnim nivoom gladi, a skoro 9 miliona njih je u opasnosti od gladi”, prema UN-ovoj agenciji za izbjeglice, UNHCR. Za sve veći broj Avganistanaca, prodaja bubrega je jedini način da dobiju novac za hranu.
“Prošli su mjeseci otkako smo posljednji put jeli pirinač. Hljeba i čaja jedva nalazimo. Tri noći u sedmici, ne možemo sebi priuštiti večeru”, kaže Salahuddin Taheri, koji živi u istoj sirotinjskoj četvrti kao i porodica Rahmati.
Taheri, 27-godišnji otac četvero djece, koji svaki dan skuplja dovoljno novca za pet hljeba skupljajući i prodajući reciklirano smeće, traži kupca za svoj bubreg. “Već mnogo dana pitam privatne bolnice u Heratu da li im treba bubreg. Čak sam im rekao da ako im hitno zatreba, mogu da ga prodam ispod tržišne cijene, ali nisam dobio odgovor – kaže Taheri. “Moram da nahranim svoju djecu, nemam drugog izbora.”
U proteklih pet godina u bolnicama u pokrajini Herat obavljeno je oko 250 zvaničnih transplantacija bubrega, a vrlo ograničen broj članova porodice koji su donirali svoj organ, kaže Asif Kabir, službenik za javno zdravstvo u pokrajini. Cijena transplantacije bubrega je 400.000 afgani, plus cijena bubrega, kaže Kabir.
Ali pravi broj operacija bubrega može biti daleko veći. Doktor koji radi u jednoj od bolnica u kojoj se obavlja većina transplantacija, koji je govorio pod uslovom anonimnosti, kaže: „U posljednje vrijeme u Heratu se povećao broj ljudi koji žele prodati bubreg i većina njih živi u raseljenim licima. logorima, u sirotinjskim četvrtima Herata. Mušterije također odlaze u kampove za raseljene kako bi pronašli jeftin bubreg.”
Sayed Ashraf Sadat, aktivista civilnog društva u Heratu, bio je član delegacije koju je dodijelio predsjednik Ashraf Ghani da istraži ilegalnu trgovinu bubrezima u maju 2021.
“Utvrdili smo da bolnice ne rade po zakonu. Ljudi rade unutar i izvan zemlje kako bi ohrabrili ljude da prodaju svoje bubrege. Ovi ljudi dobijaju vize i šalju ih na drugu stranu granice. Više je potražnje za transplantacijom bubrega izvan Afganistana. Zemljama poput Irana potrebni su bubrezi, a siromašni Afganistanci su primorani da ih prodaju.”
Sadat kaže da je istraga u kojoj je bio dio identificirala dvije bolnice u Heratu u kojima se obavljaju operacije transplantacije bubrega; jedan od njih je rekao da je završio 194 operacije, a drugi je rekao 32, ali je više od 500 ljudi tvrdilo da je prodalo svoj bubreg, 100 iz jednog sela u Heratu. „Ovo pokazuje da su bubrezi odneseni izvan Afganistana“, kaže Sadat.
„Na primjer, bubreg se kupuje za 300.000 afghani (2.100 funti) unutar Afganistana, a prodaje se za više od 7.500 do 11.000 funti izvan zemlje“, kaže Sadat.
“Pronašli smo dokaze da se neki ohrabruju da prodaju svoje bubrege, iznesu van granica, a njihovi bubrezi se prodaju za 200.000 do 400.000 afghani ”, kaže Sadat. “Izgleda da su doktori umiješani u ilegalnu trgovinu. Ali, nažalost, naša istraga je obustavljena zbog pogoršane sigurnosne situacije.”
Sardar Muhamed, koji je prodao svoj bubreg, pokazuje ožiljak.
Drugi stanovnik logora Herat, Sardar Muhammad, koji je prodao svoj bubreg, pokazuje ožiljak od operacije.
Prošla su dva mjeseca od Rahmatijeve operacije bubrega, a novac je već otišao za otplatu zdravstvenog duga. Njen oporavak od operacije i dalje teče loše.
“Tako sam bolestan. Nisam mogao ni hodati jer je rana inficirana. Jako je bolno”, kaže ona, dodajući da je primalac njenog bubrega platio samo operaciju, dvije noći u bolnici i prvi račun za lijekove.
Na dan transplantacije, Rahmati je bio bolestan i doktori su odbili da operišu. “Nisam mogao pravilno disati, pa su me ljekari skinuli iz bolničkog kreveta, ali sam se vratio. Rekla sam im ‘Srećna sam svojom smrću, ali ne mogu tolerisati da vidim svoju djecu gladnu i bolesnu'”, kaže ona.
(TBT, The Guardian)