KOLUMNA
Poludjeli
pjesnik, nemilosrdni psihijatar, zloćudni političar, ratni zločinac, kao što
vidimo nije pokazao ni najmanje kajanje nakon što mu je sud odrezao kaznu.
Dapače, nastavio je prosipati otrov kojim je u smrt poslao stotinu tisuća
ljudskih bića u Bosni i Hercegovini
Piše: Vojislav
Mazzocco, thebosniatimes.ba
Karadžićeva
Republika Srpska – podrugljivi spomenik svakom ubijenom
“NI Europska
unija, ni ovaj sud, ni međunarodna zajednica, i nakon svega što se dogodilo u
Parizu i Bruxellesu, ne shvaćaju s čim i s kim su bili suočeni bosanski Srbi
devedesetih. Ovo je katastrofalno i ne mogu vjerovati kakva je presuda
donesena”, izjavio je Radovan Karadžić nekoliko sati nakon što je osuđen
na 40 godina zatvora.
Otrov i laži
Poludjeli
pjesnik, nemilosrdni psihijatar, zloćudni političar, ratni zločinac, kao što vidimo
nije pokazao ni najmanje kajanje nakon što mu je sud odrezao kaznu. Dapače,
nastavio je prosipati otrov kojim je u smrt poslao stotinu hiljada ljudskih
bića u Bosni i Hercegovini. Otrov i laži.
Karadžić
opravdanje za svoje i zločine svojih istomišljenika traži u potpuno nevezanim
zločinima više od 20 godina kasnije. Na isti način bi se mogli opravdavati i
ustaški zločini nad Srbima u Drugom svjetskom ratu. Kao da je vidoviti neko
mogao predvidjeti rođenje zločinca takvog kalibra kao što je Karadžić pa krenuo
u pogrom ne bi li spriječio njegovo rođenje. Besmislica i opasna laž.
Nije u Bosni i
Hercegovini bilo terorizma dok Radovan Karadžić nije počeo s terorom. Nije u
devedesetima bilo masovnih ubojstava dok bosansko-hercegovački Srbi nisu počeli
klati Bošnjake, tada su se još nazivali Muslimanima, i Hrvate. I u tome su bili
zastrašujuće uspješni. Od koncentracijskih logora, preko opsade Sarajeva u
kojoj su najviše stradali civili, do krvavih orgija u Srebrenici, Foči,
Prijedoru… Karadžićeva vojska, i iz Srbije uvezene paravojne jedinice,
pokazala je sistematičnost koja može proizaći samo iz genocidne namjere.
Međunarodna
nagrada za zločin
Deseci hiljada
nišana i križeva razasutih po grobljima, ali i gudurama Bosne i Hercegovine,
svjedoci su genocida bez obzira na to što bilo koji sud o tome rekao.
Karadžićeva politika namjeravala je istrijebiti i potjerati prvenstveno
Bošnjake islamske vjeroispovijesti. Oni su im bili prvi, a Hrvati sekundarni
cilj.
Na zločinu
opisanom na preko dvije hiljade stranica presude nastala je Republika Srpska,
tumor na tijelu Bosne i Hercegovine. Na dvije hiljade stranica, a ne bi bilo
dovoljno ni dva miliona, opisano je kako je nastala ta poludržava. Međunarodna
nagrada za zločin.
U Republici
Srpskoj nakon presude Karadžiću nisu pokazali ni najmanje žaljenje za ono što
su njihovi prethodnici napravili. Samo im se oteo uzdah olakšanja što nije
osuđena i njihova paradržavica. A njoj se nije ni sudilo. Nažalost.
Jednako olakšanje
pokazali su i u Republici Srbiji jer u obrazloženju presude ni na jednom mjestu
nisu povezani zločini Radovana Karadžića s manijakalnom politikom i zločinima
Slobodana Miloševića. Kao da su srpski ratovi na području Jugoslavije bili
nepovezani incidenti koji nisu imali baš nikakve zajedničke namjere.
Zlo iz Beograda
Baš zbog takvih
obrazloženja i neopisivo sporih, zakašnjelih presuda Međunarodnog suda Srbija
se i dalje može pretvarati da je sudjelovala samo u jednom ratu – u NATO-voj
intervenciji zbog krvoprolića na Kosovu, kojoj u Srbiji tepaju nazivajući je
bombardovanjem. Zbog takvih obrazloženja u Srbiji i dalje mogu vjerovati da su
bombe ničim izazvane počele padati s neba. Da je i ta, debelo zakašnjela,
međunarodna akcija dio nekakve zavjere protiv Srba. Kada je u ljeto 2008.
godine u Beogradu uhapšen Radovan Karadžić na noge su se digle sve moguće
nacionalističke organizacije i stranke. Danima su demonstrirali po centru
Beograda. Na pravom mjestu jer baš iz Beograda je krenulo zlo koje je posijalo
toliko grobova.
Užasavajuće je
tada bilo gledati koliko mladih, čak i djece – dvoje je predvodilo
demonstracije maskirani fantomkama i preko razglasa pjevajući četničke pjesme,
sudjelovalo u tim demonstracijama. Zastrašujuće jer je pokazalo da je zlo
uhvatilo korijene i među onima koji nisu bili ni rođeni kada se klalo po
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Zastrašujuće jer je stvorena još jedna
generacija koja vjeruje da je trebalo klati.
Zakašnjela i
nedovoljna međunarodna pravda i dalje sprječava mnoge Srbe, i u Srbiji i u
Bosni i Hercegovini, da se suoče sa samima sobom, sa zločinima koji su
počinjeni u njihovo ime. Među njima sigurno ima onih koji su povjerovali u
Karadžićevo zloćudno opravdanje za stotinu tisuća smrti.
“Ni Europska
unija, ni ovaj sud, ni međunarodna zajednica, i nakon svega što se dogodilo u
Parizu i Bruxellesu ne shvaćaju s čim i s kim su bili suočeni bosanski Srbi
devedesetih”, rekao je Radovan Karadžić. Istina je, pak, da ni Pale ni
Beograd još uvijek ne priznaju, ali jako dobro znaju, što su napravili
devedesetih. Prolili more krvi. I stvorili Republiku Srpsku kao podrugljivi
spomenik svakom ubijenom.
(The Bosnia
Times, Index.hr)
