To što je Senad Hadžifejzović u svom oproštajnom Centralnom dnevniku za ovu senonu rekao gledaocima, zvuči kao opora kritika fingirane opozicije SDA. Ali je zapravo prilično realna kritika koju ni ne moraju čuti oni kojima je namijenjena, a dobro je da su je čuli gelodaoci kao njihovi potencijalni glasači. Mogu oni simulirati grlate lidere, ali sigurno više neće imati podršku nekolicine nezavisnih medija i novinara kao ni Hadžifejzovićevu, jer je ničim ne zaslužuju. To, naravno, Haždifejzović govori nakon harange i napada kojeg su sinhronizirano na njega pokrenuli SDA-ovi mediji i botovi, kao i stranački batinaši, kada su opozicioni lideri vrlo mlako ili nikako reagirali.
Ali to je suština djelovanja vječitih opozicionih lidera i nezavisnih medija da između njih ne postoji solidarnost i potrebna podrška. Zapravo se može reći da je nekoliko hrabrih, upornih i konzistentnih novinara više nanijelo poraza SDA nego sva butum opozicija. To što opozicija i dobije glasova može zahvaliti tim nezavisnim medijima koji su je pro bono podržavali protiv SDA. Stoga je logično da SDA-ovci tako žestoko napadaju i mrze novinare, a manje opozicionare. Njihovi najžešći napadi iskaljuju se saopćenjima u kojima nekad „sijevne“ uvrjedljiv „kroše“ i to bi bilo sve od njihovih sučeljavanja. Dok novinari koji se drznu objaviti tajne SDA-ovih moćnika budu napadnuti svim raspoloživim sredstvima. Pa čak rizikuju i živote svojih familija kojima također prijete.
Najgora spoznaja bi bila da pored ovakvih opozicionih sarajevskih lidera nikad nijedno političko ubistvo nije rasvijetljeno, te da bi tako stvar bila i sa ubistvom Dženana Memića da nije porodice, advokata i hrabrih novinara.
Mnogo je razloga koji su uvjetovali ovakvo stanje, a ključni bi mogao biti faktor koji izaziva uznemirenja i nervoze kod političkih moćnika – slučaj ubistva mladića Dženana Memića. I kako se istraga Tužilaštva BiH u ovom slučaju intenzivira, širi i sve dublje zaranja u policijsko-pravosudno klupko, pritisak na postupajuće tužioce biva sve jači, direktniji i beskrupulozniji.
Zato javnost treba podržati Ifeta Ferageta i njegov tim, kao i familiju rahmetli Dženana, oca Murisa i sestru Arijanu koji su do sada pokazali veliku požrtvovanost i hrabrost.
Uopće ne čude prijetnje ubistvom Murizu Memiću, čak od njemu poznate osobe. Jer sudeći po načinu po kojem Tužilaštvo BiH postupa, te po logici stvari, sljedeći na redu mogli bi biti članovi pravosudnog miljea koji su na neki način učestvovali u slučaju, a to se uglavnom odnosi na tužioce Tužilaštva Kantona Sarajevo, Dalidu Burzić i Seada Kreštalicu, te druge visokopozicionirane članove MUP-a KS.
Zato su, prema nezvaničnim informacijama koje je dobio portal Raport.ba od osoba bliskih istrazi, paraobavještajne strukture, prije svega stacionirane u SIPA-i, a uz pomoć pojedinaca u OSA-i, krenuli su nove pokušaje rušenja tužilačkog tima koji radi na slučaju “Memić”, prije svega na Nermina Šehovića, Nermina Halilagića ali i Ćazima Hasanspahića koji je glavnokomandujući u istrazi.
Glavni cilj jeste pokušaj obustavljanja daljnje istrage, a prema našim informacijama rukovodilac ove paraobavještajne akcije je kompromitirani SIPA-ovac Vahidin Šahinpašić sa još dva, sebi odana inspektora.
Da je hobotnica koja je već pet-šest godina zataškavala ovo ubistvo spremna, govori i primjer prijetnje koju je neko od odbrane Alise Mutap izgovorio ra ročištu rekavši kako će pred sud dovesti hiljadu ljudi u slučaju njenog daljnjeg zadržavanja u pritvoru. Sud se nije prepao te je istu deportirao u tuzlanski zatvor.
Ovaj slučaj je građanima Sarajeva otkrio da u državnim institucijama djeluju i rade vrlo hrabri i pošteni ljudi koji su voljni časno obavljati svoj posao, nasuprot armiji stranačkih poltrona i uhljeba koji su bukvalno devastirali ove institucije i ukaljali njihov ugled.
Zbog ovih hrabrih ljudi, poput advokata Ifeta Ferageta, vrijedi reći da se osnovano sumnja da protiv sebe ima veoma moćne tajkune i funkcionere iz vrhuške SDA poput Asima Sarajlića i Alije Budnje. Ako i izostavimo ranije špekulacije o umješanosti Budnje u zataškavanje ubistva mladića Dženana, hapšenjem recepcionera iz ugostiteljskog objekta sa kojeg su skinute kamere i(li) izbrisani snimci u vremenu kad se desilo ubistvo nedaleko od tog objekta, navodi na tragove koji bi tokom istrage mogli vlasnika ovog objekta dovesti u svezu sa ubistvom. Pa da opet otklonimo sve špekulacije, u njegovom motivu brisanja snimaka iz videonazora objekta, on osobno, pored enormnog bogatsva kojeg ima, nije mogao sam vrbovati i podmiti pedesetak ljudi za koje se sumnjiči da su zataškavali istragu o ubistvu. Morao mu je pomoći neko još moćniji od njega u vrhu SDA.
To je, po svemu sudeći, Asim Sarajlić, koji Budnji duguje da je od konobara dogurao do načelnika Vogošće, potom do potpredsjednika Sulejmanu Tihiću, da bi stranačku karijeru završio kao „prvi do Bakira“. Pored toga špekulira se da Sarajlić ima još dodatni motiv kojeg je teško dokazati, ali njegov angažman da raznim stranačkim manifestacijama i posjetama bošnjačkih nacionalnih i vjerskih velikodostojnika ugostiteljskim objektima koji su u vlasništvu Budnje, otkriva nešto od tog njegovog dodatnog osobnog motiva. I prije ovog slučaja Budnjo je sebi bio priskrbio prijateljstvo bivšeg reisa Mustafe Cerića i šejha Halila Brzine, te bivšeg predsjednika SDA Tihića. A nakon ovog slučaja na ceremonijama otvaranja novog hotela, a potom i na iftarima, bili su prisutni bračni par Bakir i Sebija Izetbegović, kao i reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović.
Zbog svega bi pravedna i temeljita istraga o ubistvu Dženana Memića mogla biti vododjelnica na kojoj će neke državne institucije povratiti svoj ugled i povjerenje građana, dok će neke nacionalne i vjerske institucije kao i autoriteti izgubiti ugled i obraz.
(TBT, R. I.)
