TEME
“Najlakše bi bilo za sve okriviti izdajnika Fikreta Abdića,
kao što to čini Pušina, koji će biti i ministar MUP-a. A nije, tako.
Šta ćemo s “mangupima iz naših redova?” pita se Kebo
FOTO: Kebo (Agencije)
Na današnji dan 1992. zarobljen je i tadašnji predsjednik
Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović, koji se vraćao s pregovora u Lisabonu.
Tog dana delegacija je sletjela u Sarajevo u popodnevnim satima, kada je počela
prava drama. Vojnici JNA odveli su predsjednika Izetbegovića i ostale članove
delegacije do aerodromske zgrade, a potom, protiv njihove volje, u kasarnu u
Lukavici, odakle se javio u program TV Sarajevo. Mukotrpni pregovori o Izetbegovićevom oslobađanju
trajali su i narednu noć i sljedeći dan, kada je dogovoreno da bude oslobođen u
zamjenu za izlazak kolone JNA, s generalom JNA Milutinom Kukanjcem na čelu, iz
Sarajeva, što je i učinjeno.
Kako je za Avaz izjavio Jusuf Pušina tada se planirao i atentat
na predsjednika Izetbegovića. Iza tog atentata, prema njegovim riječima, stajao
je Fikret Abdić.
“To je tačno, ali suviše općenito”, tvrdi Mirsad Kebo,
čovjek koji je najglasnije progovorio i insistirao na rasvjetljavanju ubistava
odnosno atentata u Sarajevu.
On tvrdi da nije obavještajno kriminalno podzemlje htjelo
likvidirati samo Izetbegovića, već i druge političare poput Ejupa Ganića ili
Hasana Efendića, tadašnjeg komandanta TO RBiH.
“Najlakše bi bilo za sve okriviti izdajnika Fikreta Abdića, kao
što to čini Pušina, koji će biti i ministar MUP-a. A nije tako! Šta ćemo s
“mangupima iz naših redova?” pita se Kebo.
“ Sjećam se da sam toga dana u popodnevnim satima pozvan da
dođem u zgradu Predsjedništva BiH. Bio sam cijenjen u Centrali SDA kod nekih
ljudi zbog svojih operativno-logističkih aktivnosti u formiranju PL-a. Ništa
nije slutilo na dobro u tim danima i ponio sam hekler sa sobom. To je bio
poklon od Fikreta Muslimovića kojeg sam nekoliko puta spašavao od linča naših dobrovoljaca. U prostoriji je bio Alija
Delimustafić, sa ministrom Munirom Jahićem i Vehbijom Karićem. Iza njih je bilo
još nekoliko uniformiranih lica. Ministar Delimustafić me je tada upoznao sa
planom likvidacije Ejupa Ganića, tadašnjeg v.d. Predsjednika Predsjedništva
BiH”, prisjeća se Kebo.
“Naravno, da mu je plan bio dovesti Fikreta Abdića. Stoga je
moj komentar bio da takve promjene u državnom vrhu ne bi bile u skladu sa
Ustavom i napustio sam prostoriju sa “oružjem na gotovs”, tvrdi Kebo.
“Ovo će malo ko povjerovati, ali prvi put iznosim u javnost
da sam pozvao svojih petericu odanih dobrovoljaca i naradio im da se naoružaju
bombama i da čekaju moj znak, pucanj iz pištolja, i da krenemo u akciju
čišćenja “sumnjivih lica” u zgradi Predsjedništva
BiH. Pošto je, kako sam kasnije saznao, Delimustafić bio obavio sličan razgovor
sa nekim oficirima TO-a u restoranu “Monik” i da je većina oficira odbila učestvovati
u ovom planu, uspjeli su izvijestiti
Ganića i poduzeti radnje kojima su mu , možda, spasili i život. Također sam
saznao da je Karić vjerovatno promijenio stranu što je omogućilo djelovanje
pripadnika TO-a u cilju kontrole nad zgradom Predsjedništva BiH”, tvrdi Kebo.
“Da sve ovo nije bilo slučajno, i da se nije ostalo samo na
ideji, govori i činjenica da je nekoliko dana prije ovih događanja na ulazna
vrata kabineta Hasana Efendića ispaljen hitac, o tome imaju dokumentirane
fotografije, koji je mogao biti ispaljen od Alipašine Džamije ili zgrade
Kantona, pa možda i nekog drveta iz parka, dakle nikako sa četničkih položaja,”
tvrdi Kebo.
“Te kase ili trezori
u kojima su se odlagali službeni podaci i dokumentacija su prazne i vrlo je
teško danas rekonstruirati sve te događaje”, tvrdi Kebo.
“Postoje i drugi slučajevi koji ukazuju na pokušaje ubistva
predsjednika Izetbegovića, ali nek drugi govore o tome. Stoga sam ubijeđen da
su takve snage , mislim na obavještajno podzemlje, nastavile djelovati i da i
danas djeluju u ovom gradu”, zaključuje svoje svjedočenje Kebo.
Pošto je Kebo poznat kao političar koji je insistirao na
istragama ubistava i atentata, tako i ratnih zločina, anatemisan je u
bošnjačkoj javnosti.
“Sve sam to činio kao državni funkcioner i umjesto da se eventulano
protiv mene pokrene bilo kakva odgovornost sukladno zakonima ove države, na
mene je okrenuta najcrnja propaganda od strane medija, posebno onih koji se
dovode u vezu sa sajber terorizmom, pa čak i u direktnu vezu sa teroristima
koji su izvršili terorističke napada u Rajlovcu, pa i Briselu. Bakir
Izetbegović je ocijenio te “papire” koje sam dao Tužilaštvu BiH kao bezvrijedne
koje je odbacio Haški sud. Ipak, i danas , kao penzioner i bolestan čovjek
doživljavam i uvrede i prijetnje. Vjerujem da se ozbiljnije shvatilo moje
upozorenje da se ne bi desio atentat u Rajlovcu. Za razliku od drugih koji ne
smiju je sam smio govoriti o imenima, i stoga danas malo ko smije spomenuti
moje ime,” objašnjava svoj slučaj Kebo uz smijeh.
Tako navodi primjer
kako je Dževad Karahasan nedavno dao intervju u kojem navodi kako mu je
jedan čovjek dao dvije kutije cigara kad ga je u ratu vidio da nekom cijepa
drva.
”Taj čovek sam bio ja. Hvala Bogu da sam mnogima tako davao
i pomagao”, tvrdi Kebo.
(The Bosnia Times)