U ovom trenutku Ujedinjenog Kraljevstva, poslije Brexita a u jeku pandemije, kada je privreda na udaru recesije, a kraljevska porodica u koroti i problemima, teško je pronaći temu koja ujedinjuje ovu raspolućenu naciju. Ali američke kokoške su to uspjele.
Svi ih mrze.
Još bizarnije je što se američka piletina ne prodaje bilo gdje u Britaniji, a ako se ljudi sa Ostrva budu pitali, to će zauvijek ostati tako.
Neki američki pilići se utapaju u hlor, kako bi se eliminirali potencijalno štetni patogeni. Amerikanci su godinama proždirali ovakve ptice bez ikakvih problema, ali u Britaniji, o američkoj piletini pišu novinari, akademici, političari, zemljoradnici i brojni aktivisti.
Američka piletina nije postala predmet mržnje u Ujedinjenom Kraljevstvu sve dok nije postalo jasno da će, kada Velika Britanija i zvanično napusti Evropsku uniju, ove dvije zemlje potpisati trgovinski ugovor. Američki standardi za hranu na Ostrvu se posmatraju posprdno – tvrdi se da oni toleriraju prljavštinu i loše uvjete u beskrajnoj trci za profitom.
I dok američka industrija hrane tvrdi da je sve to jedna velika laž, nekako je njihova piletina postala simbol britanskih strahova da bi trgovinski sporazum sa Washingtonom mogao promijeniti Britaniju nagore.
“Ovo je klasičan primjer kako je jedno vjerovanje nadjačalo dokaze i kako je postalo utisnuto u kompleksni društvenopolitički diskurs, sasvim sigurno motiviran nečim drugim”, kaže Ian Boyd, profesor biologije na Univerzitetu Sent Andrews. “Piletina potopljena u hlor definitivno je samo zamjena za mnogo važnija i mnogo teža pitanja o povjerenju.”
To se može vidjeti i po stavovima nekih zastupnika Brexita. Izraz “suverenitet” često je korišten, zajedno sa porukama da je mnogo “suvereniteta” bilo predato ostatku Evrope i da ga treba vratiti.
Na neki način, “hlorisana piletina” je novi suverenitet, a to se vidi i po jeziku koji koriste pojedini kritičari, poput Tima Langa, profesora na City, Univerzitet Londona, koji je izrekao ovo: “Pravo pitanje je da li će Ujedinjeno Kraljevstvo postati 51. američka savezna država.”
Ne zna se kada će tačno biti potpisan trgovinski sporazum Sjedinjenih Država i Britanije. Neki eksperti tumače da ovi pregovori traju i godinama. Ali toliko čekanje možda je baš ono što je potrebno Britancima, priča profesor Boyd.
“Ukoliko bismo željeli riješiti strahovanja o američkoj piletini, argumentima utemeljenim u činjenicama i skupim PR-kampanjama, pojavilo bi se nešto drugo”, kaže on. “Ovo je društvenopolitički problem koji može biti riješen prosvjećivanjem i zasnivanjem trgovinskog odnosa, a ne insistiranjem da ljudi saslušaju naučne činjenice.”
David Hönig, direktor “U. K. Trade Policy Project”, koji je deo jednog tink-tenka u Bruxellesa, kaže da će Britanci biti spremni kada Sjedinjene Države budu došle sa težim pitanjima.
“Britanci žele sporazum”, kaže on. “Oni samo ne žele američku piletinu.”
(TBT, NYT)