Činilo se da je Hubbard nevoljna sagovornica dok je Novozelanđanka pred medijima otkrivala da je “vjerovatno vrijeme” da “počne da razmišlja o vješanju rukavica o klin” nakon duge karijere u dizanju tegova i njene promjene pola 2012.
43-godišnjakinja je veliki dio vremena gledala u pod ispod bejzbol kape, dok je govorila o kontroverzi koja okružuje njeno učešće u ženskom sportu, zahvalivši se Međunarodnom olimpijskom komitetu (MOK) priznajući vjerovatnoću da će se pravila oko dozvoljenih nivoa testosterona vjerovatno neizbježno promijeniti, što je šef komisije predložio prošle nedjelje.
“Mislim da to ne bi trebalo da bude istorijski”, rekla je o svom statusu prve transrodne sportistkinje na Igrama. „Kako prelazimo u novi svijet koji ima više razumijevanja, ljudi počinju da shvataju da su ljudi poput mene samo ljudi.“
“Jedna stvar koju ću ipak reći je da često mislim da se mnogo negativnog izvještavanja i negativne percepcije zapravo ne zasnivaju na dokazima ili principima. Umjesto toga, temelje se na emocijama.“
“Ljudi često reaguju iz, pretpostavljam, straha ili nelagode. Nadam se da će se s vremenom otvoriti za širu perspektivu.”
Rasprava o Hubbardinom učestvovanju bila je žestoka u nekim krugovima, a mnogi kritičari tvrde da sportistkinje koje su prošle kroz pubertet kao muškarci imaju nepravednu prednost u odnosu na suparnice rođene kao žene, što im potencijalno uskraćuje mjesto na prestižnim turnirima na kojima ne bi trebalo da budu osporavane.
“Sigurna sam da je potrebno razgovarati jer iako trenutno imamo pravila, ona će se, bez sumnje, mijenjati i razvijati kako se nauči više o transrodnim sportistima i šta to znači za učešće u sportu”
„Ali ono što ću reći je da sam izuzetno zahvalna MOK na hrabrosti, moralnom vođstvu da sport na neki način smatraju aktivnošću koja bi trebala biti otvorena za sve ljude.“
“Nisam sigurna da je uzor nešto čemu bih ikada mogla da težim. Umjesto toga, nadam se da samim tim što sam ovdje, mogu da pružim neki osećaj ohrabrenja.“
“I samo se nadam da ako ljudi prolaze kroz bilo kakve poteškoće ili se bore u svom životu – ne nužno vezano za sport, već za bilo šta, zaista – oni će možda uvidjeti da u svijetu postoje mogućnosti izbora. Postoje mogućnosti da se živi autentično kao mi.”
Čini se da je samozatajna veteranka sada pred penzijom. “Moje bavljenje sportom je tema od velikog interesa za neke”, prihvatila je ona. „Na neki način se radujem što će ovo biti kraj mog sportskog putovanja i pažnje koja iz toga proističe.“
“Godine su me sustigle – u stvari, da budemo iskreni, vjerovatno su me sustigle prije izvjesnog vremena. Moje bavljenje sportom vjerovatno traje zahvaljujući, ako ništa drugo, herojskim količinama antiinflamatornih lijekova. Vjerovatno je vrijeme da počnem da razmišljam o tome da okačim rukavice o klin.”
(TBT)