U programu Face TV akademik Abdulah Sidran je pokazao svu svoju hipokriziju lakejski pokušavajući otplatiti svoju posljednju tezgu i vrlo podlo i hinjski potvrditi narativ botova SDA da je Senad Hadžifejzović “srpski igrač” jer dovodi srpske lobiste u emisiju, isti onaj narativ da je svako ko kritizira bračni par Izetbegović automatski na “srpskoj strani”.
Po istom zadatku i na isti hinjski način tako je prozvao „braću“, kojima u trijeznom stanju ni ime ne smije spomenuti, a radi se o Džemaludinu i Nedžadu Latiću, za “ekstremne teorije“ po kojima je bivša komunistička tajna obavještajna služba, poznata kao UDBA, zavrbovala većinu bošnjačkih prvaka. Ne radi se ovdje ni o kakvim ekstremnim teorijama već o temeljnim pitanjima lustracije koje su sprovele sve komunističke države i nacije, osim, naravno Bosne i Hercegovine i Bošnjaka.
Bez želje da se (ovom prilikom) replicira akademiku Sidranu, kao odgovor na njegove tvrdnje prilažemo dosije „REISU-L-ULEMA MUSTAFA CERIĆ – SARADNIK UDBE „VEZIR“ objavljen na stranici “Hrvatski križni put”.
„Nakon objave suradničke mreže bosansko-hercegovačke Udbe, analitički tim naše udruge Hrvatski križni put, za potrebe „Registra suradnika Udbe“ (https://www.hrvkrizniput.com/registar-tajnih-sluzbi/), trenutno izučava fond „Informacije“ Službe državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske (SDS RSUP SRH).
Na temelju te dokumentacije bit će moguće rekonstruirati suradničke dosjee velikog broja suradnika hrvatske Udbe.
Dobar primjer jest slučaj suradnika „Vezir“ kojeg je i posljednji šef hrvatske Udbe Josip Perković naveo u svojoj rekonstrukciji za potrebe „Hrvatske izvještajne službe“ (HIS) u srpnju 1997. godine. Perković je otkrio da se iza tog pseudonima skriva Mustafa Cerić, svojedobni glavni imam u Zagrebačkoj džamiji i poslije dugogodišnji reis-ul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
(vidi: „Suradnička mreža Službe državne sigurnosti RSUP SRH /djelomična rekonstrukcija/“, Zagreb, srpanj 1997.; objavljeno u „Hrvatskom listu“ br. 73, Zadar, 16. veljače 2006.)
Prema prikupljenim podacima, Mustafa Cerić je nakon završenog studija od 1978. do 1981. bio na dužnosti imama u Gračanici. Tamo je upao u vizir dobojske Udbe te je 29. prosinca 1980. stavljen pod obradu kao potencijalni islamski fundamentalist. Međutim, obrada nad njim ukinuta je već 4. studenoga 1981. nakon što je imenovan za imama u Islamskom kulturnom centru u Chicagu.
(vidi: Vukojević, Vice/Vukušić, Bože, „Djelovodnik šefova bosansko-hercegovačke Udbe 1970. – 1992.“, Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva, Zagreb, 2013.)
Nakon isteka mandata u Chicagu, Cerić biva postavljen 1986. za imama u Zagrebu te ga zagrebačka Udba ubrzo stavlja pod nadzor, ali i saznaje od svojih kolega iz Sarajeva da je Cerić u međuvremenu bio na vezi jugoslavenskoj Vojno-obavještajnoj službi (VOS). Slijedi Cerićevo preuzimanje uz posredovanje dvojice operativaca dobojske Udbe te mu je dodijeljen pseudonim „Vezir“.
(vidi: „Obrada SDS OO, OK, POO /urudžbeni broj 67/, akvizicija 39/2015, 31/578, predmet 1“ i „Evidencije suradnika i operativnih veza /urudžbeni broj 68/, akvizicija 39/2015, 31/578, predmet 1“, Fond HDA, signatura 1561, SDS RSUP SRH)
U dokumentaciji smo – za sada – pronašli dva izvješća, uglavnom vezana uz izgradnju i otvaranje zagrebačke džamije, sastavljena na temelju dojava više suradnika, među njima i „Vezira“.
(vidi privitak: Informacije br. 1526 od 28. kolovoza 1987. i 1546 od 3. rujna 1987. /„Akcija Borovje“/, CSDS Zagreb, Fond HDA, signatura 1561, SDS RSUP SRH)
Objavu sa dokumentacijom koja potvrđuje saradnju Mustafe Cerića sa UDBOM pogledajte na Facebook stranici “Hrvatski križni put”
(TBT, R. I.)
