Da jeftini trik, prema kojem nacionalizam služi kao paravan za prisvajanje ekonomskih resursa pali i toljećima nakon postfeudalnih društava, potvrđuju danas države nastale brutalnim cijepanjem Jugoslavije. Scenario je uvijek isti: političke elite bacaju kost nacionalizma, dok istovremeno zavlače ruke u džepove onima koji se za nju otimaju. O tome kako nacionalizam i kapitalizam besprijekorno funkcionišu u postjugoslovenskim društvima za Inforadar govori Daško Milinović, radio autor i poznati antifašistički aktivista i tviteraš iz Novog Sada.
Po profesiji grafički dizajner, Milinović je svojevremeno bio urednik kultnog časopisa CKM. Sa Mladenom Urdarevićem više od deset godina u Novom Sadu uređuje i vodi radio emisiju Alarm sa Daškom i Mlađom, koja se sada emituje kao podkast. Zbog svojih beskompromisnih antifašističkih stavova često je meta nacionalista. Milinovića su u njegovom gradu u aprilu napala dvojica desničara, nanijevši mu lakše povrede gvozdenim šipkama. Institucije su reagirale hapšenjem počinioca, a slučaj je u rukama pravosuđa.
Milinović se za Inforadar osvrnuo na političke promjene u regionu u posljednjih 12 mjeseci.
„U Crnoj Gori smo imali jednu oligarhiju, koju su sada smjenili četnici koji su vjerovatno ništa manje lopovskih apetita, ali su pri tome i nacionalisti. Pa znaš, kad biraš hoćeš li obične lopove ili lopove nacionaliste, ja sam u fazonu „dajte samo lopove“. Ali nije svaka promjena vlasti slična. Dvoje od troje izbora su lokalni, jedni su donijeli progresivni rezultat. To je Zagreb gdje smo vidjeli samoorganizirani pokret koji je pobijedio dobro uigranu lopovsku kamarilu. A s druge strane, u Banjaluci je došao čovjek koji se percipira kao bogataški sin, kao, taj nema šta da krade, jer je već rođen sa zlatnom kašikom u ustima. Drugo, čovjek je četnik. Zapravo, politički je desniji od Dodika. Znajući Dodikovu prošlost i sklonost ka pravljenju poslova s bilo kim, ispada on manji nacionalista od Draška Stanivukovića koji je ideološki čistiji četnik. Ne živim tamo, ali ne volim kad nacionalisti osvoje bilo šta“, kaže Milinović.
Svoj intervju Milinović je završio kako se osobno nosi s takvim okolnostima i tom vrstom razočarenja ili nedostatka optimizma.
„Nema mjesta razočarenju. Ja mogu samo biti realista i ja govorim šta mislim da jeste. Sad što to možda zvuči turobno, ali tako ja vidim situaciju. Ali to ne znači da sam odustao. Bože sačuvaj. U tim stvarima sam kao oni organizatori iz zlatnih vremena radničkog pokreta, koji su bodrili ljude da se bune i štrajkuju. Nemojte kukati nego se organizujte. Ima materijala za kukanje, situacija jeste za kukanje, ali od toga nema ništa. Ja inače u životu imam unutar sebe sistem – kad god sam zbog nečeg tužan, ja vrlo brzo tu tugu pretvorim prvo u bijes. A pošto je tuga onako beskorisno osećanje s kojim ne znam šta bih, kad je pretvorim u bijes – to je već pogonsko gorivo. Možeš ga zapaliti pa da živiš na tome“, rekao je Milinović.
(TBT)