ISLAMISTIKA
Historijski primjeri iz doba prvih generacija muslimana, a koje su ostvarile čvrstu koheziju imana i džemata, svjedoče o snazi džemata i njegovoj velikoj moći da promijeni ne samo pojedinca i njegovu neposrednu okolinu već i tokove svjetske historije
Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Svi se čvrsto Allahova Užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na Pravom Putu istrajali (Ali ‘Imran, 103).
Antropološku činjenicu da je čovjek društveno biće islam je razvio do krajnjih konsekvenci. Insistiranje na džematu ili zajedništvu jedan je od temeljnih odlika islama kao koncepta vjerovanja i djelovanja. Ova koncepcija islama najbolje se očituje u različitim islamskim obredima ili obrednim aspektima islama koji u sebi involviraju, odn. podrazumijevaju zajedništvo vjernika u njihovom obavljanju. Neki obredi islama mogu se izvršiti samo u zajednici sa drugim vjernicima, tj. džematile, a nikako pojedinačno. Na primjer, obredi (ibadeti) kao što su džuma-namaz, bajram-namazi i hadž isključivo se obavljaju u džematu. Upravo ova praktična i simbolična obredna dimenzija zajedništva govori o tome da islam, u biti, jeste vjera zajedništva ili bratstva ljudi. Također, obredi za čije se izvršavanje uvjetuje džemat simbolički, ali i konkretno, poručuju kakvom društvu teži islam, odn. kakvi odnosi treba da vladaju među ljudima, a pogotovo među onima koji dijele zajedničku vjeru u vrijednosti islama. Lahko je zapaziti da ibadeti u islamu čije je skupno obavljanje uvjet njihove prave vrijednosti i primljenosti, pored duhovne obaveze prema Stvoritelju koju odužuje svako pojedinačno, za osnovni cilj imaju zbližavanje ljudi, harmoniziranje i poboljšanje njihovih odnosa. Ovaj kolosalni značaj džemata, njegova duhovna i društvena energija koju on nesumnjivo emanira nije nikakva idealizacija ili utopija bez pokrića. Naime, historijski primjeri iz doba prvih generacija muslimana, a koje su ostvarile čvrstu koheziju imana i džemata, svjedoče o snazi džemata i njegovoj velikoj moći da promijeni ne samo pojedinca i njegovu neposrednu okolinu već i tokove svjetske historije. Takav uspjeh zagarantovan je svakoj generaciji muslimana koja na ispravan način poima iman i džemat te njihovu neraskidivu povezanost. Iman i džemat, kao dva sigurna kolosjeka kojima muslimani u svakom vremenu trebaju maksimalno težiti, osiguravaju uspjeh jedne zajednice i njezin prosperitet. Nije potrebno napominjati da vrijeme u kojem mi živimo zahtijeva timski, zajednički i džematski organiziran rad na svim poljima koja prepoznajemo kao prostor za ostvarivanje naših vjerskih, kulturnih, ekonomskih, političkih i drugih potreba i stremljenja. Istovremno, treba biti jasno da su naše međusobne razmirice, neslaganja, sukobljavanja ili, jednom riječju, naše nejedinstvo posljedica zanemarivanja ili nedovoljnog primjenjivanja i aktiviranja džemata kao osnove svih aktivnosti ozbiljnog angažmana u društvenom pogledu.
Svi se čvrsto Allahova Užeta držite…
U ajetu koga smo u cijelosti već citirali Uzvišeni Allah poziva nas da se čvrsto držimo Njegova Užeta (hablullāh) i da se nipošto ne razjedinjujemo. Iz komentara Kur'ana saznajemo da je ovaj ajet objavljen u povodu odnosa koji su vladali između plemena Evs i Hazredž, dva arapska plemena u Medini koja su bila u velikom neprijateljstvu, na ivici vatrene jame, a u čijem su susjedstvu bili jevreji koji su stalno podsticali i potpaljivali njihovo međusobno neprijateljstvo. A onda ih je Moćni Allah ujedinio islamom. On je složio njihova srca i oni su postali, Njegovom milošću, prijatelji. Ova historijska epizoda na koju se aludira u ovom ajetu pruža mnogostruke značenjske uvide kao i trajnu lekciju kad je u pitanju džemat i čvrsto držanje za Allahovo Uže. Iz ovog ajeta možemo, između ostalog, zaključiti:
– džemat ili bratstvo je Allahova blagodat koju je on darovao prvoj zajednici muslimana;
– ovakvom blagodati Allah, dž.š., obasipa one Svoje robove koje On voli;
– jedino islam može ujediniti razjedinjene ljude;
– jedino pomoću ”Allahovog Užeta” ljudi mogu postati istinska braća;
– ljudska srca moguće je ujediniti samo kroz bratstvo u ime Uzvišenog Allaha.
