„ Ne razumijem to. To nema smisla u mom umu. A to je vrsta ljudi (talibani) koji imaju moć da vode zemlju. Šta to govori o toj zemlji? To je veoma uznemirujuće“, istakla je Nadim.
Nadia Nadim, danska nogometašica avganistanskog porijekla, imala je svega 11 godina kad su njenog oca ubili talibani. Sa majkom i četiri sestre pobjegla je iz Avganistana u Pakistan, da bi na kraju završile u izbjegličkom kampu u Danskoj.
Uprkos dugom putovanju do slobode, Nadim (33) smatra da je sretna što je uspjela pobjeći od talibanske vlasti još dok je bila djevojčica.
„Vjerovatno smo među onim sretnijima“, rekla je ona u intervjuu za CNN.
Nedavni prizori masovnog evakuiranja u Avganistanu tokom povlačenja američkih trupa podstakli su “žive uspomene” a Nadim kaže da je ona “slika svega što talibani ne žele od svojih žena”.
Trnovit put do uspjeha
Nadim je ispričala kako se zaljubila u nogomet kad je po dolasku u Dansku videla kako druge djevojčice šutiraju loptu.
„To je bio prvi put da sam vidjela da djevojčice igraju nogomet. Odmah sam se zaljubila u igru. Od tada nikad nisam napustila loptu“, rekla je.
Tokom svoje 16-godišnje karijere u nogometu nizala je uspeh za uspjehom i predstavlja danski ženski nogometni tim od 2009. U junu je potpisala ugovor za klub Reising Luisville, nakon dvogodišnje sezone sa Paris Saint-Germain (PSG), gdje je doprinjela prvoj ikad tituli tima u ligi, čime je konačno prekinut 14-godišnji Lionov šampionat. Ali, Nadim je do svojih uspjeha prešla trnovit put. Njena majka je prodala svu porodičnu imovinu kako bi prebjegla iz zemlje.
„Pronašli smo krijumčara ljudi, koji nas je doveo u Pakistan. Od Pakistana smo sa lažnim pasošima prvo bile transportirane u Italiju a potom kamionima do Danske“, sjeća se ona.
„Smatram da je tu sudbina pomalo uplela svoje prste jer je izbjeglički kamp u kojem smo boravile u Danskoj bio odmah pored nevjerovatnog nogometnog terena i kluba.”
Život u strahu
Nadim ističe da je njena porodica pre Taliban živjela dobro i sigurno.
„Moji roditelji osigurali su nam najbolji mogući život“, kaže.
Ali, dolaskom talibana na vlast situacija se promijenila.
„To je bio život sa dosta straha i prosto pokušavanje da preživimo“, ističe Nadim.
Kako se sada historija ponovila – usljed američkog povlačenja talibani su nakon dvije decenije ponovo preuzeli vlast u zemlji – Nadim kaže da je “tužna” i “zbunjena”.
„Na početku, nisam razumjela šta se dešavalo. Djelovalo je kao deja vu (već viđeno). Nikad nisam pomislila da će se vratiti na ovo. Nisam to mogla razumjeti. Bilo je uznemirujuće gledati kako (talibani) stiču sve više moći. A sada i da, u stvari, vode zemlju. To me uznemirava, čini me bijesnom. Mislim da to ne zaslužuju. Mislim da teroristička grupa ne bi trebala da ima takvu moć „, rekla je Nadim.
CNN navodi da su mnoge avganistanske sportistkinje pobjegle iz svoje zemlje kako ne bi živjele pod vlašću talibana.
“Nogomet nikome ne šteti, zašto je to loša stvar?”
U sličnom slijedu dešavanja, 41 izbjeglica, uključujući 25 članova afganistanskog ženskog biciklističkog tima, stiglo je u ponedjeljak u Ujedinjene Arapske Emirate, gdje su u proceduralnom postupku prije nego što odu za Kanadu.
„To (nogomet) nikome ne šteti. Mi se samo zabavljamo. Samo uživamo. Pokušavamo da popravimo svoje zdravlje, da učimo. Zašto je to loša stvar? „, pita Nadim.
„Ne razumijem to. To nema smisla u mom umu. A to je vrsta ljudi (talibani) koji imaju moć da vode zemlju. Šta to govori o toj zemlji? I gdje to stavlja budućnost zemlje? To je veoma uznemirujuće“, istakla je.
Nadim je svjesna da na svaku Avganistanku koja je uspješno evakuirana iz zemlje dolazi mnogo njih koje su i dalje tamo. Kad su talibani preuzeli vlast u Avganistanu od 1996-2001. ženama je zabranjeno obrazovanje i rad. Kad je grupa raspuštena 2001, a američke trupe izvršile invaziju, žene su bile slobodne da pohađaju fakultete i rade. Međutim, kako su se talibani vratili na vlast, kritičari sumnjaju u to da će oni ostati verni svojim tvrdnjama da će uvesti moderan režim koji “uključuje” žene.
Nijedna žena nije imenovana kao dio talibanske vlade, što znači da se Avganistan priključio desetak drugih zemalja u kojima nema žena na pozicijama u vladi.
„Plašim se da će talibani vratiti ista pravila iako govore drugačije. To je ono što me uznemiruje“, kaže Nadim.
Ona smatra da obrazovanje treba biti ljudsko pravo.
“Gomila pećinaca koji pokušavaju kontrolirati ljude strahom”
„Kako ja vidim budućnost avganistanskih žena i djevojčica, za mene je to obrazovanje. Svi treba da imaju mogućnost da odu u školu… To je minimum. Moći da pohađaš školu, imaš glas, kažeš šta želiš. Mislim da je to nešto što im je oduzeto“, ističe Nadim.
„Ako vam nije dozvoljeno da svirate ili slušate muziku, kako mislite da će se sport naći u toj priči? To je samo gomila pećinaca (talibani) koji pokušavaju kontrolirati ljude strahom. A način na koji ih zastražuju je prosto tako što im oduzimaju život. Stoga ne vidim nikakav sport u budućnosti Avganistana, bilo muški bilo ženski, nažalost“, zaključila je ona.
„Ja koristim svoj glas. Ja želim jednakost. Želim ista prava kakva imaju muškarci. Ja se izražavam na terenu i van njega. Mislim da su to neke od vrijednosti koje talibani ne žele da njihove žene imaju“, zaključila je Nadim, dodajući da je ona odlaskom iz Afganistana dobila drugu priliku u životu i da je neće protraćiti.
(TBT, Blic)