Piše: David Pettigrew, thebosniatimes.ba
Historijski novi zakon protiv negiranja genocida i veličanja osuđenih ratnih zločinaca koji je nametnuo visoki predstavnik Inzko dolazi u ključnom momentu za regiju.
Nedavni poziv srbijanskog ministra unutrašnjih poslova Aleksandra Vulina na jedinstvo „svih Srba bez obzira gdje žive“ je jako zabrinjavajući jer je podsjetio na, ni manje ni više, genocidni projekat „Velike Srbije“ sa početka 1990-ih.
Vulinovo besramno zagovaranje konsolidacije srbijanskog svijeta, kao glavnog političkog prioriteta trenutne generacije, istaklo je na hitnost potrebe da trenutni visoki predstavnik uvede državni zakon protiv negiranja genocida i glorifikacije osuđenih ratnih zločinaca koristeći Bonske ovlasti.
Izjava ministra Vulina, koju je nešto kasnije ponovio i član bh. Predsjedništva Milorad Dodik, bez sumnje je upućena cijeloj generaciji mladih osoba, uključujući i one u Republici Srpskoj, koja odrasta sa uvjerenjem da je „Velika Srbija“ bio plemenit politički projekat, a da su osuđeni ratni zločinci srpski heroji.
Takvu raspaljivu nacionalističku retoriku potpiruje negiranje genocida, negiranje koje je postalo institucionalizirano u Republici Srpskoj i Srbiji. Negiranje genocida i slavljenje ratnih zločinaca su jasni pokazatelji da bi zvjerstva mogla biti ponovljena.
Kombinacija takve nacionalističke retorike i negiranja genocida praktički blokira mogućnost pravde oporavka i negira budućnost za preživjele. Negiranje genocida i srpski nacionalizam, koji se sve do sada nisu kažnjavali, pokazali su se kao otrovna kombinacija koja je napravila novu fazu negiranja poznatu kao trijumfalizam: trijumfalizmom se slave genocidna zvjerstva.
“Dan oslobođenja Srebrenice”
Murali u čast Ratka Mladića, na primjer, napravljeni su u Foči, Kalinoviku i drugdje. Prošle godine, prilikom obilježavanja 25. godišnjice genocida u Srebrenici, istaknut je poster sa likom Mladića gdje se objavljuje slavlje 11. jula kao „Dan oslobođenja Srebrenice“.
Stoga je implementacija dugo očekivanog novog zakona protiv negiranja genocida i veličanja osuđenih ratnih zločina ključni korak prema vraćanju poštivanja vladavine prava te, nadati se, i prema obuzdavanju takvih zapaljivih i destabilizirajućih izjava koje dolaze iz Srbije i Republike Srpske.
Provođenje zakona protiv slavljenja osuđenih ratnih zločinaca će, nadati se, obrnuti proces heroizacije Mladića i drugih i pružiti nadu za transformaciju negatorske i revizionističke kulture koja postoji u Republici Srpskoj.
Posljednjih mjeseci je sve više dokaza koji podržavaju – direktno ili indirektno – državni zakon protiv negiranja genocida u Bosni. Na primjer, parlamenti Crne Gore i Kosova su u junu i julu usvojili rezolucije kojima se osuđuje genocid u Srebrenici i uspostavlja dan sjećanja na žrtve. U Crnoj Gori je također zabranjeno negiranje genocida.
Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas je 28. oktobra 2020. izjavio kako „u državi koja želi biti dio EU jednostavno ne smije biti mjesta za nacionalističko agitiranje, za negiranje ratnih zločina ili za glorifikaciju ratnih zločinaca“. Nedavno je, 12. jula, sličan istup imao Josep Borrell, visoki predstavnik EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, koji je rekao: „Svaki pokušaj revidiranja historije, slavljenja ratnih zločinaca nema mjesta u Evropi i neće biti toleriran.“
Nadalje, takav zakon bi doveo BiH blizu pravnih normi EU-a i vrijednosti koje su istaknute u Okvirnoj odluci Vijeća EU-a od 28. novembra 2008. gdje se o članica traži da osiguraju „kažnjivost javnog odobravanja, negiranja ili trivijaliziranja zločina genocida“. Ova odluka Vijeća EU-a u biti predstavlja negiranje genocida kao oblik govora mržnje koji ima potencijal za izazivanje nasilja. U ovom slučaju, ponavljanje nasilja bi jednako moglo dovesti do ponavljanja genocida.
Treba istaći i kako su posljednjih mjeseci čak i uporišta „slobodnog govora“ Facebook i Twitter razvili zvanične politike sprečavanja negiranja genocida i holokausta, što obje platforme tretiraju kao oblike govora mržnje.
Također, ovaj historijski novi zakon osigurava sam uvjet za mogućnost ponovnog uvođenja pravde što će otvoriti put za dugotrajno pomirenje jer brani ljudsko pravo preživjelih na istinu o genocidu i drugim ratnim zločinima.
Negiranje i trijumfalizam negiraju ljudsko pravo žrtava na istinu, naročito pravo onih koji ostatke voljenih još nisu pronašli ili nisu identificirali. Preživjeli imaju pravo da znaju za sudbinu onih najbližih i očekivati da će počinitelji biti izvedeni pred lice pravde. Negiranje i trijumfalizam, za preživjele, predstavljaju prijetnju budućim nasiljem. Preživjeli, od kojih su sada mnogi u poznim godinama života, ne zaslužuju nove traume psiholoških tortura negiranja i trijumfalizma.
Pravo na istinu
Državni zakon protiv negiranja genocida predstavlja konkretnu akciju protiv ponavljanja zločina i štiti žrtve od novih trauma koje izazivaju prakse mržnje negiranja i glorifikacije. Kako je profesorica Ehlimana Memišević nedavno napisala: „Negiranje stradanja pojedinca ili grupe je najviša okrutnost – na jednom nivou je to gore od samog negiranja“. Zato će Inzkov hrabri novi zakon ponovo uvesti vladavinu zakona, odbranit će ljudsko pravo na istinu, i zaštititi preživjele od okrutnosti negiranja.
Sa nedavnom izjavom ministra Vulina o veličanju genocidnog projekta “Velike Srbije”, provedba nacionalnog zakona protiv negiranja genodica i drugih ratnih zločina te veličanja osuđenih ratnih zločinaca imat će ključne implikacije ne samo za Bosnu nego i za regiju.
Nadalje, dok se približavamo komemoraciji žrtava logora Omarske 6. augusta, iskren napredak u povratku pravdi zahtijevat će da se preživjelima dopusti da postave memorijale za žrtve. Diskriminatorna zabrana memorijala se mora završiti. Sada kada je veličanje ratnih zločinaca zabranjeno zakonom, treba dati podršku memoralizaciji žrtava u Prijedoru, Foči, Višegradu i u drugim mjestima gdje je presudama utvrđeno da su se desili zločini protiv čovječnosti i drugi ratni zločini.
(TBT, AL JAZEERA)