”Allahovo Uže”
Sintagma ”Allahovo Uže” (hablullah) na jedan upečatljiv i metaforičan način ukazuje da zajedništvo na koje se ljudi pozivaju nije bilo kakvo zajedništvo. Riječ je o ”Allahovom Užetu”, tj. zajedništvu u Njegovoj vjeri, zajedništvu uime i zarad Njega. Prema tome, ovdje nije riječ o zajedništvu radi zajedništva, radi dunjalučkih interesa, materijalne koristi ili položaja. Uzvišeni nas poziva na najveličanstvenije zajedništvo, na zajedništvo naših srca isključivo u Njegovo plemenito ime. Na nama je da složimo naša srca pa da postanemo, milošću Njegovom, prijatelji.
Komentatori Kur'ana, tumačeći sintagmu Allahovo Uže, ponudili su nekoliko mišljenja u pokušaju da konkretnije odgonetnu na šta se aludira tom sintagmom. Tako mufessir Ibn Džuzejj veli da se njome aludira na Kur'an ili džemat (Kitabu t-teshil…, 1/115).
”Hablullah je Kur'an. U hadisima se navodi da je Allahova Knjiga ”Čvrsto Uže”. Ibn Džerir i Ibn Hatim navode da je Ebu l-‘Alije rekao: Čvrsto se držite Allahovog Užeta, iskreno i samo u ime Njega. Ibn Ebi Hatim bilježi da je Hasan rekao da hablullah označava pokornost Uzvišenom. Također on citira da je Katade rekao da se pod sintagmom hablullah misli na ugovor dat Njemu i pokornost Njemu. Ibn Džerir prenosi da je Ibn Zejd kazao da se time misli na islam” (Ševkani, Fethu l-kadir, 236.)
Komentator Isma'il Hakki u svome komentaru ističe da se sintagmom hablullah misli na din-i islam ili Kur'an jer je riječ uže ovdje upoterijebljena na metaforički način za jedno od ova dva značenja, koja nalikuju užetu koje vodi do spasa i željenog cilja. Onaj ko se pridržava Kur'ana veličanstvenog i propisa ispravnog šeri'ata i objašnjenja plemenitog Gospodara, on je upućen na Pravi Put i osiguran je od zablude koja vodi do džehennemske vatre (Ruhu l-bejan, 2/75).
Uočljivo je, dakle, da iznesena mišljenja o sintagmi hablullah ne pruturječe jedna drugom. U suštinskom smislu ona se međusobno nadopunjuju i značenjski proširuju tako da je značenjska intencija ove sintagme sasvim jasna.
…i nikako se ne razjedinjujte!
Uzvišeni potom upućuje poziv muslimanima da se ne razjedinjuju, kao što su to učinili jevreji i kršćani ili kao što su to bili u džahilijjetu, kad su međusobno ratovali i bili ljuti neprijatelji. Istio tako ovaj ajet sadrži poruku da ne govore ono što ih međusobno dijeli i udaljuje jedne od drugih. Slijeđenje istine kroz pridržavanje propisa islama i naputaka časnoga Kur'ana jedina je garancija da neće doći do neželjenih razdora sa nesagledivim posljedicama. Iznevjeravanje propisa islama i ”svjetlosnog užeta”, tj. Kur'ana, muslimane će dovesti na ivici vatrene jame, bez obzira kada i gdje živjeli.
