Kako je Denis Zvizdić u fokusu javnosti zbog raskola u SDA, tako je aktuelizirana tema bošnjačkih zavičajnih klanova. Četiri takva klana bukvalno razdiru Sarajevo. Radi se o sandžačkom, fočanskom, rogatičkom i gatačkom klanu. Ovi klanovi su bukvalno sveli stare (asu) Sarajlije, na područje općine Stari Grad kojim formalno vladaju dvije sarajevske familije, Hadžibajrić i Skaka. Nešto od “šatrosarajevske” halke još uvijek se okuplja u zgradi pokopnog društva „Bakije“. Još u vrijeme komunizma ovdje je bio punkt gdje se okupljala šačica čaršijskih uglednika, najviše zanatlija i hodža. I poslije rata ovdje se sijelilo i krojila čaršijska politika. U vrijeme dok je Edhem Bičakčić bio neoficijelni nasljednik Alije Izetbegovića, dvoje ljudi iz „bakijske halke“ imalo je veliku moć u SDA. Radilo se o Salihu Karavdiću, osobnom advokatu Alije Izetbegovića, i Amili Omersoftić, tadašnjoj direktorici državne televizije. Tako da su Bakije za čaršiju bile, a valjda i ostale, značajnija institucija od Predsjednišva BiH.
ŠLJEGLI U SARAJEVO
Sandžački klan je nastao nakon raspada Jugoslavije kada je došlo do masovnije migracije Bošnjaka iz Sandžaka prema Sarajevu. Osnivanjem SDA Snadžaklije su postale bošnjački spartanci koji su svojim nacionalizmom budili uspavane Sarajlije utonule u komunističku letargiju bratstva i jedinstva. Usput su se počeli baviti prodajom deviza. To je bila „zlatna groznica“ za Sarajevo dok je buktila inflacija u Jugoslaviji. Iako su uspješni u politici jer su se infiltrirali u SDA, Sandžaklije dominiraju u biznisu. Stoga imaju imidž više kriminalnog nego političkog klana.
Rogatički klan je donedavno dominirao općinom Centar, a njaistaknutiji političari su bili Nedžad Ajnadžić, Amir Zukić i Elmedin Konaković. Ovaj klan je potpuno politički razbijen hapšenjem Zukića i porazom Ajnadžića.
Fama oko gatačkog klana datira od kada su braća Dubravko i Aljoša Čampara bili postali akteri političkih afera koje su lansirali mediji. Oni su sinovi čuvenog komunističkog funkcionera Avde Čampare koji se priklonio SDA kao generalni sekretar Skupštine RBiH. Njihov bliži rođak Denis Zvidzić će u međuvremenu imati uzlaznu političku putanju kao bliži saradnik i kolega po struci Bakiru Izetbegoviću.
Najmoćniji klan koji je ikada „drmao“ Sarajevom je zasigurno fočanski. Kao što su opustjeli Sandžak, Rogatica i Gacko, tako je i Foča bukvalno pusta jer u njoj živi samo šačica bosanskih muslimana. Njihovi žitelji su „šljegli“ u Sarajavo. O svima njima postoje razne anegdote i vicevi, a ponajviše o Fočacima u kojima Sarajlije iskazuju svoj animozitet prema njima. Svakako da je najpoznatiji Fočak u njenoj novijoj povijesti Bošnjak Adil-beg Zulfikarpašić. Kao takav sebi je sagradio turbe u avliji nekadašnjeg Hamam-bara, a današnjoj zgradi Bošnjačkog instituta koji je zaostavština Zulfikarpašića. Dakle, pored Alije Izetbegovića, najpoznatijeg Bošnjaka u modernoj povijesti ovog naroda, samo Zulfikarpašić ima turbe. Tipično za ovog kontroverznog čovjeka čija je biografija puna tajni, samo njemu je pošlo za rukom da preinači namjenu vakufa Gazi Husrev-bega, tako da je zgrada Hamam-bara postala legat Zulfikarpašića. Kao što je poznato, Zulfikarpašić je bio komunista koji je krio svoje bošnjačko ime i kao partizanski obavještajac visokog ranga (OZNA) uzeo drugarsko ime Aca. Oženio je kćerku ministra finansija u vladi Kraljevine Jugoslavije čiji je premijer bio Vladko Maček. Pobjegao je iz Jugoslavije da bi ostvario veliki biznis u Švicarskoj kao emigrant. Tvrdi se da je bogatstvo stekao prodajom oružja muslimanskim zemljama.
FOČANSKI BEGOVAT
On je skupa sa Alijom Izetbegovićem osnovao SDA. U samom nastanku bar četverica Fočaka bili su dominantni ljudi u ovoj stranci. Pored Zulfikarpašića, Muhameda i Hasana Čengića, velik utjecaj u SDA imao je iŠefko Omerbašić, nekadašnji zagrebački muftija. Tokom rata ovom fočanskom klanu pridružit će se i hadžija Halid, otac Hasana Čengića te Senad Šahinpašić Šaja, a koji su kontrolirari logistiku i nabavku naoružanja za Armiju BiH. Posebno je zanimljiv lik Šaje koji je punio stupce opozicijskih medija kao prijatelj Bakira Izetbegovića. Bakir i Šaja, nažalost, ostat će najuopečatljiviji medijski likovi postkomunističke povijesti Bošnjaka. Šaja je postao omiljen u dinastiji Izetbegovića kada je kupio 100 hiljada štruca hljebova za posjetioce na skupu SDA u Foči, kojom prilikom je klanjana dženaza žrtvama četničkih pokolja u vrijeme Drugog svjetskog rata.
Ako bi se fokusirali na ratni period zbog donacija iz islamskog svijeta namijenjenih bosanskim muslimanima, sigurno je kroz ruke svakog od spomenutih Fočaka prošla bar jedna milijarda dolara. Zato su svi sumnjičeni za ratno profiterstvo, ali je zanimljivo da nikad niko od njih, i pored istraga, nije osuđen za kriminal.
Ovom klanu pripada i Alija Budnjo, vlasnik najvrjednijeg hotelskog kompleksa u Bosni i Hercegovini, a to je lanac starih hotela na Ilidži. Malo je poznato, zapravo to je velika kriminalna poslovna tajna, da je Budnjo jedan od desetorice vlasnika Energoinvesta. Pored Budnje vlasnik dionica u Energoinvestu je i Enes Čengić, što bar po prezimenu dovoljno govori kojem klanu pripada.
Svi pripadnici fočanskog klana, Zulfikarpašić, Čengići, Šahinpašić, Budnjo, su „plave krvi“, što će reći begovi. Tako se za Sarajevo može komotno reći da je postalo fočanski begovat.
Pošto je Elmedin Konaković već bio član jednog klana, a Aljoša Čampara drugog, Narod i pravda je stranka na kojoj se klanovi ukrštaju. Povrh toga Konaković ima dobre relacije sa Muamerom Zukorlićem koji ima utjecaj na sandžački klan u Sarajevu, te pošto se sumnja da je Hasan Čengić tajni kum i siva eminancija njegove stranke, NiP bi mogla postati ekspozitura najmoćnijih sarajveskih kriminalno-tajkunskih klanova.
(TBT, Tim za analitiku)
