U Kur'anu izraz šerijat znači nešto poput “put popločan (od Boga)” ili također “put do izvora”. Tehnički izraz šerijat obuhvaća sve islamske norme. One su se razvijale tokom 1400 godina – u različitim spisima učenih ljudi i institucija, a sve više i u obliku državnih.
Šerijatuključuje odredbe o temeljnim vjerskim sadržajima i vjerskoj praksi, na primjer molitvene rituale, propise o hrani i odjeći ili zakonske odredbe. Obuhvaća i aspekte vjerske etike, kao što je ophođenje prema onima kojima je potrebna pomoć. Srž šerijata vrlo je složen, zahtjevan i fleksibilan sustav metoda za stvaranje i tumačenje normi.
S podjelom između sunita i šijita formirane su različite škole koje se znatno razlikuju u shvaćanju šerijata. S jedne strane, to stvara nesigurnost, ali s druge strane omogućava i različitost mišljenja. U dobroj tradiciji, učeni ljudi se zadovoljavaju time da dođu do, po mogućnosti, ispravne spoznaje, bez da s tim povezuju ekskluzivnost. To znači da se međusobno priznaju.
Stav ekstremista svih vrsta u prošlosti i sadašnjosti da su samo oni spoznali božansku istinu svjedoči o njihovom slabom obrazovanju i precjenjivanju vlastitog značenja. Oni čestoinstrumentaliziraju šerijatsko pravo u političke svrhe. Istaknuti primjeri za to mogu se naći u vjerskim diktaturama Irana i Saudijske Arabije.
Šerijat također razlikuje između religije (odnos između Boga i ljudskog bića povezan s drugim svijetom) i prava (ovozemaljska pravila ljudskog suživota). Religijske komponente šerijatskog prava često se smatraju nepromjenjivima, ali zahtijevaju i tumačenje. Na primjer, u Kur'anu vrlo neodređeno formulirana pravila odijevanja za žene se tumači kao zaštita od potencijalnih napada. No, danas se raspravlja može li se takva zaštita zajamčiti odjećom ili također i obrazovanjem i samouvjerenim nastupom.
Zakonski propisi se ionako smatraju promjenjivima – ovisno o vremenu, mjestu i dotičnim osobama. Određena područja poput ugovornog, bračnog, obiteljskog i nasljednog prava detaljno su uređena, s različitim tumačenjima. Druga područja, poput ustavnog ili kaznenog prava, ostali su vrlo neodređeni.
Od 19. stoljeća pravne komponente šerijata pretaču se u zakone koje provode nove državne institucije. Pri tome je kolonijalno pokoravanje brojnih muslimanskih zemalja imalo ogromne učinke. Drakonske tjelesne kazne su ukinute na mnogim mjestima bez većih sporova. S druge strane, kolonijalne su sile prvi put uvele kaznene propise za istospolne veze – toliko o temi europske civilizacijske misije. Unutarnji daljnji razvoj šerijata je spriječila ignorantska vladavina stranaca. Reformatori su od tada optuživani kao suradnici Zapada.
Ipak, u mnogim su muslimanskim zemljama u 20. stoljeću provedene opsežne reforme, posebno u korist ženskih prava, radi poboljšanja položaja vjerskih manjina i prilagođavanja ekonomskim i društvenim promjenama.
Braniti ljudska prava na islamskim osnovama