Kur'an kao naše svjetlosno uže doista to treba postati u našoj svakodnevnoj praksi. Deklarativno citiranje, emocionalno doživljavanje ili teoretsko ekspliciranje Božije Riječi bez primjenjivanja njezinog sadržaja u praktičnom životu – radi čega nam je ona na koncu i objavljena – neće polučiti željeni rezultat niti dovesti do konačnog cilja. Zanemarivanje propisa Kur'ana u našoj praksi pitanje je koje zaslužuje našu posebnu pažnju. Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je u tom smislu, a u kontekstu džemata i podsticanja muslimana na džemat, izrekao veliki broj hadisa koji daju osnovne ideje vodilje muslimanu u njegovom ličnom i društvenom životu.
Džemat je rahmet (milost)
Između brojnih Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., poruka o džematu, njegovoj važnosti i značaju, neophodnosti da se muslimani drže džemata, zajedništva i džamije, ovdje navodimo nekoliko takvih hadisa. Hadisi koje ćemo citirati jasno i nedvosmileno ukazuju i usmjeravaju muslimane kakav odnos treba da imaju kada je u pitanju džemat i sve ono što on podrazumijeva.
Od Mu'aza b. Džebela, r.a., prenosi se da je Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Zaista, šejtan je čovjekov vuk! Poput vuka ovaca! On dograbi osamljenu ovcu, onu koja strânjâ. Pa zato, čuvajte se strančarenja, a držite se džemata, ravnajte se prema onome šta većina muslimana misli i držite se džamije!“ (Musned Ahmedov, 232/5)
Zejd b. Sabit, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji je rekao: “Imaju tri svojstva zbog kojih je muslimansko srce čisto od zavidnosti i ostalih zala, a ta svojstva su: iskreno činjenje djela u ime Allaha, davanje dobrih savjeta izabranim predstavnicima i privrženost džematu, jer dova u džematu stalno kruži oko takvog muslimana (koji je spašen od šejtanskih napada)“ (Ibn Hibban: 270/1).
Od Nu'mana b. Bešira, r.a., prenosi se da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Džemat je rahmet (milost), a cijepanje džemata je azab (kazna, patnja)!“ (Medžme'u z-zeva'id: 92/5)
Od Ebu Zerra, r.a., prenosi se da je kazao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Dvojica su bolja od jednoga, trojica su bolja od dvojice, a četverica su bolja od trojice! Čuvajte džemat, jer Allah nećujediniti (čitav) moj ummet ni na čemu osim na Uputi!“ (Musned Ahmedov, 145/5)
Od ‘Urfedžea b. Šurejha el-Ešdže'ija, r.a., prenosi se da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Allahova Ruka je nad džematom, a šejtan je sa onim ko ostavi džemat i on ga na to podbada!“ (Nesa'i: 4025)
Od Huzejfea, r.a., prenosi se da je kazao: Ja sam čuo Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., kada kaže: “Ko god se odvoji od džemata i omalovažava vladarevo vodstvo, susrest će Allaha, a On će njime biti nezadovoljan!“ (Medžme'u z-zeva'id: 401/5)
Od ‘Abdullaha b. ‘Abbasa, r.a., prenosi se da je pripovijedio: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Ko kod svoga vladara primijeti nešto što mu se ne sviđa, neka osaburi, jer, zaista, onaj ko se odvoji od džemata ma i jedan pedalj pa umre u takvome stanju, umro je džahilijjetskom smrću!“ (Muslim: 4790)
Namaz u džematu – garancija jedinstva
O vrijednosti namaza u džematu postoje brojni hadisi Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., zabilježeni u vjerodostojnim zbirkama hadisa kao posebna poglavlja o toj važnoj temi. Ovdje podsjećamo na nekolicinu takvih hadisa.
Sa'id b. Musajjeb, rahimehullahu, prenosi od jednog ensarije, r.a., koji kaže da je čuo kada Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Kada neko od vas uzme abdest na najljepši način pa zatim iziđe iz kuće da bi klanjao, on nijednom ne podigne desnu nogu a da mu Uzvišeni i Moćni Allah ne upiše jedno dobro djelo, niti spusti svoju lijevu nogu a da mu Uzvišeni i Moćni Allah ne pobriše jedno loše djelo, pa (zato) skratite svoje korake ili ih produljite! Ukoliko neko dođe u džamiju i klanja u džematu, bit će mu oprošteni grijesi, a ako dođe u džamiju i pristupi džematu zakasnivši na koji rekjat, pa te rekjate naklanja upotpunivši ono što je propustio, isto tako će mu biti oprošteni grijesi, pa i ako dođe u džamiju a već bude završen namaz u džematu, pa on sam klanja sav namaz, i njemu će biti oprošteni grijesi“ (Muslim: 4790).
Od Omera b. el-Hattaba, r.a., prenosi se da je pripovijedio: Slušao sam Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., kada govori: “Zaista je Allah, tebareke ve te'ala (blagoslovljen i uzvišen je On), sretan i zadivljen dok gleda ljude kako u džematu klanjaju“ (Muslim: 4790).
Od ‘Abdullaha b. Mes'uda, r.a., prenosi se da je pripovijedio: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Namaz čovjeka koji klanja u džematu bolji je za dvadeset i više deredža od njegova namaza naposamo“ (Musned Ahmedov: 376:1).
Od Ebu Hurejrea, r.a., prenosi se da je pripovijedio: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Namaz čovjeka koji klanja u džematu bit će dvadeset i pet puta više nagrađen od njegova namaza koga obavi u kući ili u čaršiji“ (Buhari: 647).
Od Osmana b. ‘Affana, r.a., prenosi se da je pripovijedio: Slušao sam kada Allahov Poslanik, s.a.v.s., govori: “Ko klanja jaciju u džematu – kao da je klanjao pola noći, a ko klanja sabah u džematu – kao da je klanjao čitavu noć“ (Muslim: 1491).
Od Ebu Bekrea, r.a., prenosi se da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Ko klanja sabah u džematu, on uđe pod Allahovu zaštitu, a ko ostane bez Allahove zaštite, Allah će ga naglavačke baciti u džehennemsku vatru!“ (Medžme'u z-zeva'id: 29/2)
Od Enesa b. Malika, r.a., prenosi se da je pripovijedio: Kazao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Ko četrdeset dana džematile klanja u ime Allaha stižući na prvi tekbir, Allah će mu upisati dva berata (spasa): berat od džehennemske vatre i berat od licemjerstva“ (Tirmizi: 241).
Od Enesa b. Malika, r.a., prenosi se da je kazao: Kazao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Ko u džematu klanja sabah-namaz, pa ostane sjediti sjećajući se, u zikru, Allaha, dželle šanuhu, sve do izlaska sunca, pa onda klanja dva rekjata, imat će za to nagradu kao da je obavio hadž i umru!“ Pa je Resulullah, s.a.v.s., tri puta ponovio: “Tammetin, tammetin, tammetin – Bit će nagrađen za upotpunjeni hadž i umru (primljene kod Allaha)“ (Tirmizi: 586).
Od Ebu ed-Derda'a, r.a., prenosi se da je rekao dok je bio na samrti: Da vam prenesem jedan hadis od Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: “Obožavaj Allaha kao da Ga vidiš, jer, iako ti Njega ne vidiš, On tebe, zaista, vidi! Obračunaj se sa samim sobom prije nego ti smrt dođe! Čuvaj se kletve obespravljenog jer, zaista, njegova se dova prima! Ko god od vas može neka sastavi dva namaza, jaciju i sabah, u džematu pa makar pužući išao do džamije!“ (Medžme'u z-zeva'id: 165/2)
Na kraju, valja istaći da muslimani danas u mnogim dijelovima svijeta, nažalost, trpe velike posljedice zbog toga što su zanemarili obavljanje namaza u džematu, čije su vrijednosti i blagodati, kako se vidi iz navedenih hadisa, velike i neprocjenjive prema dunjalučkim mjerilima. Podjela, rascjepa i svađa u našim džematima zasigurno bi bilo manje da se okupljamo u džamijama i džematile obavljamo propisane namaze. Dakle, namaz u džematu je početna instanca našeg jedinstva koje se potom prenosi na sve druge naše zajedničke napore i aktivnosti.
(The Bosnia Times)